Ostavimo trag dobra ovdje da bi nam i vječnost bila dobra

25. NEDJELJA KROZ GODINU

(C-2016)

Toliko puta si ljudi misle kako je ‘nekada bilo bolje‘: bilo je onda ‘toliko onoga‘ što nas je veselilo, a nije bilo ‘toliko ovoga‘ što nas sada žalosti. Mnogima se čini da su sada ‘najgora vremena‘: jer je toliko problema i nepravde. A malo prije smo čuli da je i već u vrijeme starozavjetnog proroka Amosa među ljudima bilo velike nejednakosti i nepravde. Ako onda nije bilo ‘blokiranih‘ na bankovnim računima, a onda je bilo ljudi u tako ‘krajnjoj potrebi‘ da ih se moglo ‘kupiti za sandale‘, kako piše prorok Amos. Usprkos svih sadašnjih nevolja i životnih teškoća ipak se životni standard velike većine današnjih i ondašnjih ljudi ne može uspoređivati. Napredak i poboljšanje su očiti.

Posve sigurno je tom poboljšanju života mnogih ljudi pripomogla i kršćanska vjera, Isusov primjer i njegov nauk: kako živjeti i u što potrošiti svoje dane, mjesece i godine. Nedavno sam gledao na televiziji o djelovanju redovnice Majke Terezije, novoproglašene svetice. Tada je bilo rečeno kako je njezino djelovanje izazivalo veliko čuđenje kod domaćih ljudi, koji su po religiji većinom ‘hindusi‘. Naime, hindusi smatraju da svaki čovjek ima svoju ‘karmu‘ – a što bismo najbolje mogli prereći kao svoju ‘sudbinu‘ – i da se ljudi nemaju što miješati u tu karmu. Ako je nečija karma: da trpi, da bude bolestan, siromašan… onda on to mora tako živjeti.

Redovnica Majka Terezija, nadahnuta i ojačana Isusom Kristom uskrsnulim, pokazala je da se čovjek i smije i mora miješati u događanja na ovome svijetu: mora ostavljati trag dobra. I što je netko potrebniji pomoći to je jasnije da se mora djelovati. Jednom je prilikom neki državnik posjetio Majku Tereziju i kad je vidio što ona radi rekao joj je: „Ja to ne bih radio ni za milijun dolara.“ Majka Terezija mu je odgovorila: „Ni ja to ne bih radila za milijun dolara, ja to radim za Krista.“ Takvim radom ona je zadivila svijet: mnogi su joj se pridružili materijalnom pomoći, neki drugi kao dobrovoljci – volonteri – kroz neko vrijeme pomažu, a pojedine su žene i same postale ‘misionarke ljubavi‘, kako se službeno te redovnice zovu.

U današnjem evanđelju Isus nam govori da moramo biti snalažljivi. Pritom navodi primjer snalažljivosti jednoga upravitelja. Iz ove prispodobe se ne vidi da bi taj upravitelj krao za svoju korist, nego je materijalna dobra koja su mu bila povjerena na upravu, velikodušno dijelio drugim ljudima. Moglo bi se reći: dobra kojima je upravljao nisu bila njegova, a bio je dobra srca, pa je lako dijelio drugima.

Slušajući današnje evanđelje moglo se čuti kako sva materijalna dobra ovoga svijeta Isus smatra ‘nepoštenima‘. Možda zato što su sva materijalna dobra ovoga svijeta dana od Boga i predviđena su za potrebe svih ljudi, pa onda i samo postojanje ‘siromašnih ljudi‘ pokazuje da nisu sasvim pošteno podijeljena. Dok smo ljudi takvi kakvi jesmo, ta materijalna dobra valjda i nikada neće biti posve ravnomjerno podijeljena, jer se konačno niti svi ljudi jednako ne zalažu u pribavljanju materijalnih dobara… ali ona dobra koja mi imamo trebaju nam poslužiti za dobro što većeg broja ljudi. I zato niti jednom čovjeku ne može biti isprika da nema što podijeliti.

Tako je u tom filmu bilo rečeno kako je jednom prilikom Majka Terezija donijela hranu jednoj krajnje siromašnoj obitelji – bila je to zdjela riže. I kad je tu rižu dala domaćici, ova je odmah izašla. I kad se za kratko vrijeme vratila pitala ju je ‘kamo je otišla‘? Odgovorila je da je polovicu riže odnijela susjedi čija je obitelj također gladna. A ta susjeda čak i nije bila kršćanka. Dakle, nikad ne možeš biti tako siromašan da ne bi mogao nekome pomoći.

Dakako, nije pomoć samo ono što se može brojiti, vagati i centimetrima mjeriti – to je valjda i najlakše učiniti – nego je pomoć i onda kad se drugoga prihvaća, kad se pomogne nekome urediti kuću i grunt, donijeti mu razne potrepštine iz trgovine, a bez naplate. Uključiti se u razne udruge i društva koja su na pomoć i korist široj društvenoj zajednici… uključiti se u župni zbor pjevanjem da bi nedjeljna sv. misa bila svečanost i za oči i za uši i za dušu. I to je također vrijedna pomoć!

Dok sam gledao film o Majci Tereziji i njezine volontere i volonterke, mislio sam si: pa u što zajedničkog dobra ulažu svoje vrijeme naši suvremenici? Mladi vikendom tulumare, nedjeljom spavaju… i što će za tridesetak godina pričati svojima: u što su potrošili svoju mladost?! Odrasli gledaju serije – sapunice – i muče se s tuđim životom (jedna se serija i zove ‘Tuđi život‘) a nemaju volje, snage… pa onda niti vremena, da imaju ‘svoj život‘, da ga upotpune dobrim djelima. Kakva korist ako gledam ‘tuđi život‘ a ‘svoj život‘ zanemarujem, jednostavno: u ništa ga potrošim?!

Isus je jasno rekao pri kraju današnjeg evanđelja da nema dobru budućnost, koja je ustvari vječnost, onaj tko dobro ne upotrijebi ‘nepošteno‘, a to znači ovozemaljsko. Samo ono materijalno dobro, bilo toga malo ili puno, koje je upotrijebljeno za dobro vodi prema dobroj, sretnoj vječnosti.