Bog može i milom i silom
4. NEDJELJA KROZ GODINU
(B-2017)
Iz iskustva znamo, i vlastitog i tuđeg, da ljudi ljudima puno toga obećaju u raznim prilikama i neprilikama života. Roditelji obećaju djeci, djeca obećaju roditeljima; dečki obećaju djevojkama, djevojke obećaju dečkima; dakako i prijatelji jedni drugima. Najpoznatija su obećanja političara jer su oni najprisutniji u medijima: na televiziji i radiju, i u novinama. Osobito se o tim obećanjima čuje i čita pred neke izbore.
A danas smo slušali o Božjim obećanjima koja su dana preko Mojsija izraelskom narodu. Ukratko: Bog je preko Mojsija obećao da će i nakon njega biti ljudi koji će narodu prenositi Božju poruku, kako je to činio i Mojsije tijekom putovanja kroz pustinju u obećanu novu domovinu. Naime, židovski narod je na svom putovanju kroz pustinju – koje je trajalo četrdeset godina – doživio više velikih događaja od kojih su neki ljude istinski uplašili. Tu svakako spada smrt mnogih ljudi od ujeda otrovnih zmija, pa razdvajanje Crvenog mora da su oni mogli prijeći po suhom. (Koga nešto više o tome zanima neka si uzme Bibliju pa u Knjizi Izlaska potraži opise tih zbivanja). I zato su poželjeli da im ubuduće Bog svoje poruke ne šalje više tako direktno nego radije po ljudima: to će biti manje strašno nego je to bilo kad su slušali direktne, onako ‘bogovske‘ poruke.
A mnogi današnji kršćani pak bi htjeli da Bog doista snažno, bogovski, djeluje u svijetu… jer da su Božje poruke preko ljudi nekako slabo čujne i slabo primjetljive. Kad bi Bog danas djelovao silovito, pa tko bi se onda usudio reći da su kršćani ‘zatucani‘ ljudi, tko bi se onda usudio reći da oni spadaju u davna vremena a ne u ovu našu suvremenost?! Jer danas ljude privlače spektakli, zvučni i svjetlosni. Još nam je u sjećanju što se sve zbivalo kroz adventsko i božićno vrijeme u bližoj i daljnjoj okolici.
I doista, poslije Mojsija u židovskom su narodu djelovali mnogi proroci od kojih su u Bibliji zapisi četiri velika proroka i dvanaest malih. Veliki ili mali su po obimu zapisa koji su iza sebe ostavili i po utjecaju koji su imali na ljude: bilo svoje suvremenike bilo na kasnije generacije. Dakako, i od tih proroka ljudima su bili zanimljiviji oni koji su silovitije djelovali: i riječima i djelima. Tako je osim Mojsija vjerojatno najpoznatiji prorok: siloviti Ilija. Pa i zadnji starozavjetni prorok Ivan Krstitelj još je najavljivao žestokog Spasitelja koji će ‘vatrom i ognjem očistiti guvno’, a to znači ovaj svijet.
I u današnjem evanđelju susrećemo ‘silovitog Isusa‘. Nije Isus zazvao ‘vatru i oganj s neba‘, nije Isus nikoga istukao niti je koga izbacio iz sinagoge, svoju silu je pokazao ‘istjerivanjem zloduha‘. To je prvo Isusovo djelovanje nakon što je skupio oko sebe dvanaestoricu ljudi, svojih budućih učenika. Valjda se još sjećamo kako smo prošle dvije nedjelje u evanđelju susretali Isusa koji skuplja oko sebe buduće učenike. Bilo je tu dosta ribara, ali i ljudi drugih zanimanja, ali svi su oni postali ‘ribari ljudi’.
Isus se danas u evanđelju nalazi u sinagogi, a to znači u zgradi u kojoj su vjerni Židovi subotom slavili Boga tako što su čitali biblijske odlomke i onda o njima raspravljali i razmišljali. U pročitanim tekstovima su tražili koju poruku mogu prepoznati za sebe. Mi kršćani takve zgrade zovemo crkve ili kapele i u njima se okupljamo nedjeljom – a Židovi i dalje imaju sinagoge i okupljaju se subotom. Svojim govorom u sinagogi Isus je ne samo zainteresirao slušatelje nego ih je doslovce očarao. A onda je na velike riječi uslijedilo i veliko djelo: istinsko čudo ‘istjerivanja zloduha‘. Nama danas baš i nije potpuno jasno što se dogodilo, ali je njegovim suvremenicima bilo posve jasno da je to što se dogodilo uistinu pravo pravcato čudo. I zato su o tom događaju ‘rastrubili‘ po svoj ‘okolici galilejskoj‘.
Ovdje se treba sjetiti kako se u naše doba više ‘rastrubi‘ ono što je negativno nego ono što je pozitivno. Možeš napisati tri doktorske radnje i neće se o tome ni približno jednako ni pisati ni govoriti koliko će se pisati i govoriti kad napraviš neku glupost. Tko to ne vjeruje neka barem tri dana za redom kupi bilo koje novine ili malo pažljivije sluša vijesti na radiju ili televiziji.
A kakvu smo poruku mogli iščitati iz Poslanice apostola Pavla Korinćanima? Glavna je poruka da kršćani trebaju biti privrženi Isusu u kojem god stanju ili zanimanju bili. Valjda je već više puta bilo rečeno da se doslovce u svakom zanimanju može biti svet čovjek. Potrebno je samo: posao u svom zanimanju obavljati čestito i pošteno. Dakako, svakome će se dogoditi veće i manje pogreške, veći ili manji grijesi, koji nisu zapreka za ostvarivanje svetosti nego su samo veća ili manja ‘popikavanja‘ u ostvarivanju te svetosti. Svakako je dobro znati da postoje i razna dobra ‘pomagala‘ po kojima čovjek lakše ostvaruje tu svetost, kao što postoje i razna loša ‘pomagala‘ koja čovjeka odvraćaju od svetosti života.
Molitva, sakramenti i nedjeljna sv. misa dobra su ‘pomagala‘ u ostvarivanju svetosti, a zanemarivanje svega toga pak su loša ‘pomagala‘ koja čovjeka odvraćanju od svetosti života. Svaka nedjelja, baš svaka, je dan koji nam hoće pomoći da ostvarimo sebe što više kao vrijedna Božja stvorenja koja imaju zadatak postići sretnu vječnost u nebu. Nedjelja nam uvijek iznova ‘govori‘ da nismo samo ‘slučajni putnici‘ ovim svijetom ‘od kolijevke pa do groba‘ nego smo putnici, doista putnici, od začeća, preko kolijevke i groba, i kroz uskrsnuće, za vječnost. Zato je lijepo, zato je vrijedno živjeti na zemlji jer je to naš put prema vječnom životu. Trudimo se na tom putu ostavljati ‘trag dobra‘ da bi nam i vječnost bila dobra, sretna.
