Blagovijest – vijest vrijedna blaga: Bog je postao i čovjekom

BLAGOVIJEST

(A-2023)

Službeni naziv današnjeg blagdana jest Navještenje Gospodinovo, a to po događaju opisanom u današnjem evanđelju: kad je anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti i roditi Sina kojemu će Otac biti Bog Svevišnji. Poznatiji naziv današnjeg blagdana je Blagovijest, jer je taj događaj doista vijest vrijedna blaga – jednostavno zato što se je Bog po začeću Isusa pod srcem Marijinim na najbolji mogući način uključio u ljudsku povijest. Do toga događaja Bog je po raznim ljudima – koje mi kršćani jednostavno nazivamo prorocima – prenosio u svijet među ljude svoje poruke.

Bili su ti proroci izvanredni ljudi, poruke su im također bile izvanredne i poticale su ljude da žive svoje dostojanstvo Božjih stvorenja. No, te poruke su često puta ljudima bile teško razumljive: ponajvećma zato što  je u ljudima ostao prvotni grijeh ljudi: da su Boga  smatrali svojim konkurentom koji ih ograničava u njihovoj slobodi izbora: što će činiti i što neće činiti.

Neizmjerna Božja ljubav nije mogla ostaviti čovjeka u takvoj zabludi pa se je Bog odlučio na radikalan postupak: tako da je i sam Bog postao Čovjekom, ustvari Bogočovjekom. I to u svoj čovjekovoj punini: od rođenja, preko trpljenja do smrti. Mi sad znamo da se je to rođenje zbilo u uvjeti-ma nedostojnim za čovjeka: u pećini malko preuređenoj za štalu domaćim životinjama. Ni sav kasniji život nije bio nešto povlašten: u trogodišnjem djelovanju uz mnoštva oduševljenih simpatizera i pratitelja, bilo je i podosta ljudske zloće i pakosti. I onda je izgledalo da je ta ljudska zloća pobijedila: Božji Sin je bio raspet na križ kao zločinac. Onaj koji je ‘prošao zemljom čineći dobro’, kako piše apostol Petar, uvršten je među zločince.

Današnje evanđelje pripovijeda o događaju kojega se kršćani širom svijeta svakodnevno prisjećaju: kad mole poznatu nam molitvu Anđeo Gospodnji. Opis tog događaja svjedoči o zbunjenosti Marije na ponudu anđela da ona postane majka Sina Svevišnjega. Svevišnji je jedan od brojnih naziva kojima su pobožni Židovi zvali Boga.   „Kako će to biti?“ jednostavno je Marijino pitanje. Kako će   to biti: da jedna žena, tada još tek zaručnica Josipova,  postane majkom Sina Svevišnjega?! Već bi bilo veliko  iznenađenje da ju je židovski kralj zamolio da mu rodi  sina, a kamoli da je za to moli sam Bog Svevišnji. No,  Marijina poniznost i smetenost nije bila Bogu zapreka  da se počinje ostvarivati izvanredni Božji plan spašavanja čovjeka. Sigurno je pritom Mariji pomogla i vijest anđela da je i njezina rođakinja Elizabeta u starosti svojoj začela dijete – i da je žena već šest mjeseci trudna. Tada je Mariji vjernici postalo jasno da se je u ta događanja stvarno uključio sam Bog. Zato je mogla reći: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ Jaka vjernica Marija mogla je pristati na Božji plan.

I onda je trebalo proći još punih devet mjeseci da taj Božji plan poprimi vidljivi ljudski oblik – rodilo se Dijete, rodio se Isus. Za točno devet mjeseci slavit ćemo Božić, blagdan Isusova rođenja. Zato što je Marija bila odabrana biti Majkom Sina Svevišnjega, bila je već pri svojem začeću pod srcem svoje majke Ane izuzeta od posljedica istočnog grijeha. Ta dva događaja, po sebi vrlo različita, mnogi ljudi – pa tako i nepoučeni kršćani – nerijetko miješaju.

Da podsjetim: Marijino začeće pod srcem njezine majke Ane slavimo 8. prosinca i onda točno za 9 mjeseci slavimo njezino rođenje: 8. rujna slijedeće godine – Mala Gospa. Isusovo začeće pod srcem svoje majke Marije slavimo danas, 25. ožujka, i za točno 9 mjeseci slavit ćemo Isusovo rođenje – bit će to na Božić 25. prosinca.

Danas u evanđelju susrećemo Mariju kao pravog čovjeka koji je smeten Božjim planom, i ujedno susrećemo Mariju kao pravu vjernicu koja prihvaća Božjih plan. I sa svakim čovjekom, dakle i sa svakim od nas, Bog ima svoj plan kojega svaki čovjek – svatko od nas – može i treba ispuniti tijekom svojega života. Nisu nam uvijek jasni Božji planovi pa i mi smijemo biti smeteni onim što nam se u životu događa. I zato se trebamo kao vjernici s Bogom družiti: u osobnoj molitvi, u sakramentima i na nedjeljnoj sv. misi. Smijemo i pogriješiti ali ne i u grijehu ustrajati. Prošloga četvrtka u našoj je župi bila dobra prilika svoje grijehe utopiti u Božjoj ljubavi. Vrijeme korizme nas na to glasnije poziva. Dobra je prilika i na Veliku srijedu u Čakovcu. Odazovimo se.