Kao kršćani ne dajmo se nadmašiti u dobru

26. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2024)

         Ako smo otvorena srca slušali današnju Božju poruku nama ovdje okupljenim kršćanima, poruku koja nam je prenesena preko odlomaka iz biblijskih čitanja ove mise, onda smo mogli zamijetiti da bismo tu poruku mogli svesti na čak samo jednu kratku rečenicu: Ne bojte se konkurencije u dobru! A to nije tako rijetka napast kod ljudi: da teško podnose tuđu dobrotu pa onda radije primjećuju tuđe pogreške i mane i o tome stalno ‘kokodaču’. Političari su tu samo “vrh ledene sante” koji su prisutni u javnim medijima pa se za njih više znade…, ali toga ima i među svima nama, običnim smrtnicima.

Prvi opis nepodnošljivosti konkurencije nalazimo u Biblijskom opisu prvog bratoubojstva: Kajin je ubio brata Abela jer nije mogao podnijeti njegovu dobrotu. Poslije toga događale su se mnoge i mnoge netrpeljivosti i među braćom i sestrama, i djecom i roditeljima, znancima i prijateljima, kao i među potpuno nepoznatim ljudima.

I današnje 1. čitanje iz Knjige Brojeva donosi nam uznemirenost židovskog vođe Jošue koji se boji što su prorokovala dvojica koja nisu bila s ostalim prorocima u Šatoru sastanka. Žurno su to dojavili svom vođi Mojsiju s molbom i zapravo poticajem da ih Mojsije ušutka! Po Mojsijevoj reakciji se vidi da on nije bio čisto zemaljski vođa nego je bio prožet duhom Božjim pa se ne boji konkurencije u dobru. Mojsije govori kako bi zapravo bila velika sreća kad bi sav narod bio pro-rok, tj. kad bi svi ljudi bili povezani s Bogom pa bi činili Božja djela, a to znači ‘dobrotu svake vrste’.

I današnje evanđelje pripovijeda o jednom takvom događaju. Učenici koje je Isus još za svog života poslao da se sami okušaju u naviještanju Radosne vijesti, sreli su se s čovjekom koji je činio isto što i oni – oslobađao je ljude od zlih duhova – ali nije pripadao njima! Bio je to dovoljan razlog da se učenici uzbude i da stvore problem. Moglo bi se reći: u pitanju je konkurencija koju oni ne trpe. Ali i više od toga: oni se pitaju: kako je to uopće moguće kad taj nije zajedno s njima u Isusovoj školi niti je od Isusa poslan?! Zato apostol Ivan u svom žaru priznaje: “Mi smo mu branili jer ne ide s nama.” Umjesto očekivane Isusove osude, dolazi veliko iznenađenje u obliku njegove riječi pune širine i podnošljivosti: “Ne branite mu!… Tko nije protiv nas, za nas je.”

Kroz dugu kršćansku povijest mnogi su kršćani imali problema s tom Isusovom širinom u prihvaćanju i podnošenju ljudi. Bilo je u tome raznih rasprava i razilaženja i više puta su razni crkveni sabori (koncili) rješavali tu i takvu problematiku. Tako se spoznalo da Crkva kao zajednica vjernika nije nikakva sekta specijalno dobrih ljudi, nije niti do kraja ostvareno Kraljevstvo Božje na zemlji – već je Crkva zajednica vjernika, u mnogo čemu grešnih ljudi, koji su pozvani naviještati i svjedočiti Božju dobrotu – a pri tom moraju biti svjesni da ima i drugih ljudi u svijetu koji čine dobro. Crkva kao zajednica vjernika doduše može znati tko njoj pripada, ali ona ne može znati tko pripada Kraljevstvu Božjem čije su granice šire od granica Crkve. Zbog svoga poslanja svijetu Crkva to ne može i ne treba znati, ali mora znati da cijeli svijet pripada Bogu i da sve dobro koje se čini svjedoči i pripovijeda o Božjoj dobroti. Zato se Crkva kao zajednica vjernika ne treba bojati nikakve konkurencije u dobroti već se mora nadahnjivati na Isusovoj širini u prihvaćanju ljudi.

Nakon što je ‘smirio’ učenike glede straha od ‘nelojalne konkurencije’, Isus im skreće pozornost na bit problema: na njihov osobni život i utjecaj njihova primjera na one kojima su poslani i među kojima žive. Nećemo pogriješiti ako Isusove riječi malo drukčije prerečemo: Nije problem u dobru koje se čini izvan Crkve kao zajednice vjernika, već je problem što se i u zajednici vjernika čini zlo! Čuli smo Isusove vrlo oštre riječi kojima prijeti onim ljudima koji druge kvare i na zlo navode. On čak kaže da trebamo sebi odsjeći ruku ili nogu, i iskopati oko, samo da ne bismo sagriješili. Naravno, nitko pametan neće pomisliti da Isus zaista traži da to učinimo – jer osakatiti sebe bilo bi samo po sebi težak grijeh. Pa dovoljno je ako zatvorimo oko koje nas vuče na grijeh, i ako ustegnemo ruku koja nas vuče na grijeh, i ako uskratimo korak koji nas vodi u grijeh. Isus je kao dobar govornik, da se lakše pamti, ovakvim slikovitim i žestokim riječima želio “prodrmati” slušatelje, tako da shvate i lakše zapamte kako ništa na svijetu nije vrijedno vječnog spasenja. Apostol Jakov u današnjoj poslanici iznosi primjer iz svakodnevnog života, primjer poslovanja koje je grešno: on vrlo oštro napada bogataše koji zgrću blaga izrabljivanjem drugih ljudi. Daje primjer iz svoga vremena: kad bogati gazde nisu plaćali radnike u polju. Danas ima mnogo više izrabljivanih radnika u tvornicama i drugdje pa je ovo upozorenje još važnije negoli u Isusovo vrijeme. Ništa nije vrijedno toga da se nebo proigra! Blago nama ako to čujemo ne samo ušima nego i srcem, dušom svojom.