Bog nam daje upute – mi biramo
6. NEDJELJA KROZ GODINU
(A-2020)
Za nama je spomendan sv. Valentina, mnogima poznatiji kao Valentinovo – dan zaljubljenih. Siguran sam da velika većina onih koji su nekim načinom obilježili taj dan ne zna ništa ili jako malo o samom sv. Valentinu. Neću sad govoriti o životu sv. Valentina jednostavno zato što će i slijedećih godina mnogi opet obilježavati valentinovski dan zaljubljenih bez obzira na to tko je i što je sv. Valentin bio. Pred dva tjedna bio je i dan hoda, kod nas uz rijeku Muru, s nakanom da se kretanjem održi i poboljša tjelesno zdravlje. Pa ima dan bolesnika na blagdan Gospe Lurdske – s razlogom što se u lurdskom svetištu događaju brojna ozdravljenja. Poznati je i Dan žena, a u novije vrijeme i Dan očeva. I da ne duljim: puno je dana u godini kada se obilježavaju neki događaji, neka zanimanja i pojedine ljudske aktivnosti.
No, ipak je od svih ovih ‘dana‘ posve sigurno najpoznatiji ‘dan uskrsnuća‘ koji se kod nas zove ‘nedjelja‘. U drugim jezicima taj dan nosi i drukčije nazive. Najtočniji naziv bi bio ‘Dan Gospodnji‘ s napomenom da taj ‘Gospodin‘ nije bilo tko, jer danas se praktički svim muškarcima iz poštovanja veli ‘gospodin‘. Gospodin po kojemu nedjelja ima ime ustvari je – mi kršćani to valjda znamo – uskrsli Isus. On je pravi ‘Gospodin‘ jer on nije ni o kome ovisan. Nekad su gospodom zvali one ljude koji se nisu morali mučiti teškim radom, koji su imali vremena za šetnje i zabavu, i koji su imali relativno lagodan život u odnosu na mnoge druge ljude svoga vremena. Ipak, danas i prosječni ljudi imaju bolji standard života nego su to nekada imala onodobna gospoda.
Naša je sreća, prava ljudska sreća, što je taj ‘Gospodin‘, dakle uskrsli Isus, sebe učinio ‘ovisnim o ljudima‘. Naime, on toliko voli ljude da, ljudskim jezikom rečeno, nije mogao trpjeti da ljudi, ta najvrednija Božja stvorenja, budu daleko od Boga. Zato mu nije bilo teško, nije mu bilo žao, na svoju božansku moć uzeti i ljudsku slabost. Ljudski početak mu je bio, znamo to, u betlehemskoj štali, a ljudski završetak na križu na Golgoti. To je ono što se moglo na ljudski način pratiti u Isusovu životu: od rođenja do smrti. A onda je nastupila božanska moć: uskrsnuće i vječni život. Tako da je sada po uskrslom Isusu već jedan čovjek u proslavljenom ljudskom tijelu u vječnom životu neba.
Zato se taj događaj uskrsnuća obilježava svaki tjedan posebnim ‘Danom Gospodnjim‘. Toga dana održava se susret ljudi s tim Gospodinom u proslavi sv. mise. Dakako, ti susreti, te sv. mise mogu biti i svakoga dana, u mnogim mjestima i jesu svakoga dana, a osobito se na Dan Gospodnji – u nedjelju – oko njega okupljaju veća mnoštva njegovih ljudi, kršćana. Tu, na nedjeljnom sastanku, na nedjeljnoj sv. misi, mi kršćani se podsjećamo na njegovu veliku ljubav prema ljudima, tu dobivamo nadahnuća i snagu da ga slijedimo u svom življenju, i tu obnavljamo i jačamo svoju vjeru da je i pred nama uskrsnuće i vječni život. Zato nam životne radosti i uspjesi bivaju veći, a tegobe i neuspjesi bivaju manji, lakše ih nosimo. No taj Dan Gospodnji nije isključivo vezan samo uz sudjelovanje u nedjeljnoj sv. misi – što je inače za ozbiljne i zrele kršćane nešto sasvim normalno – nego se toga dana trebaju živjeti i njegovati i mnoge druge duhovne i društvene vrednote. Tu je svakako na prvom mjestu – za veliku većinu ljudi – obiteljski život, koji je iz raznih razloga podosta narušen, pa održavanje prijateljstva sa svojim bližnjima, dakako i još podosta toga. Zato je to privilegirani i blagoslovljeni dan. Da bi mogli taj Dan Gospodnji proživjeti na takav način ljudi su pozvani da toga dana ne obavljaju poslove koji nisu nužni. Ma slab je gazda i poduzetnik koji ne može od ponedjeljka do subote obaviti sve poslove – ili je nemaran ili nesposoban.
Danas smo od uskrslog Isusa čuli neke posve konkretne upute kako živjeti na ovom svijetu da bismo bili njegovi ljudi, da bismo bili navjestitelji i svjedoci života na zemlji koji biva nagrađen uskrsnućem i vječnim životom u nebu. Već je više puta rečeno da bez te čovjekove vječnosti sve na ovom svijetu užasno kratko traje i nema pravoga smisla.
Zanimljive su Isusove riječi s početka evanđelja da ‘nije došao dokinuti Zakon ili Proroke… nego dopuniti‘. Ovdje valja reći da u Bibliji Zakon označava prvih pet knjiga Biblije, a Proroci je zajednički naziv za knjige koje su napisali proroci: četiri velika i dvanaest malih. I onda Isus dalje poziva svoje ljude – nas kršćane – da jednostavno ‘budemo bolji od onoga što traži zakon‘. Bilo koji zakon. Znamo da je Isus rekao također da postoje samo dvije zapovijedi: ‘ljubiti Boga iznad svega i svoga bližnjega kao samoga sebe‘. Tako je Isus skratio i inače kratkih Deset Božjih zapovijedi. Sasvim sigurno nije teško zapamtiti ni deset Božjih zapovijedi, a još je lakše ove dvije – no, ako ih nije teško zapamtiti to ih je ipak znatno teže obdržavati, živjeti po njima.
Evo jednog sasvim svježeg i donekle, za znatan broj ljudi aktualnog primjera: obilježavanje Valentinova, poznatijeg pod nazivom dan zaljubljenih – kako sam to već na početku propovijedi spomenuo. Naime, uz taj dan je nepisana obveza: nešto pokloniti voljenoj osobi. No, a ne bi li voljenoj osobi trebalo često, praktički svaki dan, nešto pokloniti. Ponajmanje skupe darove… a svakako više poštovanja, dobrote… i ono što se dosta teško poklanja: oprostiti krive, grube riječi i postupke. Oprostiti tako jako da se zaboravi. I ne treba na to ljude podsjetiti Valentinovo – dan zaljubljenih nego naš zajednički život.
I tako ćemo ispuniti Isusov poziv da naš život, naše ponašanje, bude bolje, bude iznad svakog zakona – iznad svake zapovijedi i zabrane.