Kršćani su Isusovi učenici

3. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2023)

Od vremena do vremena slušamo i gledamo kako brojni ljudi zdušno navijaju za sportske klubove ili reprezentaciju prilikom raznih natjecanja. Neki vatreni navijači uzimaju slobodne dane da bi mogli pratiti sportska natjecanja, a neki ne žale i velike novce i trud da bi otputovali na ta sportska događanja. Ljudi ostave posao i obitelj da bi mogli biti tamo. Nedavno svjetsko prvenstvo u nogometu valjda je dobar primjer takvog ponašanja navijača.

Nešto sličnoga, a opet tako drukčijega, zbilo se u događaju koji nam donosi današnje evanđelje. Četvorica braće bave se svojim poslom: ribolovom. Dvojica upravo bacaju mreže za lov, a dvojica nakon ribolova krpaju mreže. I onda se događa nešto neobično, zbilja neobično: sva ova četvorica – dva i dva brata – na Isusov poziv ostavljaju svoj posao i polaze za njim! Rekao im je Isus zašto ih zove: da ih učini ‘ribarima ljudi’. Pa posve je sigurno da ta četvorica ni na koji način nisu mogla razumjeti ove Isusove riječi. Očito je bilo nešto posebnoga u Isusu – kao da su se zaljubili u Isusa pa im više ništa drugo nije bilo važno. Kako je onda neobično i čudno da pokršteni ljudi našega vremena praktički ne zamjećuju Isusa! On  im nije nitko i ništa, a zove ih k sebi! Mogućnost tjednog susreta na nedjeljnoj sv. misi tim ljudima ništa ne znači. Toliko je toga što im je važnije. Dva-tri prsta današnjeg snijega već nas je tako vidljivo  prorijedilo na nedjeljnim sv. misama.

U slijedećim nedjeljama kroz godinu slušat ćemo i o Isusovu pozivu ostalih učenika – sve do broja dvanaest. Toliko je bilo izraelskih plemena pa Isus nije htio da se ljudi bilo kojeg plemena smatraju zapostavljenima. Valja nam zapaziti da su svi oni vrlo spremno posluhnuli Isusov poziv, ostavili svoj dotadašnji posao i nezaustavljivo krenuli za Isusom. Za ljudske pojmove brzopleto i nepromišljeno.

I nastavlja evanđelist Matej da je nakon toga Isus zaredao obilaziti Galilejom. Ulazio je u židovske sinagoge – mi bi danas rekli crkve i kapele – i ‘propovijedao evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu‘. To pak znači da je Isus propovijedao radosnu vijest o vječnom životu koji Bog daruje ljudima. Taj vječni život je to kraljevstvo i to je uistinu radosna vijest: jer to znači da naš ljudski život ne završava u grobnoj jami nego se uskrsnućem preobražava u vječni život. To pak onda znači da sve ljudsko na ovome svijetu dobiva vrijednost i smisao. Čak i životne nevolje, pa i one prave nevolje, nisu besmislene. Jer i one nas vode do cilja, a uskrsli Isus nam se nudi za pratitelja i pomoćnika.

A i mi ljudi možemo jedni drugima biti pomoćnici u nevoljama ako posluhnemo apostola Pavla, kako to piše u Poslanici Korinćanima: „Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećaja i istog mišljenja.“ Tako Pavao poziva vjernike Korinta jer je, kako piše, čuo ‘da među njima ima razdora’. Taj Pavlov poziv zapravo je aktualan za sve kršćane svih vremena i svih prostora. Tako sigurno vrijedi i za nas, današnje kršćane. Jer stvarno među ljudima ima toliko razlika da im nije lako složno živjeti. Osobito to postane teško kad ljudi ostave Boga pa nastoje svojom mudrošću i pameti urediti međusobne odnose. Netrpeljivosti u obiteljima već to jasno pokazuju, a ratovi među državama i narodi-ma još su bolniji pokazatelj te ljudske nesposobnosti da budu složni i u miru. Mi kršćani, kao Isusovi učenici, svakako smo pozvani, kako onda tako i sada, više dopri-nositi miru i slozi među ljudima. A da bismo to mogli jednostavno moramo tražiti nadahnuće i snagu od Onoga za kim su pošli i ribari kad ih je Isus pozvao.

Zašto je Isus većinom izabrao ribare? A valjda zato jer su to bili ljudi naviknuti na to da nakon svakog ribolova mreže nisu pune, nakon svakog napora ne slijedi vidljivi uspjeh. Ali kad ne uspiju ništa uloviti ne vrijedi im sjesti i plakati nego opet i opet iznova pokušati. Tako će im biti i kao ‘ribarima ljudi’: kad ih ljudi ne budu prihvaćali ništa im neće pomoći žaliti se na te ljude nego je jedino korisno učiniti to još jednom, pa još jednom, pa još jednom. A onda poći i k drugim ljudima.

Isus je došao među ljude javiti im, potvrditi im da su ljubljena ‘djeca Božja’. Riječima i primjerom pokazuje što činiti, kako živjeti da živimo dostojanstvo Božjeg stvorenja. Još više: dostojanstvo Božje djece.

Živjeti dostojanstvo Božje djece. Stvarno.