S Bogom kroz život putovati u sretnu vječnost vodi

17. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2017)

Svaka nedjeljna sv. misa, dakle i ova sada, može se nazvati tjedni radni sastanak kršćana. Tu se zahvaljujemo Bogu za ono što smo proživjeli i molimo za jakost da poruke i nadahnuća koja tu čujemo mognemo što bolje u životu ostvarivati. Vjerujem da smo, slušajući misna čitanja, mogli prepoznati da današnja sv. misa govori o čovjekovu ‘odabiru‘. Tako smo najprije čuli kako je mladi kralj Salomon od samoga Boga dobio priliku da bira: da bira čime da ga Bog nagradi. Salomonov odabir, po ljudski rečeno, iznenadio je i samoga Boga: želio je da mu Bog podari ‘mudrost‘. Sigurno je Bog već puno puta čuo razne molbe brojnih ljudi – od kojih sveti pisac ovdje navodi valjda tri najčešće Bogu upućene: dugi život, bogatstvo, smrt neprijatelja.

Posve sigurno bi i svatko od nas imao svoj izbor. Neki bi željeli naći posao, neki veću plaću na poslu, neki drugi bi htjeli dobitak na lutriji ili kladionici. Valjda bi ipak netko poželio i ‘pravu pamet‘ kako je to poželio i mladi kralj Salomon. Onda smo čuli da je Bog Salomona doista obdario željenom mudrošću.

Kad bismo u Bibliji nastavili čitati tekst današnjeg 1. misnog čitanja saznali bismo da je uz željenu mudrost Salomon bio obdaren i onim što nije molio a što bi se najkraće moglo reći: ‘uspjehom u životu‘ – dok je upravljao svojim kraljevstvom. Još i više: nije postigao samo ‘uspjeh u životu‘ nego i ‘uspjeh života‘. A ‘uspjeh u životu‘ i ‘uspjeh života‘ nipošto nije samo ‘igra riječi‘, nipošto nije isto premda jako slično zvuče. Uspjesi u životu su razni, a uspjeh života je samo jedan: sretan život s Bogom u vječnosti.

I Isus u evanđelju današnje nedjelje govori o odabiru i odluci. Isus i opet to čini kroz prispodobe. Prošle nedjelje tri prispodobe, ove nedjelje također tri prispodobe. Sve o kraljevstvu Božjem! Očito da je to nešto veoma bitno i važno. I vrijedno! Kraljevstvo Božje – to je taj ‘uspjeh života‘! A te božanske stvarnosti o kojima Isus govori tako su ‘daleke‘, toliko nadvisuju našu sposobnost razumijevanja, da su prispodobe jedini način da nešto od božanskoga i shvatimo. Isus to majstorski čini.

Prošle nedjelje Isus nam je govorio o načinu na koji djeluje njegovo kraljevstvo, a danas o vrijednosti i kvaliteti toga kraljevstva. Tako danas Isus najprije kaže kako ga neki pronalaze slučajno, u nekom trenutku života, poput čovjeka koji je pronašao ‘zakopano blago‘. Možemo reći da su i božanske vrijednosti zakopane u životima mnogih ljudi pod slojevima beskorisnih stvari, bespotrebnih briga, krivih prioriteta, a možda i lošeg primjera onih koji se nazivaju kršćanima. A onda se u životu čovjeka nešto dogodi i on promijeni svoj život iz temelja, baš kao onaj čovjek iz prispodobe koji je pronašao blago na njivi i sve je učinio da kupi tu njivu. Prodao je sve drugo što je imao. Dakle, nije dovoljno otkriti blago na njivi, treba tu njivu kupiti, treba se za to odlučiti.

Drugom prispodobom o ‘traganju za vrijednim biserom‘ kaže Isus da neki ljudi to kraljevstvo Božje nađu ciljano: tragaju za njim svjesno, gladni smisla i istine o životu, poput trgovca ili kolekcionara koji traga za lijepim biserjem. Ima među nama podosta onih koji tragaju za odgovorima na duboka ljudska pitanja, tragaju za istinom i ne daju se zaustaviti plitkim odgovorima. Trebamo vjerovati da će ih to njihovo istinsko traganje jednom ipak dovesti do cilja: do Boga.

