Naše malo darovano za druge Bog čini velikim

17. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2024)

         Prošle smo nedjelje lako zapamtili Isusov poziv svojim apostolima da odu na samotno mjesto i malo otpočinu. To im je rekao upravo onda kad su imali najviše posla, tako puno da nisu imali kada ni jesti. U tim Isusovim riječima kršćani svih vremena prepoznaju njegovu poruku i poziv da si nađu vremena za odmor, za dnevni i tjedni odmor, usprkos svih poslova i briga kojima su okruženi. Svima onima koji bi željeli prigovoriti tom Isusovom pozivu i naputku za odmor, kako se danas mora puno raditi ne bi li se namakla potrebna sredstva za život, dolazi današnje evanđelje koje opisuje Isusovo čudesno umnažanje kruha kad je Isus sa doista beznačajnom količinom hrane (samo pet kruhova i dvije ribice) nasitio respektabilno mnoštvo od preko 5000 ljudi. Vrlo vjerojatno si danas mnogi misle da je to samo priča koja sve teže drži vodu. No, zanimljivo je, kako se u ona vremena nije našao nitko tko bi pokušao osporiti to svjedočenje apostola. Dakle, Isus je doista s malo hrane čudesno nahranio veliko mnoštvo ljudi!

No, kod tog umnažanja hrane treba zamijetiti nešto vrlo važno: kako je Isus ipak htio da i ljudi doprinesu svoj mali udio. Isus je htio 5 ljudskih kruhova i 2 ribice (očito su bile male, a ne onako velike kao u ribičkim pričama) uključiti u svoje čudesno djelo. I kod čudesnog umnažanja hrane u vrijeme  proroka Elizeja, kako smo čuli u 1. misnom čitanju, kad su imali samo 20 kruhova i malo kaše a bilo je oko stotinu ljudi, Bog je htio da ljudi sudjeluju sa svojim doprinosom, makar u vrlo malom postotku. Iz ovoga je vidljivo da Bog cijeni svaki, pa i najmanji, ljudski doprinos, kojega onda Bog upotpuni preobilno svojim darom. Moglo bi se reći da su se ovdje svaki puta dogodila dva čuda: prvo je čudo bilo da su ljudi dali ono malo svojega što su imali, i onda se tek dogodilo drugo čudo: da je to malo od ljudi Bog učinio obilnim i preobilnim.

U toj sposobnosti dijeljenja nečeg svoga mi ljudi pokazujemo svoju sličnost s Bogom, po tome mi pokazujemo da nadrastamo druga stvorenja. Po dijeljenju hrane s drugim ljudima mi ljudi pokazujemo da nismo samo lijepo počešljane životinje. Svi oni koji makar samo površno gledaju na TV razne dokumentarne emisije o divljim životinjama mogli su primijetiti da se sve životinje bore za svoj zalogaj hrane… čak i životinje iz istoga gnijezda ili čopora znaju biti vrlo okrutne u čuvanju hrane za sebe.

Kakvu bismo Božju poruku mogli iščitati iz današnjih misnih čitanja? Ta bi se poruka dala izreći u samo jednoj rečenici: S Bogom je sve moguće!” S vjerom u Boga, s pouzdanjem u Boga ljudi su sposobni činiti prava čuda. S vjerom u Boga čovjek više ne misli da uvijek ima premalo, tako premalo da ni njemu samome neće biti dosta. Bez pouzdanja u Boga ljudi se ne usuđuju niti započeti mnogo toga – i, jasno, onda nikad u tome niti ne uspiju: pa nisu ni započeli, kako će onda uspjeti.

Vjerojatno bismo mogli neki puta prepoznati i sami sebe u onom mnoštvu na zelenoj livadi koje se nahranilo kruhom i ribicama, prepoznati se kako se pitamo: Ali, što je to za tolike?” Doista, toliko puta smo i mi tjeskobni. Razdiru nas tjeskobne misli što će biti i kako će se završiti neka poteškoća. Moglo bi se bez velikog pretjerivanja reći da smo mi naraštaj koji živi u stalnoj tjeskobi. Svi oni koji su se ovoga ljeta upisivali u nove škole ili fakultete, znaju s koliko je to bilo tjeskobe… Pa onda tjeskoba oko zaposlenja… oko budućeg bračnog druga. Koliko puta smo loše spavali, misleći što će biti s poslom, sa zdravljem, s obitelji? Uz pojedine opravdane tjeskobe ipak se najčešće pokaže da su nam brige bile prevelike i tjeskobe nepotrebne. Da je tome tako svjedoči nam i narodna poslovica koja kaže da je Jutro pametnije od večeri, tj. ono što nam sada izgleda neizvedivo poslije će se pokazati ostvarivimnajčešće ne u svim detaljima naših planova i iščekivanja, ali ipak sa sasvim prihvatljivim rješenjima.

Malo prije sam rekao o dokumentarnim emisijama o životinjama koje možemo gledati na TV – kako se nemilosrdno bore za hranu. I još nešto se može vidjeti: kako te životinje odgajaju svoje potomke: kad porastu izbace ih iz gnijezda ili brloga i tako ih prisiljavaju na samostalnost.

Ljudski roditelji ne izbacuju svoju djecu iz kuća, ali ih moraju odgajati za ljude sposobne da preuzmu svoj dio odgovornosti i svoj dio posla. Bilo bi vrlo korisno, vjerojatno ne uvijek i ugodno, propitati svoje roditeljsko postupanje prema vlastitoj djeci. I mogu biti sretni i zadovoljni svi oni roditelji koji vide kako im se djeca razvijaju ne samo u centimetrima, kilogramima i školskom znanju, nego i da postaju ljudske osobe, sposobne primiti na sebe svoj dio posla i odgovornosti u ovom svijetu – kakav jest, jer drugog svijeta ionako neće imati. A, nažalost, nemaju previše razloga za sreću oni roditelji čija su djeca samo velika i lijepa, i moderna.

Kršćanski roditelji trebali bi također pokušavati što je više moguće prenijeti na svoju djecu i kršćanske vrednote. To će nastojati onda ako te vrednote i njima jesu važne. Tu na prvo mjesto svakako spada navijestiti im veliki cilj života koji nam Bog sprema i nudi: vječni život neba, reći im također da imamo pravoga suputnika na putu do tog cilja, a to je uskrsli Isus. A svi naši bližnji i sve okolnosti života jesu naši opći i posebni uvjeti da se do tog životnog cilja stigne. U tom odgoju i rastu u ljudskosti nedjeljna sv. misa nema dostojnu zamjenu.

Dajmo i mi svoje male ‘kruhove i ribice’, a to znači svoje male uspjehe i sposobnosti, da Bog to učini vrijednim: najprije za ovaj svijet, a onda i za nebo.

Kreirano: 28. Srpanj 2024.

close window

Service Times & Directions

Weekend Masses in English

Saturday Morning: 8:00 am

Saturday Vigil: 4:30 pm

Sunday: 7:30 am, 9:00 am, 10:45 am,
12:30 pm, 5:30 pm

Weekend Masses In Español

Saturday Vigil: 6:15pm

Sunday: 9:00am, 7:15pm

Weekday Morning Masses

Monday, Tuesday, Thursday & Friday: 8:30 am

map
6654 Main Street
Wonderland, AK 45202
(513) 555-7856