Tko je za nas Krist pokazujemo svojim životom
12. NEDJELJA KROZ GODINU
(C-2016)
Prošle nedjelje u našoj je župi bila svečanost sakramenta krizme ili potvrde. Rekli smo tada da su ovime naši mladi župljani završili svoje osnovno uvođenje u kršćansku vjeru i da bi odsada trebali biti zreli i punopravni članovi Katoličke crkve. Za taj događaj oni su se pripremali: najprije u obitelji, pa na školskom i župnom vjeronauku. Uz teorijsko učenje o vjeri imali su i praksu: sudjelovali su nedjeljom u sv. misi, u korizmi na križnom putu, kao i u svibanjskim i listopadskim pobožnostima.
Kad bi danas svi oni bili opet na sv. misi, a nažalost su u manjini oni koji su došli, bilo bi zanimljivo čuti što bi oni odgovorili na Isusovo pitanje iz današnjeg evanđelja: ‘Tko je on za njih‘? Naravno, to Isus danas pita i svakoga od nas. Isusa je zanimalo ‘što ljudi o njemu govore‘, dakle što o njemu misle, ali još više ga je zanimalo što ‘njegovi misle o njemu‘?! Iz daljnjeg razvoja događaja je razvidno da Isusa puno ne brine ‘što ljudi o njemu misle‘, jer njihova mišljenja koja su mu prenijeli njegovi učenici uopće nije komentirao, nego mu je važno što ‘njegovi o njemu misle‘! Jer oni će uskoro biti njegovi svjedoci. Pa i nama je važnije što o nama misle naši ukućani, rodbina i prijatelji negoli neki neznanci iz našega mjesta.
Ovo je zgodna prilika da malo ozbiljnije razmislimo o toj čovjekovoj brizi ‘što ljudi o njemu misle‘… ili ‘što će ljudi o njemu reći‘?! Doista je svakome od nas stalo da ljudi o njemu dobro misle, ali nas malo tko o tome nešto pita. Najčešće se s tim pitanjima susrećemo u raznim anketama o popularnosti nekih pojedinaca i političkih stranaka. ‘Majstori anketa‘ će vrlo često dobiti odgovore prema svojim željama i sklonostima: jer će tako formulirati pitanje da većina odgovora ipak ide u njima željenom smjeru. A te ankete o političarima imaju svoju dublju svrhu: da ljude navedu da na izborima svoj glas daju ‘pobjedničkoj ekipi‘. Jer tko od nas voli biti s gubitnicima?!
Na Isusovu anketu o mišljenju ljudi više je učenika dalo razne odgovore. A kad je to pitanje Isus postavio njima samima, odgovorio je samo Petar i to, kako smo čuli, dao je jako dobar i stručan odgovor: „Krist – Pomazanik Božji!“ Nama danas taj stručni i točni Petrov odgovor nije tako jasan kao onda Petru i svim Isusovim učenicima. Vrlo kratko pojašnjenje: tada su kraljevi i proroci bivali uvođeni u svoju službu činom ‘pomazanja‘ – kao što u naše vrijeme državni službenici bivaju uvedeni u svoju službu polaganjem prisege ili imenovanjem. Svojim odgovorom Isusu apostol Petar je rekao kako oni vjeruju da je Isus od samoga Boga postavljen u službu za ljude!
I onda kad je od Petra čuo tako dobar i točan odgovor, Isus čini nešto po ljudski neprofitno. Umjesto da počne apostole ohrabrivati da ustraju uz njega, kad već znaju da sam Bog stoji na Isusovoj strani, Isus im počne govoriti o velikim teškoćama i protivljenjima na koje će on naići kod ljudi – do te mjere da će biti ubijen! Da, rekao je Isus i da će ‘treći dan uskrsnuti‘, ali apostoli sigurno nisu znali: ‘što je to ustvari Isus rekao‘.
I onda bez podrobnijeg objašnjenja što bi to značilo da će ‘treći dan uskrsnuti‘ Isus nastavlja s ‘antireklamom‘: „Tko hoće za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“ I tu još ta antireklama nije gotova, nego Isus nastavlja kako će i svi oni koji će nastojati ‘sačuvati svoj život zapravo taj život izgubiti, a tko će izgubiti svoj život poradi Isusa, taj će ga spasiti‘. I tu današnje evanđelje završava.
Mi sad već znamo da je i sam Isus ‘izgubio svoj život‘, žrtvovao ga je za nas jer je zbog ljudske zloće i grijeha to bio istinski način da dokaže Božju ljubav prema ljudima. To je ljubav kojoj nikakva žrtva nije prevelika! Ali nakon te ‘žrtve života‘ obistinile su se i Isusove riječi da će ‘treći dan uskrsnuti‘. Isprva se ta vijest o uskrsnuću apostolima učinila kao ‘tlapnja‘, bili su njome: i začuđeni, i zaplašeni, i obradovani… i još štošta drugo.
I sve do danas je za mnoge ljude ta vijest o uskrsnuću ‘tlapnja‘, za neke druge: samo poželjna priča i štošta drugo… a za Kristove vjernike ta je vijest istinski temelj i najava svih ljudskih uskrsnuća. I zbog toga se onda može nositi svoj križ, zbog toga se može život i izgubiti jer ga podupire vjera da će se taj život u vječnosti zadobiti!
Tu Božju ljubav i privrženost prema ljudima apostol Pavao je u svojoj Poslanici Galaćanima izrazio riječima: „Svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.“ Naime, među nama ljudima najjača veza je između roditelja i djece: kako čisto biološka veza tako i duhovna veza ljubavi. Zato je i apostol Pavao upotrijebio taj izraz da izrekne tu najdublju povezanost čovjeka s Bogom. Kad bi u naše vrijeme apostol Pavao pisao o toj vezi Boga s ljudima, vjerojatno bi upotrijebio izraz: „Svi ste sinovi i kćeri Božje, po vjeri u Kristu Isusu.“ Apostol Pavao sigurno nije svojim izrazom isključio žene, nego u njegovo vrijeme to nije trebalo tako posebno naglašavati.
Dakle, izabrati Isusa znači izabrati pravo rješenje života: već ovoga na zemlji, a onda i života u vječnosti. Bolje ponude nema, makar lakših ponuda ima, i to puno, ali im je doseg kratak: samo do groba. Kako pak je Isusova ponuda poprilično teška, često i nerazumljiva, to se moramo s njim što češće i što više družiti … i to s povjerenjem da nas neće prevariti niti razočarati. I da ćemo veliki i vrijedan cilj postići. I ovogodišnji krizmanici su u tome za početak dovoljno poučeni. Sad im treba naša potpora riječima i primjerom: da prema vječnosti putujemo. Život kroz tjedan i nedjeljna sv. misa prilika su za to.