Živjeti po Božjem da se život ne promaši

23. NEDJELJA KROZ GODINU

(C-2016)

Vjerujem da evanđelje današnje nedjelje djeluje tako šokantno na naše uši i misli da si trebamo najprije malko ‘pripremiti glave i misli‘ razmatranjem onoga što smo čuli u 1. misnom čitanju iz Knjige Mudrosti. Tek nakon toga moći ćemo, barem donekle koliko je ljudski moguće, razmišljati i o Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja.

Dakle, premda možda s malom nelagodom ipak možemo prihvatiti ono što piše u Knjizi Mudrosti: da Boga ne možemo shvatiti u njegovom djelovanju u svijetu. To Božje djelovanje nam osobito teško pada kad se događa nešto, nama i našima, mimo onoga što smo htjeli i planirali. Valjda bi se svatko od nas mogao, i onako na brzinu, sjetiti barem nekoliko takvih primjera u svom životu.

I starozavjetni pisac Knjige Mudrosti podsjeća ljude kako često puta teško razumiju i obične događaje na zemlji i među ljudima s kojima žive, pa im zato ne bi smjelo biti preteško shvatiti da mnogo toga u svemiru, na zemlji i u čovječanstvu nadilazi moć ljudske spoznaje. Iz ljudske povijesti je poznato da su više puta neka otkrića znanosti ponukala ljude da pomisle kako su našli ‘konačno rješenje‘ za neke velike ljudske probleme i poteškoće. I onda su neko vrijeme: radio, novine i televizija bili puni senzacionalističkih vijesti…, da bi se za relativno kratko vrijeme pokazalo da ti pronalasci doista otklanjaju neke probleme i poteškoće, ali da se onda otkrivaju novi problemi i nove poteškoće. Zato su noviji ozbiljni istraživači puno, puno oprezniji u najavama ‘konačnih rješenja‘, premda mediji još uvijek znaju isticati bombastične naslove i najave. Ozbiljni znanstvenici najčešće kažu: ‘Čekajte malo, nije to baš tako’. Smije nam biti žao što ta otkrića ne predstavljaju takva ‘konačna rješenja‘, ali nas to ujedno mora potaknuti na skromnost u vrednovanju naših ljudskih dosega u ovom veličanstvenom svijetu. I onda bi čovjek trebao priznati: kako li je samo Bog velik i veličanstven kad je znao i mogao stvoriti takav svijet da ga mi ljudi tek s mukom, i to kroz mnoge generacije, otkrivamo… i nikako da dođemo do kraja.

I evo sada, kad smo si ovakvim razmišljanjem malčice ‘pripremili glave i misli‘, probajmo razmisliti o Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja. A doista nisu lagane jer, čujmo još jednom, Isus govori: „Dođe li tko k meni, ne mrzi oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik. I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“

I to Isus govori silnome mnoštvu ljudi koje je s njim putovalo. Kakva li je to samo Isusova antireklama: umjesto da tom mnoštvu ljudi daje obećanja o lijepom i lagodnom životu koji će on omogućiti svojima, Isus govori o velikim poteškoćama i postavlja neobični uvjet: mrziti one do kojih ti je stalo! Vjerojatno se netko od nas sjeća da je nekom drugom prilikom Isus rekao svojima da: moraju i ‘neprijatelje ljubiti‘! Kako to: svoje mrziti, a neprijatelje ljubiti?!

Stručnjaci za Sveto pismo kažu da taj biblijski ‘mrziti‘ zapravo želi naglasiti ‘ozbiljnost izbora‘ između vrednota o kojima je riječ: dakle između Isusa te članova obitelji i rodbine. Tu je potrebno napraviti pravi izbor. Dakako taj izbor se rijetko odvije jedanput za sva vremena, mi zapravo svakoga dana pravimo taj izbor u većoj ili manjoj mjeri. To pak onda znači da u tome možemo i smijemo pogriješiti, ali se trebamo i iz grijeha izvući kad spoznamo svoj grijeh. Jer ako bi odluka i izbor bili samo jednom, onda se više nemamo u čemu ispravljati: izabrali smo i tako trajno traje!

Evo jedan primjer iz života koji i nije baš tako čest, ali nije niti baš tako ni rijedak – a lako je razumljiv. Dogodi se da roditelji svom sinu ili kćeri brane vjenčanje s nekom osobom pa se onda njihov sin ili kćer ipak s tom osobom vjenča. Taj primjer pokazuje da taj sin ili kćer više voli odabranicu ili odabranika svoga srca negoli svoje roditelje. Grubo bi se moglo reći da odbija njihove savjete i krši njihovu zabranu baš kao da ih ‘mrzi‘. Većina se poslije s tim pomiri i složno žive. Makar, danas je obratno: danas roditelji potiču na vjenčanje, a mladi to odugovlače tako da zamalo postanu ‘stari mladenci‘ ili pak se nakon dugog zajedničkog života niti ne vjenčaju nego se rastanu ili tako žive do smrti. Tu se pokazuje da ti roditelji više vole svoju djecu nego Boga i njegova pravila života.

U nastavku evanđelja Isus iznosi primjere ‘pravog i pogrešnog odabira‘. To su primjeri ‘gradnje kule‘ i ‘bitke u ratu‘. Ta dva primjera se ne mogu sakriti ako se ne uspije u nakani: nedovršena kula će stršati, a poraz u bitki će dovesti ‘tuđu vlast‘. Tako i u našem životu neki veliki pogrešni odabiri ‘strše‘, trajno nas žuljaju kao kamenčići u cipeli, teško ih je mijenja-ti i zato kvare život kroz mnoge godine.

Pogrešni veći odabiri u životu koji nekako ‘strše‘ su primjerice ovi: već spominjani život u dvoje a bez vjenčanja, odlazak kršćana nedjeljom u trgovinu, grube psovke i svađe u kući kršćana koje se čuju nadaleko, nepošteno obavljanje svoga posla ili službe, krađa i uništavanje tuđeg dobra…

Da skratim: uvijek kad je Bog bio ljudima na prvom mjestu, onda je bilo dobro i tim ljudima i njihovim bližnjima, onda su se i poslovi i službe čestito obavljali. Ukratko: kad je Bog na prvom mjestu, onda je sve ostalo na pravom mjestu.