I u novoj godini Bog nas prati i nismo sami

NOVA GODINA – MARIJA BOGORODICA

(C-2015)

Danas osobito, a i slijedećih nekoliko dana, vrlo često ćemo jedni drugima čestitati Novu godinu i zaželjeti sve naj-bolje. Nema potrebe sumnjati da u tim željama i čestitkama nema iskrenosti, ali se možemo poprilično lako složiti da u tim riječima i željama nema snage da sve što je zaželjeno bude i ostvareno. Razlog je vrlo jednostavan: puno toga u našem životu ne ovisi o nama, jer mi možemo mijenjati samo nešto od onoga što se događa, a puno toga se zbiva mimo naših želja i mogućnosti.

No, ali za ono na što ne možemo utjecati mi ljudi nismo niti odgovorni: tako da za to nismo ni krivi ni zaslužni. Ali bez daljnjega na mnogo toga možemo i moramo utjecati: i za taj dio svoga života smo odgovorni – zaslužni za dobro i krivi za pogrešno. Prava je sreća i životna mudrost znati moći prepoznati i razlikovati ono što možemo i moramo od onoga što ne možemo pa zato i ne moramo. U tom smislu postoji zgo-dan primjer molitve: ‘Bože daj mi snage da mogu mijenjati ono što mogu… daj mi jakost da mogu nositi ono što ne mogu mijenjati… i daj mi mudrost da mogu to dvoje razlikovati‘. Zato nam na početku jedne godine kršćanska vjera svaki puta nudi za primjer i nadah-nuće Onu koja je to znala: Mariju Bogorodicu.

Dakle, prvi dan Nove godine kršćani slave svetkovinom Marije Bogorodice. Točno je osam dana od svetkovine Božića, blagdana s kojim je započelo nešto istinski NOVO među ljudima i za ljude: počela je ‘nova era‘. Nova era za ljudski rod koji otada ima jednog čovjeka tako tijesno povezana s Bogom da je to jednostavno Bogočovjek! Znamo iz osobnog iskustva kako se radujemo ako je netko od naših poznanika, ili još bolje netko od rodbine, ili još najbolje netko iz naše obitelji, postigao neki uspjeh: završio školu, zaposlio se ili je osnovao obitelj. Na neki se način i mi smatramo dionicima toga uspjeha. Marija je najtješnje moguće ljudski uključena u taj Božji dolazak među ljude na način Bogočovjeka.

Zato se s pravom možemo radovati da je čovjek dosegao takav uspjeh da je i sam Bog Stvoritelj postao čovjekom, a onda je žrtvom svoga života i uskrsnućem taj Bog Stvoritelj postao i čovjekovim Spasiteljem, spasiteljem od nevolje i neuspjeha u koje se čovjek svojevoljno ‘uvalio‘.

Prikladno je da se na početku jedne nove godine ne samo podsjetimo, nego baš osvježimo u vjeri, da je sav naš život: sve godine koje su protekle – i koje si svatko od nas za sebe broji – i sve godine koje su pred nama – a ne znamo koliko će ih biti – pod brigom i vodstvom toga čovjekova Spasitelja. Pritom je nama ljudima dana nevjerojatna sposobnost: da Spasiteljevu ponudu možemo i prihvatiti i odbiti! Više je načina po kojima je vidljivo jesmo li tu Spasiteljevu ponudu prihvatili ili smo je odbili. Isto tako to prihvaćanje ili odbijanje ne mora biti ‘jednom zauvijek‘ nego možemo tijekom svoga života mijenjati – iz raznih razloga i raznih uzroka – praktički svega svog života. I načini odbijanja i načini prihvaćanja također se mijenjaju: drukčije to činimo kad smo djeca, drukčije kad smo odrasli… drukčije ako smo zdravi i uspješni, drukčije ako smo bolesni.

I Marija, koju danas slavimo pod imenom Bogorodica, je tijekom svog života mijenjala načine svoga sudjelovanja u Božjem planu spasenja. Najprije je prihvatila da bude majka Isusova, zatim je prihvatila da bude začuđena ponašanjem Isusa kao dječaka od dvanaest godina, a zasigurno joj nije bilo lako prihvatiti da Isus-čudotvorac, koji je mnogim ljudima pomogao, na križu ne pomogne samom sebi! Lako nam je zamisliti si kako je Marija bila ugodno začuđena ukazanjima uskrslog Isusa i onda uskoro i svojim uznesenjem u nebo.

Početak nove godine za mnoge je ljude prilika i povod da porazmisle o vlastitom životu i nastoje u budućnosti izbjegavati moguće pogreške iz prošlosti. Posve sigurno svatko od nas može otkriti da u novoj godini ne bi valjalo činiti nešto što smo ove godine činili… naravno otkrit ćemo i da i u novoj godini trebamo činiti ono što smo i minule godine činili, ako je moguće s još više snage i uspjeha, jer je bilo korisno i za nas i za naše bližnje. Božji blagoslov nad našim zalaganjem oko dobra dat će nam nadahnuće i novu snagu da ne posustanemo u tom dobru, jer po božjem blagoslovu znamo da to što činimo vrijedi i sada i za svu vječnost. Tako onda i cijela jedna godina – ona koja je ove noći minula, i ona koja je ove noći započela – nije samo ‘pretakanje iz šupljeg u prazno‘ nego naše sudjelovanje u stvaranju boljeg svijeta, naše dovršavanje Božjeg djela. A ‘biti Božji suradnik‘ doista je najveća vrednota za svakog čovjeka, za svako božje stvorenje.

Zazivanje Božjeg blagoslova na ljude, kako nas to poziva današnje 1. misno čitanje, treba nas osvježiti u vjeri da se sav naš život odvija pod Božjom brigom. Ipak se ta Božja briga ne ostvaruje tako da Bog za nas ‘rješava probleme‘, ili još bolje da nas od problema sačuva, nego tako da nam daje najprije nadahnuće a onda i snagu da mi te probleme rješavamo… ako pak su za nas nerješivi, da ih onda nosimo.

Marija Bogorodica je istinski poziv i nadahnuće kako da se ostvaruje ta suradnja čovjeka s Bogom i onda kad svi Božji planovi s čovjekom nisu tom čovjeku poznati niti razumljivi. Pa, konačno, niti sam Bogočovjek Isus nije sebe izuzeo iz problema: neke je rješavao čudesnim načinom popravka, a neke je podnosio čudesnom ljubavlju strpljiva čovjeka. Uskrsnuće je dokaz da to za čovjeka nije promašeni život. Željeti nam je i htjeti da i ova danas započeta nova godina ne bude promašena već za vječne vrednote življena i potrošena.