U novu godinu s Božjim blagoslovom
MARIJA BOGORODICA-NOVA GODINA
(C-2024)
Svih ovih božićnih blagdana, a naročito prošle noći i danas, puni smo čestitki i dobrih želja u Novoj godini 2025. koju smo ove noći i službeno započeli. U tim čestitkama želimo jedni drugima ponajprije dobro zdravlje, pa uspjeh u školi ili na poslu, uspjeh u društvu i obitelji. Sigurno je da su mnoge od tih želja izrečene iskreno i srdačno, a neke pak i samo kao uhodane fraze koje više ništa ne znače čim se izreknu. Što čovjek biva stariji i životom iskusniji to više shvaća da se mnoge želje i planovi neće ostvariti, ali ipak na početku svake godine nekako se nadamo i vjerujemo da bi ipak toliko toga doista i moglo biti makar samo malo bolje.
Tu sada dolazi na vidjelo naša kršćanska duša: kad uz naše planove i želje, sebi i drugima, želimo i molimo da Božji blagoslov podupre te naše planove i želje. Jedan takav naputak i želju za Božjim blagoslovom čuli smo i u današnjem 1. čitanju gdje Mojsije upućuje Arona i njegove sinove, i sve kasnije svećenike izraelskog naroda, kako da blagoslivljaju ljude. Prisjetimo se tih riječi koje smo netom čuli: “Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!” Prvi Božji blagoslov bilo je stvaranje, stvaranje svega što postoji na čelu s čovjekom kao krunom, kao najvrjednijim Božjim stvorom. Božji je blagoslov počelo, izvor i svrha svega što postoji. Kad mi kršćani zazivamo na sebe i na druge ljude Božji blagoslov, to onda znači da želimo Božju naklonost, rekli bismo Božju blizinu, tj. pobuditi u sebi i u drugima svijest da nam je Bog blizu: da je s nama i za nas.
Naravno, čovjek i ne mora željeti Božji blagoslov, ne mora htjeti Božju blizinu, nego čovjek može poželjeti naći vlastito ispunjenje i vlastito ostvarenje izvan Boga, mimo Boga. Nakon početnog zanosa i oduševljenja takvim stanjem, najčešće se u čovjeku javlja praznina. Sveto je pismo zapisalo da se je Adam osjetio ‘gol’ kad je Boga proglasio nepotrebnim u svojem životu. Jer, izvan Boga sve je ništavilo i besmisao. Zato kad poželimo bilo što, bilo koju stvar, bilo koji uspjeh, bilo koji položaj u društvu, a da to u isto vrijeme nije u Bogu i po Bogu, naići ćemo na potpuni besmisao i gorčinu.
Zato poslušajmo još jednom i drugu rečenicu današnjeg biblijskog blagoslova: “Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!”
U Svetom je pismu Bog često puta predstavljen svjetlošću: ukazanje Mojsiju u gorućem grmu… pa stup od ognja na putovanju Izraelaca pustinjom u novu domovinu… i kad se Isus pred apostolima preobrazio lice mu je zasjalo kao sunce. Konačno, Isus je rekao svojima da trebaju biti ‘svjetlost svijeta’, i da naša pravednost mora tako sjati pred ljudima da vidjevši naša dobra djela ti ljudi slave Oca nebeskoga. (Jer ako su Božji ljudi tako dobri da svijetle, kako je onda tek dobar taj Bog čiji ljudi ga nastoje nasljedovati u dobroti?!) I jedini je i neprestani zadatak svih kršćana u svim vremenima i na svim prostorima, dakle i nas sada i ovdje, da budu što vjernija slika svoga učitelja Isusa. Zato bi mi kršćani trebali biti u ovom svijetu prepoznatljivi po dobroti, po praštanju i ljubavi i tako se razlikovati od ljudi koji Isusa ne priznaju svojim učiteljem i spasiteljem, i koji su prepoznatljivi u ovom svijetu po zavisti, gramzivosti, mržnji, pohlepi, oholosti… Tko se tako ponaša, tko tako živi očito nije ‘Božja slika’ i očito ne nasljeduje Isusa kao najjasniji put, istinu i život.
Treća i posljednja rečenica toga Božjega blagoslova iz današnjeg 1. čitanja glasi: “Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!” Da, i Isus je govorio o miru: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.!” Istina je: čovjek koji je u skladu s Božjom voljom, zadobiva potpuni mir. I obratno: ako čovjek radi protiv Božjih zapovijedi i zakona koji nosi u sebi, protiv svoje savjesti, osjeća u sebi nemir, duboki nemir. Kad se pak čovjek ravna po Božjem, onda osjeća u sebi mir makar bio u nevoljama… makar bio ismijavan ili proganjan.
U takvom su Božjem miru živjeli svi Božji ljudi, mi bismo rekli ‘svi sveti’, od kojih je prva Blažena Djevica Marija, čije bogomaterinstvo mi danas slavimo. Ona, milosti puna, živjela je u miru sa svojim Bogom, sa samom sobom i sa svojim bližnjima. Zato nam je ta Marija i danas, na početku nove godine, uzor Božje službenice i vjernice. Tako Božji čovjek već ovdje doživljuje predokus onog nebeskog, Božjeg mira. Eto, takav mir zazivamo mi vjernici danas na sve nas.
Zato neka nas Bog blagoslovi. Od njega i samo od njega je svako dobro. Neka nas Bog svojim licem obasja, neka nam pokaže pravi put – da budemo njegova vjerna slika ljudima svoga vremena. I, konačno, neka nam podari mir koji dolazi od njega, mir koji dolazi od podudarnosti između nas i Boga, neka nam podari mir u koji utječu sve naše želje. Jer, od Boga dolazimo, u Bogu živimo, i u Bogu, i samo u Bogu, će se jednoga dana ostvariti sve naše čežnje i sve naše želje.
Danas, na početku jedne nove godine, i mi zazovimo jedni na druge blagoslov kojega je Mojsije preporučio svojim suvremenicima: “Neka nas blagoslovi Gospodin i neka nas čuva, neka nas obasja svojim licem i neka nam podari svoj mir!” I onda će i ova nova godina biti vrijedna godina i bit će ispunjena smislom i našim duševnim mirom. Onda će i naša novogodišnja čestitka imati pravi smisao i istinsko uporište.
