S Bogom ti ne ide samo onda, ako nećeš

5. KORIZMENA NEDJELJA

(C-2013)

I ova nam nedjelja nosi biblijsku poruku o beskrajnoj Božjoj ljubavi prema ljudima. Valjda je upravo o toj Božjoj ljubavi i milosrđu Isus poučavao okupljeno mnoštvo kad su mu farizeji i pismoznanci doveli ‘ženu grešnicu’. Znali su što moraju s njom učiniti po Mojsijevom Zakonu, ali su o tome pitali Isusa s gnjusnom nakanom da mu zapapre. Vjerovali su da imaju savršen primjer kojim će omalovažiti Isusov nauk o Božjoj ljubavi i milosrđu… ili pak će se Isus izjasniti protiv Mojsijeva Zakona, tako da će ga onda moći optužiti da kvari vjeru izraelskog naroda. A to je optužba koja također predviđa smrtnu kaznu.

Čuli smo kako Isus nije naglio u svojem odgovoru na postavljenu zamku: sagnuo se i počeo šutke pisati po tlu. Evanđelje ne bilježi što je pisao, a u zemaljskom prahu nije ostao trajni zapis. Da se je kojim slučajem uspio trajnim sačuvati ovaj Isusov rukopis, vjerojatno bi kod suvremenih kolekcionara imao neprocjenjivu novčanu vrijednost. Takav Isusov postupak vjerojatno je dodatno ohrabrio farizeje i pismoznance koji su u tome prepoznali Isusovo izbjegavanje odgovora koji bi ga kompromitirao. A zapravo jadnici nisu znali da im je Isus tako dao dodatnu priliku, dodatne minute, da razmisle o svojim optužbama i traženju smrtne kazne.

No, tužitelji očito nisu tako lako htjeli odustati od svoje ‘stupice’ Isusu: zar da se Isus samo tako olako izvuče sad kad imaju savršen primjer da ga dokrajče?! I onda su čuli ono čemu se nisu nadali, čuli su riječi kojima je Isus njih ‘dokrajčio‘: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen“. I opet se Isus sagnuo i opet je nastavio pisati po tlu. Kako evanđelje ne bilježi što je Isus pisao po tlu, to si možemo slobodno zamisliti da je pisao, valjda, ono isto što je i govorio: o Božjoj ljubavi i milosrđu.

Tako je i ovaj put Isus pokazao da mu zlobnici nisu niti ‘do gležanja‘, a kamoli do koljena. Samo jedna jedina reče-nica bila je dovoljna: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ Čega su se tužitelji sjetili ne znamo… što su učinili znamo: „…stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.“ Očito su stariji bili svjesniji svojih grijeha, a mlađi su ih onda lakše u tome slijedili. Pa još donedavno je tako bilo u ljudskom životu: da su stariji bili primjer mlađima što i kako raditi. Nažalost, mora se priznati da to nisu uvijek bili samo dobri primjeri. U naše vrijeme, od ne tako davno, to se je nekako izmijenilo: sada su mlađi kolovođe u ponašanju, a stariji više ili manje nemoćno sliježu ramenima, uz potiho mrmljanje: “A kaj moremo?” Ali, osim u tehničkom znanju, mlađi doista ne mogu biti dobar primjer u ponašanju jer nemaju dovoljno ljudskoga iskustva, a samo tehničko znanje uopće ih ne uči ljudskosti, dobroti i velikodušnosti… nego samo kako uspješnije koristiti aparate i strojeve. I tako danas svijet sve više postaje čista ‘mehanika‘, a ljudski odnosi veliki ‘egoizam‘. A gubitnik je pritom čovjek koji sve više postaje ‘jedinka‘ izgubljena u društvu. Dok može raditi, ‘vrijedi društvu‘, a dok može uživati, ‘vrijedi sam sebi‘! Poslije toga i izvan toga: čovjek je ‘nitko i ništa’.

Za farizeje i pismoznance je i ova žena bila nitko i ništa i trebala je biti kažnjena smrću. Za farizeje i pismo-znance ona je bila samo ‘usputna žrtva’ u njihovom obračunu s Isusom. No, Isus nam govori da Bog nama ljudima daje uvijek novu šansu: ova žena je učinila ozbiljan grijeh, ali je Isus ne osuđuje. Isus grijeh prašta a čovjeku daje novu priliku. Ipak Isus poziva ženu da ‘više ne griješi‘. Dakle, Isus je milosrdan prema čovjeku ali nije milosrdan prema grijehu. Isus nije rekao: ‘Idi, živi i dalje kako hoćeš; budi sigurna da ću te osloboditi od svake kazne koliko god griješila‘. Bog nam uvijek daje vrijeme za popravak. To nam vrijeme teče, na raspolaganju nam je cijeloga života, ali će svakako jednom doći svome kraju. Zato je dobro iskoristiti svaku priliku da zadobijemo oproštenje grijeha, jer nikad ne znamo kad je zadnja prilika. Slijedeća subota je, po korizmenoj ispovijedi u našoj župi, svakako zgodna prilika da se zadobije to oproštenje grijeha. Šteta bi bila ne iskoristiti ju.

Poruka današnjeg evanđelja je krajnje očita: Bog se ne uvjetuje našim ponašanjem, bilo da je riječ o našim zaslugama pred Bogom bilo da je riječ o našim pogrešnim djelima. Bog svima daje po mjeri ljubavi. Farizeji i pismoznanci Isusovog vremena, kao i mnogi ljudi kasnijih vremena – pa tako i mi i naši suvremenici – zamišljaju Boga koji je uvjetovan našim djelima: pa nam za dobro plaća dobrim, a za zlo djelo nas kažnjava. To je Bog koji plaća i koji se osvećuje. A Isus nam donosi radosnu vijest da nas Bog ljubi.

Zato nam Biblija nosi poruku da čovjek ne može propasti pred Bogom, ako to sam čovjek ne izabere. Božja ljubav se ne zaustavlja na grijehu, premda je grijeh sasvim očit. Isus oslobađa ljude: neke ljude Isus oslobađa od robovanja grijehu, a neke druge od robovanja nasilju nad grešnicima. Svatko od nas je u nekoj od ovih skupina. Zapravo najčešće mijenjamo skupine: nekad smo mi grešnici, a nekad smo mi strogi prema grešnicima. Isus nas želi i može osloboditi i od jednog i od drugog. Subota pred nama je zgodna prilika za to. Zato je subota pred nama ‘dan radosti i pomirenja’.