Uskrsli ostaje s nama i šalje nas za svjedoke

T I J E L O V O

(B-2012)

Danas slavimo blagdan Tijelova, blagdan kojim osvježavamo i učvršćujemo svoju vjeru da je uskrsli Isus našao način kako ostati trajno prisutan među svojim ljudima, nama kršćanima. Dobro je zamijetiti da ta nazočnost uskrslog Isusa nije u nekoj zastrašujućoj formi nego u nama tako običnom obliku: u kruhu i vinu. Svakodnevica nam pokazuje da je kruh tvar potrebna nam za svakodnevni život, a vino je tvar koja među ljudima stvara prijateljske veze i dobro raspoloženje. To je u skladu s Isusovim riječima da je on za ljude ‘kruh vječnoga života‘ i da ‘svoj život daje za svoje prijatelje‘. Isus na križu nam potvrđuje da je stvarno dao svoj život za prijatelje, a uskrsnuće nam potvrđuje da je Isus stvarno moćan ‘dati nam vječni život‘ – jer, on ga je kao Bogočovjek već postigao.

U tom kruhu i vinu posvećenom u svetoj misi, kako je to Isus učinio najprije na posljednjoj večeri i rekao apostolima da to čine na njegov spomen, prisutan je uskrsli Isus među nama, svojim učenicima. Tko se druži s tim uskrslim Isusom i tko se hrani njegovim Tijelom, biva ojačan u dobru i čuvan od zla. Da, uistinu nas druženje s Isusom čuva od zla tako da ga mi ne činimo drugima… a čuva nas i tako da zlo mognemo podnositi bez potrebe da na zlo uzvratimo novim zlom. Druženje s uskrslim Isusom i hranjenje njegovim Tijelom nas također jača da možemo što češće i što više ostavljati ‘trag dobra‘ u svijetu u kojem živimo – osobito onda kad nam te prilike svijeta nisu naklonjene. Ovdje se možemo sjetiti poslovice – nastale na ljudskom iskustvu – da je ‘lako s dobrim biti dobar‘… a mi smo kao Isusovi ljudi pozvani i ojačani da i ‘među lošima budemo dobri‘. Naravno, ovdje se lako može primijetiti, pa i prigovoriti, da mnogi kršćani nisu dobri… ili da barem nisu dovoljno dobri. Jedan od razloga takvog ‘ne-dobrog ponašanja‘  kršćana svakako jest ljudska ranjenost istočnim grijehom, od koje nisu pošteđeni ni kršćani, pa ljudi ljudima mogu činiti zlo… a jedan od razloga je svakako i u tome što su mnogi kršćani napustili druženje s uskrslim Isusom, i što su odustali od hranjenja njegovim Tijelom, kruhom života vječnoga. Ti kršćani koji su od toga odustali kažu da im to nije potrebno jer oni mogu i sami, bez podrške uskrslog Isusa … a neki drugi kažu da ta Isusova podrška nije dosta efikasna. No, upravo to što mnogi kršćani nisu dovoljno dobri pokazuje da oni ipak sami ne uspijevaju živjeti i ostvarivati ono što im je uskrsli Isus u svijetu namijenio. Pa, konačno, da je ljudima tako lako ‘biti dobrima‘ ne bi se ni sam Bog po Isusu morao ‘spustiti među ljude‘… ne bi morao postati čovjekom, a kad je već došao, onda ne bi morao podnijeti tako okrutnu i ponižavajuću smrt na križu!

Zato je doista svim ljudima potrebna Božja pomoć: nadahnuće i jakost da se i sa svojim nedostacima i manama ipak može u stvarnom životu što više ostavljati ‘trag dobra’. Današnja tijelovska procesija pokazat će u mnogim mjestima da tu ‘ima kršćana’, da oni tu žive – ali će se i nakon svršetka procesije također morati moći zapaziti da tu ‘kršćani žive’. Budući da su nam životni pozivi, zvanja i poslovi – dakle životne okolnosti – poprilično različite teško je nabrajati pojedine primjere ‘u čemu konkretno netko mora biti prepoznatljiv kao kršćanin‘. Zato je dobar izraz da u životu trebamo ‘ostavljati trag dobra’. A posve je sigurno da nije tako teško zamijetiti kad netko u svom životu ne ostavlja trag dobra: to se primijeti i u vlastitoj kući, pa na poslu, u svom mjestu… i na kraju na cijelome svijetu.

Isus je došao ljudima cijeloga svijeta posvjedočiti Božju ljubav i podršku u njihovom konkretnom životu i mnogi suvremenici Isusova zemaljskog života su tu Božju ljubav  iskusili ‘na svojoj koži‘, mnogi su tu ljubav i odbili sebi na štetu, a mnogi za Isusa nisu ni čuli. Zato je Isus dao zadatak svim onim ljudima koji mu se odazovu i koji ga prihvate, da to što su vjerom spoznali svjedoče i drugima, a trajna pomoć u tom svjedočenju bit će im i on sam. Kakav je uspjeh tih Isusovih svjedoka na ovome svijetu? I dobar i slab. Ako se zna da je Isus započeo samo s dvanaestoricom ljudi, a danas ima na milijarde kršćana, onda je uspjeh ogroman. Ako pak se gleda koliko ljudi svijeta još nije prihvatilo Isusa, koliko za njega čak nije ni čulo, onda uspjeh može izgledati i malen. Posve je sigurno da nismo pozvani biti suci o tom uspjehu ili neuspjehu, ali je jednako tako posve sigurno da smo pozvani sada i ovdje mi svjedočiti o Isusu… i tu je naša odgovornost: zasluga ili krivnja, kako to mi sada činimo. Isus svakako želi s nama surađivati i sada, želi nam biti nadahnuće i potpora… na nama je hoćemo li se odazvati, hoćemo li se mi uključiti na svom mjestu i među svojima… ili ćemo ostati ‘po strani’.

Blagdan Tijelova nam hoće reći da Bog, da uskrsli Isus, nije napustio ni svijet ni čovjeka, a tijelovska procesija svjedoči da i danas ima Isusovih svjedoka: izvrsnih, dobrih, manje dobrih, i loših. I svatko od nas… i ja i ti… smo u jednoj od tih grupa. Bog zna naše slabosti, Bog zna i naše vrline, On zna i naše prilike, zna i naše neprilike života. Zna Bog i kojim nas je sposobnostima obdario… i zato nam neće vrijediti opravdanje da nešto nismo mogli. Na nama je: darovane nam sposobnosti upotrijebiti, oslonjeni na prisutnog Boga i životnog pratitelja uskrslog Krista.