Dajmo se voditi od Najboljeg
4. USKRSNA NEDJELJA – DOBRI PASTIR
(B-2021)
Od vremena do vremena u demokratskim državama diljem svijeta budu razni izbori. Prije tih izbora javljaju se brojni kandidati koji se nude da upravljaju državom od najviših pa do najnižih razina društva. Zamalo će kod nas biti jedni izbori. Prije izbora se od tih kandidata čuju razne ponude: što će i kako činiti budu li oni izabrani. Što se od tih ponuda kasnije i ostvari… e, tu su različita iskustva. Rijetko su ostvarenja potpuna, češće budu djelomična ili nikakva.
E, pa danas smo u evanđelju čuli jednoga kandidata koji se nudi ljudima kao Pastir dobri. Da, Isus se nudi ljudima da im bude Pastir dobri. Za Isusove slušatelje je to bila prikladna ponuda jer su lako razumjeli poruku te ponude. Naime mnogi Isusovi slušatelji živjeli su od uzgoja ovaca i koza kojima je trebalo pronalaziti prikladnu pašu. Kako paše nije bilo u izobilju, to su pastiri trebali znati voditi svoja stada, veća ili manja, na područja s boljom ispašom. E, tu se je onda vidjelo tko je dobar pastir – tko je bolji, a tko lošiji pastir. Uz pronalaženje dobre paše nerijetko je trebalo i braniti stado od napada divljih životinja – osobito vukova, koje i Isus konkretno spominje u svom obraćanju ljudima.
Isus je posve jasan o tome tko je dobri pastir: onaj koji ne napušta svoje stado u nevoljama već ga brani i pod cijenu života. Jednom drugom prilikom Isus je rekao da ‘nema veće ljubavi od davanja života za prijatelje’. A prijatelji se međusobno poznaju i poštuju. Isus doslovce kaže da ‘on poznaje svoje i njega poznaju njegovi’. Tu se očito ne računaju današnji ‘prijatelji s Facebooka’ kojih bude i po nekoliko stotina… a da se za većinu ne zna ni tko su ni što su. To su samo ‘nazovi prijatelji’, nestvarni prijatelji koji ne pomažu u teškoćama života. (Često na ispovijedi pred krizmu pitam krizmanike: kako uče, pa ako uče slabo onda ih pitam koliko su na Internetu… pa koliko imaju prijatelja… najčešće ih bude više od stotinu. I kad pitam s koliko prijatelja se vikendom druže… i nerijetko je odgovor da vikendom ostaju doma… opet uz Internet).
Isus kaže da poznaje svoje i da njegovi poznaju njega. A poznaju se oni koji se druže, bolje se poznaju oni koji se češće druže. Doduše, Isus kao Bogočovjek poznaje nas ljude i onda kad se mi s njim ne družimo… ali mi ljudi slabo poznajemo Isusa ako se s njim ne družimo. Pa to konačno znaju mnogi mladi parovi koji se rastaju ne baš dugo nakon što su počeli zajedno živjeti: bilo kao vjenčani bilo kao nevjenčani par. Dok su se prije samo povremeno družili, vikendom, sve je izgledalo dobro… a kad su počeli zajedno živjeti onda su počeli otkrivati i drukčiju narav koja je bila, ako ne skrivena, a onda barem nepoznata. I onda kad netko nije spreman mijenjati se, dati jedan svoj način života kakvim je netko živio prije tog zajedničkog života, svome bračnom drugu… onda se raziđu. Ima još i nešto puno, puno gore: kad se pobačajem ubijaju djeca. Dakle, ne samo da je netko spreman dati život za druge, nego se drugima život uzima.
Isus toliko ljubi ljude da daje život za svoje: smrt na križu svjedoči u istinitost Isusovih riječi. I Isus šalje svoje ljude, onda dvanaestoricu apostola i kasnije sve kršćane, da objavljuju svijetu tu veliku ljubav prema ljudima. Mi sad znamo da su doista i apostoli toliko voljeli ljude da nisu odustali od propovijedanja te radosne vijesti – evanđelja – o Božjoj ljubavi ni onda kad je to tražilo žrtvu života. Da, to već znamo: svi apostoli su bili ubijeni, dali su svoje živote za naviještanje te radosne vijesti. Samo je apostol Ivan umro prirodnom smrću, i to u dubokoj starosti od više od sto godina, ali ipak je i on bio zatočen u ‘kućnom pritvoru’ na jednom otoku.
Važno je zamijetiti da apostoli nisu samo riječima naviještali Božju ljubav prema ljudima nego su tu ljubav po Božjem daru potvrđivali i dobrim djelima, čak pravim čudesima. Zato se u današnjem 1. misnom čitanju iz Djela apostolskih apostoli čude što moraju na sudu odgovarati za dobro djelo koje su učinili: da je jedan teški bolesnik ozdravio. Još nešto se zamjećuje u djelovanju apostola – hrabrost. To se vidi po tome da se ne ustručavaju narodnim glavarima i starješinama reći pred svima: da su oni krivi za Isusovu smrt. I ako su glavari i starješine mislili da su se tako ‘riješili’ Isusa, sada vide da taj Isus nakon uskrsnuća čudesno djeluje među ljudima. Apostoli su samo posrednici tog Isusovog čuda.
A apostol Ivan nam u svojoj Poslanici piše zašto to Bog čini ljudima: jer su ljudi ‘djeca Božja’! Biti nečije dijete sigurno je pokazatelj najjače povezanosti s roditeljima. Jednostavno: bez roditelja ne bi bilo ni djece. Nažalost se među ljudima ta povezanost može pokvariti, može se i jako pokvariti, bilo od strane roditelja bilo od strane djece, ali se Božja ljubav prema svojoj ljudskoj djeci ne može pokvariti. Od strane ljudi prema Bogu… to se može pokvariti: to su grijesi koji škode i onima koji ih čine i onima prema kome se čine.
Vi roditelji opet najbolje znate kako to bude kad se djeca razvijaju i odrastaju: tijelom i duhom. I mnogi su roditelji istinska potpora ne samo svojoj dobroj nego i svojoj zločestoj djeci… i vesele se kad se zločesta djeca promijene na bolje. Naravno, tu se ne misli samo na malu djecu, na djecu školske dobi, nego i na veliku djecu, djecu koja već imaju i svoju djecu. Sigurno ima roditelja koji, nažalost, ne mogu svojoj djeci oprostiti neke stvari, neke postupke… Na našu radost i sreću pri Bogu nije tako. Bog rado oprašta sve pogreške, sve grijehe, uvijek i do kraja. Jer, ljudi su djeca Božja. I onda je stvarno zlo i naopako ako ljudi to ne primijete, ako to ne prihvate – sebi na štetu.
Zato mi kršćani prihvaćamo Isusa kao Dobrog pastira. Pa prihvatimo ga ne samo riječima nego i životom. Okoristimo se Božjom ljubavlju koja oprašta uvijek i do kraja: da bismo kao djeca Božja živjeli svu vječnost u Božjem domu, u nebu.
