Pronađimo svoje mjesto i budimo aktivni

22. NEDJELJA KROZ GODINU

(C-2022)

‘Pronađi svoje mjesto‘ – tako bi se ukratko dala izreći poruka današnje nedjelje izrečena preko misnih čitanja. U tim misnim čitanjima iz Biblije, na svakoj sv. misi, nastojimo pronaći Božju poruku za sebe, za svoju suvremenost, za svoje životne okolnosti. S obzirom na vremenski odmak kad je ta poruka zapisana i društvene stvarnosti u kojima je ta poruka nastala – nerijetko nije lako tu poruku čuti za sebe.

Pa, eto, probajmo danas uz poruke koje smo čuli, pronaći sebe, pronaći svoje mjesto u društvu sukladno sposobnostima kojima je svakoga od nas Bog obdario. Najčešće to nije moguće znati u prvim godinama života jer tek kasnije okolnosti pokažu tko je za što. No, nije rijetko da je netko u mladosti pokazivao neke kvalitete koje su ga preporučivale za neku službu ili posao – a onda je to iz nekih razloga krenulo nekim drugim tokom. Osobito je šteta ako se to dogodilo zbog lijenosti ili nemara, bilo samog mladog čovjeka bilo okoline u kojoj je živio i rastao.

Pozorniji slušatelji misnih čitanja vjerojatno su zapazili danas prevladavajuću preporuku da se u život krene ‘skromnije’. Starozavjetni pisac Knjige Sirahove piše: „Sine moj, budi krotak u poslu svojem… Što si veći, to se većma ponizi.“ U evanđelju pak Isus poziva da se ‘zauzmu zadnja mjesta‘. Izgleda da su tu preporuku o ‘zauzimanju zadnjih mjesta’ najbolje prihvatili pojedini sudionici misnih slavlja: uvijek ostaju otraga … i da je crkva još deset metara duža, oni bi opet bili tamo otraga. Jedan od uzroka valjda je i u tome što 50-ak godina kod nas nije bilo moderno i poželjno biti uopće u crkvi, a kamoli tamo u prvim redovima. U crkvu su uglavnom dolazili, pojednostavljeno rečeno, neuspješni i nevažni ljudi… direktora nije bilo – i tko da se gura u takvu ekipu. S druge strane mnogi ljudi ipak duboko u sebi osjećaju potrebu susreta i rasta u dostojanstvu Božjeg stvora. I tako zadnja mjesta u crkvi nekako pomiruju te dvije stvarnosti. Nije to tako samo u ovoj župi, tako je to u mnogim župama. Ipak, Isus je to ‘zauzimanje zadnjih mjesta’ preporučio samo za svadbu. Zanimljivo je zamijetiti da se na sportskim susretima ipak želi biti u prvim redovima. Tu, da se bolje vidi – a u crkvi da me se manje vidi. Na internetskom portalu bitno.net ima odličan intervju s poznatim profesorom Petrom Tomev Mitrikeskim o tome zašto ljudi ostavljaju Boga. Koji su na televiziji pratili emisiju Peti dan… znaju o kome je riječ.

Nešto posve drukčija praksa od Isusove preporuke ‘zauzimanja zadnjih mjesta’ odvija se u svakodnevnom životu ljudi – brojni oglasi i reklame pozivaju ljude da budu ‘prvi’. I to ne samo po sportskim uspjesima i osvajanju medalja nego i prvi u udovoljavanju svojim željama. Najobičniji primjeri: netko ima doma dva-tri mobitela i teško odolijeva pozivu da si kupi najnoviji model, makar i ovi prvi još dobro rade – ali nisu najnoviji model. Bude slično i s brojnim odjevnim predmetima – teško je odoljeti brojnim akcijama i novim modnim praksama. Meni osobno je najneobičnija i najbesmislenija moda ‘strganih hlača’. Jedna osoba mi reče da njoj to još nekako ide na mladima, ali na starijima nikako. Pa na mladima ide valjda zato što se je na to privikla, jer mladi to već duže nose, a stariji se tek u to uvode. Možda uskoro zavlada i moda ‘razbijenih automobila’. Strganost, razbijenost, prljavost… pa to su valjda pokazatelji nesreće, istrošenosti, možda i nespretnosti ili siromaštva. Da, jednostavno čudna je to moda.

Isus nas sigurno ne poziva na takvu skromnost, na takvo siromaštvo. Isus nas poziva da aktivno založimo sebe kako bi u društvu gdje živimo i radimo bilo ljepše i bolje. Da se založimo, svojski da se založimo, i da se pritom ne uznosimo.

Probajmo si odgovoriti: zašto se čovjek ne bi trebao uznositi, još manje oholiti u svojim uspjesima. Jednostavno zato što su uspjesi rezultat sposobnosti koje smo besplatno od Boga dobili. Dakako, te sposobnosti trebalo je oploditi svojim marom i zalaganjem. No, ako netko nije obdaren nekim sposobnosti-ma, ni veliko zalaganje neće dati veliki uspjeh. Npr. tko nema sluha, upornim i glasnim pjevanjem samo će začuditi ljude oko sebe, ili ih možda i ‘rastjerati’.

Isus nas poziva da pronađemo svoje mjesto u društvu, pa onda tako i u tuđem životu. Nije netko skroman kad svoje sposobnosti ne želi upotrijebiti za društvo u kojem živi: u obitelji, na poslu, u svojoj ulici, svojoj župi, svojoj općini. A stvarno bi po tim sposobnostima bilo ljepše i bolje: i u kući, i na poslu, i u župi, i u općini. To onda znači da je nemaran i lijen. Valja nam pronaći svoje mjesto u tuđem životu ne tražeći priznanja i povlastice, ne tražeći izuzetke i iskazivanje časti i počasti. Valjda i svatko od nas ima koristi, uživa u onome što su generacije ljudi prije nas učinili. Nekad su rekli: zasadi voćku s koje će tvoja djeca i unuci jesti plodove. Kao što i mi sada jedemo plodove s onih voćaka koje su oni prije nas zasadili. Mnogi ljudi našega vremena doista su se privikli biti samo korisnici a ne i stvaratelji nečeg dobrog i zanimljivog. Brojne društvene mreže doista i omogućuju takvu pasivnost u ispunjavanju slobodnog vremena. Isus nas poziva da budemo aktivni i Bogu i ljudima zahvalni. Pronađi svoje mjesto.