Živjeti kršćanski nije lako, ali je vrijedno sretne vječnosti

24. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2024)

         Isus i njegovi učenici – to je uobičajeno “društvo” koje susrećemo u evanđelju. Kad se je to ‘društvo’ negdje zaustavilo, oko njih se počelo okupljati mnoštvo ljudi, kojih je nekada znalo biti uistinu mnogo. U današnjem evanđelju najprije susrećemo Isusa sama sa svojim učenicima na putu prema selima Cezareje Filipove. Vjerojatno su ti Isusovi učenici u manjim grupicama vodili razne razgovore sve dok ih Isus nije zapitao: “Što govore ljudi, tko sam ja?” Po brzini kojim su odgovorili na postavljeno pitanje vidi se da to za učenike nije bio problem: oni su dobro slušali što ljudi govore o njihovom voljenom učitelju i lako su mu rekli: “Jedni da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija,  treći opet da si neki od proroka”. Problem je nastao kad Isus njima direktno postavlja isto pitanje: “A vi, što vi kažete, tko  sam ja?” Sada se više  ne čuju brojni odgovori, sada se samo Petar ohrabruje pa kaže: “Ti si Pomazanik – Krist!” Zašutjeli su apostoli na to Isusovo pitanje, a imali su oni svoje mišljenje o Isusu i svoje planove s Isusom.

Možemo si zamisliti da je apostolima s Isusom bilo lijepo. Istina je da su često morali naporno pješačiti po prašnjavim putovima Palestine, zamijetili su da Isus često vuče začuđujuće poteze, ali sveukupno im je s Isusom bilo lijepo. Zato što su bili Isusovi učenici ljudi su ih uglavnom dobro prihvaćali i poštivali. Uz Isusa učenicima je život bio zanimljiv: događaju se čudesa, vode se interesantne diskusije, susreću se mnogi ljudi. Vjerujemo da su Isusovi učenici bili vrlo zadovoljni takvim životom, a isto tako su optimistički razmišljali o svojoj budućnosti uz Isusa: računali su da je pred njima blistava karijera. Dakle su imali Isusovi učenici što reći svome učitelju o tome što misle o njemu, no, ili su se toga sramili ili se nitko nije htio prvi istrčati sa svojim mislima i planovima.

A u te njihove misli i planove nikako se nije uklapalo ono o čemu je Isus počeo pripovijedati nakon što je Petar dobro odgovorio. Da je Petar dobro odgovorio znali su po tome što ga Isus nije ispravio i bili su sigurno zadovoljni što Isus dalje ne inzistira na tom pitanju. No, onda je Isus počeo rušiti njihove planove o blistavoj karijeri.

Da, odgovor koji je rekao Petar jest pravi odgovor, ali što je Petar mislio i što su ostali mislili kad je Petar izrekao te riječi? Imali su svoje misli. Mislili su da je Isus onaj davno obećani i dugo iščekivani Spasitelj, onaj o kojem su pripovijedali toliki proroci kroz duga stoljeća. Mislili su da je Isus Spasitelj koji će stati na čelo naroda, povesti ljude prema pobjedi nad okupatorskim rimskim vojnicima i tako proslaviti sebe, a naravno i njih – jer, oni su mu, ipak, prvi suradnici.

Zato im je bilo čudno kad je Isus počeo pripovijedati o drugačijem tijeku svoga života. Što to Isus govori: o mnogom trpljenju, o muci, o smrti?! Rekao je, doduše, da će i treći dan uskrsnuti – ali to zapravo kao i da nisu čuli, jer nisu znali što to znači ‘uskrsnuti’. Isusov govor o trpljenju i muci ih je tako šokirao da su sve ostale riječi išle mimo ušiju. I Petar više ne može izdržati a da Isusu ne rekne kako se oni ne slažu s takvim govorom: to što Isus govori jednostavno se ne smije dogoditi ni s Njime ni s njima! Neka On bude jaki, pobjednički i zato slavljenički Spasitelj! Time će zadiviti ljude i privući ih k sebi. A čudesa koja je Isus do tada učinio bila su Isusovim učenicima jamstvo da on to može.

I onda je savjetnik Petar čuo od Isusa neobično oštre riječi ukora: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” I dok se još ni Petar ni drugi učenici nisu pravo snašli ‘što se to dogodilo’ Isus doziva k sebi narod pa i njima govori to isto: da je trpljenje čovjekov put spasenja! Isus ljudima ne obećava lagodan život – ali, obećava smisleni život. Isus kaže da svaki čovjek treba uzeti svoj križ i slijediti Isusa. Što ovdje znači križ? Sve ono teško što je spojeno s ostvarivanjem dobra. Želimo li biti dobri u sebi i prema drugima, često se od nas traži mnogo samoprijegora. I Isusa je njegova ljubav, jedinstvena ljuba prema Bogu i ljudima, stajala križa.

Isus nimalo ne popušta u zahtjevnosti života na koji poziva ljude, svoje sljedbenike, ali Isus jednako tako ne popušta u veličini cilja do kojeg se takvim životom stiže. “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.” Nije to samo igra riječi koja lijepo zvuči u ušima ljudi, to je stvarnost ljudskoga života. Naš se život doista nikako ne može sačuvati na ovome svijetu, svakim proživljenim danom mi smo bliži svome kraju na zemlji; tek život koji je na zemlji potrošen za dobro biva po Božjem daru uskrsnućem promijenjen u život vječnosti. To je najbolja mjenjačnica i to su najbolje devize: ‘dobra djela’.

To što smo pročitali nije neka priča iz prošlosti: “Bio jednom jedan Isus i njegovi učenici”, već je to stvarnost i ovog našeg trenutka: i sada Isus stoji pred nama sa svojim pitanjima i zahtjevima. Na nama je i da odgovorimo na ta Isusova pitanja i na te Isusove zahtjeve – i to prije svega svojim životom, a ne samo svojim riječima.

Kako ljudi danas shvaćaju svoj život, kako o njemu razmišljaju, u čemu gledaju najvišu vrijednost svoga vlastitoga  života, u čemu gledaju svoj konačni smisao i kako prosuđuju  svoju vlastitu odgovornost!? Budući da čovjek nikada ne može  do kraja razumjeti ljudski život i zbivanja u svijetu, moguće je  da u pojedina vremena jače upadne u neke zablude, u neka  kriva vrednovanja i lažna očekivanja. Neki put je dovoljno da  netko iznese neku ideju koja se ljudima na prvi pogled svidi i  mnogi uz tu ideju pristanu a da se nisu ozbiljno zamislili i  zapitali ‘je li to moguće ostvariti’ I ako to ostvarimo, hoće li to  biti ono što očekujemo?!’ U našem vremenu ima vrlo mnogo raznih ponuda, a ima i tehničkih sredstava da se te ponude, predstave ljudima, i zato je na današnjim ljudima veća i teža odgovornost za ono što se izabere.

U takvoj situaciji za čovjeka je bitno znati razabrati u  čemu je pravi smisao ljudskog života i koji je pravi put kojim se treba prema tom smislu zaputiti. Možda se nekome čini da je to već dosadno: stalno govoriti i pitati se o smislu života. Da, ali to pitanje, bilo ono nekome dosadno ili interesantno, sve mijenja u ljudskom životu. Isus ima svoju ponudu: on poziva ljude na život koji nije lagan ali koji ima smisla. Put je tako različit kao što su ljudi međusobno različiti, ali cilj i smisao je isti: život u vječnosti!