I u trećoj prispodobi o ‘prebiranju riba‘ Isus govori kako čovjek jednom, najčešće s protokom godina života, otkrije i razvrsta životne vrednote – nekako onako kako to čine ribari kad izvuku iz mora svakovrsne ribe: neke su kvalitetne, neke jedva prođu kriterije, a neke su posve za odbaciti. Tako bi i čovjek u zrelijim godinama života trebao moći prepoznati: što je vrijedno, što je vrednije i što je najvrednije. Mi kršćani smo tu u prednosti jer svake nedjelje slušamo Božja nadahnuća i pozive.

Tako se ostvaruje ono što apostol Pavao piše onodobnim vjernicima Rima, kako smo to čuli u 2. misnom čitanju: „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube…“ A ‘ljubiti Boga‘ znači nastojati u život provoditi Božje stvarnosti; znači Božje nadahnuće što više pretvarati u životnu praksu. Dakle, nije dovoljno znati što je Isus govorio, nije dovoljno znati prepričati što je Isus činio… to je tek početak, to je tek nadahnuće da se isto tako, i tome slično, čini u svom životu. Ali, dakako, mi sami to najprije moramo htjeti, mi se oko toga moramo truditi, i onda će Bog naše nedostatne sile nadopuniti svojom svemoći. Nema Bog što nadopuniti, nema Bog što našem zalaganju dodati ako tog zalaganja niti nema. A prilika za dobro svakako u životu ima: i jučer, i danas, i sutra – dakle svakoga dana.

A da bi se ta Božja nadahnuća pretvarala u životnu praksu potrebno je izabirati. Najčešće su to mali odabiri s kratkotrajnim posljedicama odabranoga, a više puta to budu i sudbonosni odabiri. Evo ovog su ljeta naši osmaši trebali birati školu u kojoj će nastaviti svoje osposobljavanje za život i rad. To je svakako odabir s dugotrajnim posljedicama. Svjedoci smo kako nemali broj mladih odabire škole koje su popularne ali koje postaju ‘uzaludne’ jer se s tom školom ne mogu zaposliti.

Drugi značajni odabir je izbor ‘bračnog partnera‘, muža ili žene, s kojim će se živjeti ‘dok ih smrt ne rastavi‘. Ovo su vjerojatno mnogi popratili s ‘blagim osmijehom‘ jer ta rečenica ‘dok ih smrt ne rastavi‘ već dulje vremena mnogima ništa ne znači jer se ‘sastaju i rastaju‘ svojom voljom i svojim odabirom. Da, da, ima i onih koji ostaju vjerni danom obećanju.

Dakako, svakoga dana je puno malih izbora koji nisu ‘nešto posebno’, ali nerijetko ipak postaju važni i sudbonosni jer zbog njihova čestog ponavljanja ipak postaju važni i sudbonosni. Tako npr. ljudi počnu piti, pušiti i drogirati se da budu ‘in‘, da budu ‘cooll‘, kako je to danas moderno reći, a onda to preraste u ovisnost koja ima teške posljedice. Neki drugi često ponavljaju psovke i vulgarne riječi pa im to postane ‘običan govor‘; mnogi propuštaju molitvu, misu i sakramente pa postanu samo ‘običajni vjernici‘ za Božić i Uskrs.

Pri kraju ovog razmišljanja o današnjoj Božjoj poruci za nas pitajmo sami sebe: uspijevamo li mi sami kršćansku vjeru prihvaćati kao ‘susret s Bogom‘ – Stvoriteljem i Spasiteljem – ili pak je kršćanstvo za mene samo ‘skup zapovijedi i zabrana‘, pa onda nastojimo pronaći razloge – velike i male – da zabrane zaobiđemo a zapovijedi preskočimo. Dakako onda tako tu vjeru predstavljamo i drugima: bilo riječima bilo svojim životom. I to već u svojoj kući: stariji mlađima.

Ako je kršćanstvo susret Boga s čovjekom, onda se mi ljudi, svatko od nas, može s Bogom cijeloga života susretati, sve bolje i Boga i sebe upoznavati, i prema spoznaji sve više sebe na dobro mijenjati. Kristov učenik nije netko tko je nešto ostavio, nego netko tko je našao i to – ne samo nešto nego sve! Svi mi – i ja i ti – našli to ‘sve‘ u vječnosti.