Pravi izbor donosi spas

32. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2015)

Ove nedjelje odlučujemo o tome tko će slijedeće četiri godine upravljati našom Domovinom. Pri tom biranju vode nas različiti motivi i razlozi: bilo zbog onoga što je do sada bilo ili pak zbog onoga čemu se u budućnosti nadamo. U svom životu mi doista često biramo: od onih dnevnih biranja što ćemo jesti i kada ćemo ići spavati, pa preko izbora zanimanja i posla kojim ćemo se baviti, do najozbiljnijeg izbora bračnoga druga s kojim će se do smrti zajedno živjeti. Istina: nije mali broj bračnih parova koji se rastaju, ali su još uvijek u velikoj većini oni koji doživotno ostaju skupa. I misna čitanja današnje nedjelje, premda nisu birana za našu nedjelju izbora, pozivaju nas također na izbor, životni izbor.

Tako smo u 1. misnom čitanju slušali o izboru proroka Ilije da ode živjeti u tuđinu, i to u negostoljubivu tuđinu: u pustinju. Ime Ilija na hrvatskom jeziku znači ‘Jahve je moj Bog’.  Taj izbor je prorok Ilija napravio u iznimno teškoj situaciji svoga života: u opasnosti je bio sam njegov život, jer se je usprotivio kralju. Naime zbog načina kraljeva vladanja, koje je bilo u suprotnosti s Božjim pozivima i pravilima, Ilija je objavio da, kao Božja kazna ili kao Božja odgojna mjera: dugo vremena u kraljevstvu neće padati kiša, pa će zbog suše zavladati velika glad u cijelom kraljevstvu. Takvom najavom velike nevolje za kraljevstvo, prorok Ilija je izazvao bijes i srdžbu toga kralja. Bijeg od kraljeve srdžbe uskoro ga je doveo u situaciju koju opisuje današnje 1. misno čitanje: prorok Ilija je pobjegao u inozemstvo, do vrata grada Sarfate. Bilo je to izvan dosega kraljeve srdžbe jer je taj kraj i taj grad bio izvan kraljevstva.

I u takvoj nemilosti kralja prorok Ilija traži milost jedne udovice. Vrlo vjerojatno prorok Ilija nije znao da je ta žena udovica, a još manje je znao u kako teškoj životnoj situaciji se nalazi. Tek onda kad ju je zamolio da mu donese malo kruha saznao je da ona skuplja drva da skuha zadnji obrok za se i za svoga sina prije smrti.

I onda odjednom od toga progonjenog čovjeka, čovjeka koji je potreban tuđe milosti, prorok Ilija postaje čovjek koji dijeli milost, ali ne svoju nego – Božju milost. Odjednom prorok Ilija potpuno vlada situacijom. Oslonjen vjerom u Boga prorok Ilija zna izlaz iz nemoguće situacije: on govori ženi što da čini da svi troje prežive. Ljudski govoreći prorok Ilija je bio ‘drzak’: on traži da taj zadnji obrok koji ima ova udovica spremi najprije njemu, da mu ga donese, a tek onda neka sprema jelo za sebe i svog sina. U toj ljudskoj drskosti, zadivljujuća je vjera s kojom prorok Ilija nastupa. U toj vjeri on se je usprotivio kralju, u toj vjeri on se oslanja na Božju pomoć. Ali je zadivljujuća i vjera ove nepoznate žene koja sluša proroka Iliju i doživljava uspjeh. Ova žena strankinja nije u svom životu ništa čula o Bogu o kojem prorok Ilija govori, ipak ona vjeruje riječima toga stranca, vjeruje riječima proroka Ilije. I zbilja se je sve odvijalo onako kako je prorok Ilija i najavio. Ta je žena morala izabrati jednu od dviju mogućnosti: ili će zajedno sa svojim sinom pojesti zadnji obrok ili će dolazak ovoga nepoznata čovjeka biti na spas. Donijela je pravu odluku i načinila je pravi izbor. I mi danas moramo donijeti pravi izbor.

I u današnjem evanđelju Isus progovara o velikodušnosti opet jedne udovice. Na samom početku evanđelja Isus je prekorio, zapravo osudio, one ljude koji samo ‘lijepo govore‘ a u stvarnosti ‘proždiru kuće udovičke‘, a to znači: i ono malo što ljudi imaju, oni koriste samo za sebe. Isus kaže da to pred Bogom neće proći bez osude.

A onda Isus izriče pohvalu nevjerojatnoj velikodušnosti jedne udovice. Nije od viška podsjetiti – a bez ulaženja u detalje – da su u ono vrijeme udovice bile najugroženiji dio stanovništva. I sad kad jedna takva ‘ugrožena udovica’ dariva sve svoje u ‘Božju blagajnu‘, sam Isus je – i kao Bog i kao čovjek – zadivljen i pohvaljuje ju. Ta udovica nije dala puno za brojiti, ali je dala puno preko svake mjere, jer je dala sve što je imala, ‘sav svoj žitak‘. Ovdje valja reći da se u tu ‘Božju blagajnu‘ ne daje samo novac… tu se može dati i puno, puno drugih vrijednosti: neke svoje sposobnosti za zajednicu, življenje i širenje optimizma u zajednici, ne odustajanje od čestitosti ni u lošem životnom okruženju, ne predati se pred teškoćama, radije nekom sitnicom pomoći nego gromoglasno kritizirati… I naravno, primjera može biti još, i još, i opet još.

Mnoštvo ljudi oko hramske riznice uopće nije zamijetilo ovaj za ljude sitni dar koji pred Bogom ogromno vrijedi; nisu to posve sigurno zapazili niti apostoli… valjda su i vidjeli, ali dalje od očiju tijela to nije išlo. Isusu to nije promaklo, Isus se je zadivio i kao primjer nam je tu velikodušnost stavio, za mnoga stoljeća i tisućljeća. Zato je i danas izbor na nama: na meni i na tebi. Dobro će biti ako što češće budemo uspjeli izabrati Isusove životne vrednote, ono što i pred Bogom vrijedi. A danas izaberimo i prave ljude, bolje ljude za bolje danas i bolje sutra cijele naše domovine.