Presveto Trojstvo – poziv da u različitosti budemo složni i sretni

PRESVETO TROJSTVO

(A-2023)

Vjerojatno mnogi od nas imaju iskustvo da je od prijatelja, i to onog pravog prijatelja, saznao neku stvarnost, neku činjenicu koja mu baš i nije bila jasna. Eto, baš to je učinio Isus nama kršćanima: objavio nam je stvarnost jednoga Boga koji vječno živi u tri Osobe. Mi ljudi nikad ne bismo došli do te spoznaje: jedan Bog i tri Osobe. Zna Isus da mi to ne možemo shvatiti, ali nam je kao pravi prijatelj to želio otkriti. I sad se mi možemo tome čuditi, a možemo se i radovati zbog tako velike iskazane časti.

Tu i takvu spoznaju o Bogu nije imao niti najpoznatiji starozavjetni prorok Mojsije, kako nam to svjedoči kratki odlomak iz knjige Izlaska, a čuli smo u 1. misnom čitanju. Dok je vodio židovski narod iz ropstva u slobodu vlastite domovine, Mojsije je doživio iskustvo susreta s Bogom. Dok se uspinjao na Sinajsko brdo sam Bog mu se predstavio kao ‘Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću’. Takvoga Boga Mojsije je još i mogao shvatiti. Jer Bog je moćan, ni pred kim se ne mora strašiti… pa ako je dobre volje, može se prema ljudima čisto prijateljski ponašati. Jednostavno zato jer ljudi nisu Bogu konkurencija ni suparnici pa ih se Bog ne mora plašiti. K tome je ‘bogat ljubavlju’ pa lako ljudima ‘gleda kroz prste’ i ne ‘skače’ na svaku ljudsku nepodopštinu.

Nešto je drugo mučilo Mojsija tijekom putovanja kroz pustinju, kad je sav narod proživljavao teške stvarnosti. Mučilo je Mojsija: zašto Bog ne upotrijebi svoju moć tako da kazni, čak i uništi, zločeste ljude?! Ta  ista muka prati i sve ljude svih vremena koji u Boga vjeruju. Pa i u naše vrijeme ljudi prigovaraju Bogu, čak i oni koji sebe ne smatraju nekim vjernicima, što se jače ne zauzme u sprječavanju zla. A ne može se Bog opravdati da ne zna što se zbiva, a ima moć to promijeniti.

U Svetom pismu Staroga zavjeta zabilježeni su mnogi događaji Božje zauzetosti za ljude. To su zapisali brojni proroci, ali mnogo toga ljudi i nisu baš najbolje razumjeli. Čak su neki proroci i životom platili to ljudsko nerazumijevanje njihove poruke.

U tu ljudsku muku shvaćanja i neshvaćanja načina Božjeg djelovanja u svijetu uključio se i Isus. Nije počeo Boga opravdavati nego je postao čovjekom. Tako je mogao živjeti i ljudsku i božansku stvarnost. Tako smo prošle nedjelje čuli kako Isus moli za sve svoje učenike, svih vremena i svih prostora, da mognu ustrajati u vjeri i onda kad im ne ide po željenim planovima jer ni onda nisu napušteni od nebeskog Oca.

U današnjem evanđelju Isus se obraća Nikodemu, učenu čovjeku onoga vremena, i može se reći potajnom Isusovom simpatizeru. Govori mu važne i utješne riječi da Bog ljubi svijet do te mjere da je dao svoga Sina Jedinorođenca sa zadatkom da spasi svijet. Isus je posve jasan: Sin Božji nije došao osuditi svijet nego spasiti svijet. Nespašen ostaje samo onaj čovjek koji svojevoljno vjerom ne prihvati toga Sina Božjega. Pa to je stvarno nešto novo: Sin Božji došao je spasiti svijet, a ne ga osuditi. A toliki ljudi se boje Boga, izbjegavaju uključiti Boga u svoj život. Postoji jedna starinska izreka: „Božje oko svugdje gleda, sakrit mu se ništa ne da.“ Već prvi pokušaj skrivanja čovjeka pred Bogom nije uspio: Adam se htio sakriti u grmu, ali Bog ga je tražio s brižnim pitanjem: „Gdje si?“ Ma znao je Bog gdje je Adam, ali je svojim pitanjem htio Adamu pokazati da mu je važan, da želi znati ‘kako mu je’. To traženje i pitanje bili su pokazatelj Božje ljubavi prema čovjeku. Bog ljubi čovjeka i onda kad čovjek ne želi Boga u svom društvu, u svom životu. Loše bi, jako loše bilo za nas ljude da je Bogu svejedno gdje smo i kakvi smo!

U toj brizi i ljubavi prema čovjeku Bog je otkrio i svoj bogati život u tri osobe. Jedan Bog u tri osobe i djeluje prema nama ljudima: stvorio nas je kao Otac, kao Sin nam pokazuje kako nam je živjeti kao Božjim stvorovima, i kao Duh Sveti nas nadahnjuje i jača da naš život u što većoj mjeri pokazuje da smo Božji stvorovi.

Sveti Ivan evanđelist je zapisao najbolju definiciju Boga: Bog je ljubav. U samo te tri riječi na jednostavan je način protumačen jedan Bog u tri osobe. Naime, ljubav traži nekoga tko ljubi – to je Otac; ljubav traži i nekoga koga se ljubi – to je Sin; ljubav ima i svoj plod – to je Duh Sveti. Bog kao ljubav traži da bude trojstven. Bog kao samoživ, sebičan, i ne bi bio Bog. Veličina Božje ljubavi razlijeva se čitavim svemirom i nad cijelo čovječanstvo od Adama i Eve pa do svršetka ovoga i ovakvoga svijeta kad se preobrazi u vječnost. Kada će i kako to biti ne znamo, no vjerujemo da smo u dobrim rukama dok s Bogom kroz život putujemo.

Na Presveto Trojstvo se podsjećamo i svakoga dana kad se prekrižimo: ‘U ime Oca i Sina i Duha Svetoga’. To kri-žanje je ujedno izraz da želimo svoje dane, mjesece i godine živjeti u Božjem društvu. I završit ću riječima apostola Pavla iz Poslanice Korinćanima: „Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!“