Raditi tako da se služi

29. NEDJELJA KROZ GODINU

misijska (B-2012)

Kad bi danas nakon pročitanih misnih čitanja, napose evanđelja, netko došao među nas kršćane – i ne samo ovdje u našoj župnoj crkvi u Podturnu, nego širom svijeta – i to s mikrofonom u ruci, jer bez mikrofona mnogi i ne bi ozbiljno odgovarali, i upitao nas ‘što smo najbolje zapamtili’, vrlo vjerojatno bi se velika većina sjetila dvojice Isusovih učenika – i to dva brata – koji traže od Isusa ‘prva mjesta‘ uz njega. Malo tko bi vjerojatno odgovorio kako je zapamtio Isusove riječi ‘kako nije došao da bude služen nego da služi i da će svoj život dati za mnoge‘. Takva razlika u pamćenju pokazuje da ljude više zanima ‘tko će biti na višem položaju negoli tko će kome služiti i za koga će život dati’. Opisani događaj u evanđelju se zbio dok je Isus s apostolima putovao prema Jeruzalemu. Očito je situacija, i među apostolima i među ljudima iz njihove okoline, bila takva da su očekivali kako će se uz Isusa uskoro nešto velikoga dogoditi. Vrlo  vjerojatno su se nadali kako će Isus objaviti da obnavlja izraelsko kraljevstvo koje je bilo ukinuto okupacijom Rimskog carstva. Čudesa koja je Isus činio i velika mnoštva ljudi koji su ga redovito pratili davali su dovoljno razloga da bi se nešto takvoga doista moglo zbiti. I zato su ova dvojica htjela iskoristiti priliku da se prvi ponude Isusu kao glavni pomoćnici u upravljanju kraljevstvom. Isus im je odgovorio da oni zapravo i ne znaju ‘što ištu‘ dok žele biti ‘prvi uz njega‘, ali se pokazuje da su ostali apostoli, njih desetorica, itekako znali što dvojica braće traže: ono isto što su i oni priželjkivali. I zato su se počeli ‘gnjeviti na Jakova i Ivana‘, piše u evanđelju.

Očito je Isus htio umiriti gnjev među svojim apostolima pa ih je dozvao da im rekne ‘nova pravila’, drukčija pravila ponašanja koja je on predvidio i koja zahtijeva od svojih ljudi – osobito onih ‘vodećih ljudi’. Podsjetio je onda Isus apostole kako ‘vladari vladaju’ uz napomenu: „Nije tako među vama!“ Vrlo vjerojatno su ga apostoli s dosta čuđenja slušali o tome ‘kako treba biti među njima‘, kako se valja ponašati da bi se bilo ‘najveći među njegovima’. I onda je Isus svim svojim ljudima – kako ondašnjim apostolima tako i kršćanima sve do posljednjih vremena – dao samog sebe za primjer ponašanja: „Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“

Vjerojatno je mnogo manji broj ljudi na današnjoj sv. misi zapamtio upravo ove Isusove riječi o ‘služenju ljudima i davanju života za mnoge‘. Isus je ‘dao život za mnoge’ umrijevši na križu, ali je i prije toga sav svoj život ‘potrošio za druge’.

Potrebno je naglasiti kako događaj Isusove muke i smrti na križu pokazuje da naglasak nije na prolivenoj krvi, ili na boli koju on podnosi, nego na ljubavi prema Bogu i ljudima koja stoji u temelju njegove mučeničke smrti. Zato i sve vrijeme poslije Isusa svjedočki živjeti kršćanstvo nije moguće bez djelotvorne ljubavi koja često iziskuje žrtvu. Ne radi se tu uvijek o prolijevanju krvi. Dapače, većinom su to obične svakodnevne stvarnosti poput obiteljskih odnosa, radnih obveza, sudjelovanja u društvenim zbivanjima, napose onima koja služe izgradnji općeg dobra. Evanđeoski živjeti u tim svakodnevnim situacijama neminovno iziskuje spremnost na žrtvu.

Isusove riječi ‘da je najveći onaj koji služi drugima’ ne samo da nisu besmislene, ili neostvarive, nego su upravljene upravo onima koji su bili ili će biti na čelu Crkve. Služenje na koje poziva Isus treba se ostvarivati u načinu obavljanja svoga posla, svoje službe. Nečija služba, kako god bila velika nije zbog njega samoga nego zbog zajednice ljudi kojima u toj službi treba služiti – pa konačno zato se i kaže da je to služba! Služba koju netko vrši ne postoji zato da bi njemu ili njoj osigurala čast, vlast i imanje, nego da bi zahvaljujući požrtvovnom i odgovornom radu te osobe mnogi ljudi rasli u duhovnom i materijalnom smislu te postajali sve bolji i bolji ljudi. Isus je svjestan da među ljudima ti odnosi često ne stoje tako. U svjetovnim stvarima odnosi između nadređenih i podređenih često su nemilosrdni – to se osobito jasno vidi među političarima – a u odnosima poslodavaca i posloprimaca pak se vidi kako su usmjereni uglavnom svojoj vlastitoj koristi. Zato Isus jasno kaže, praktički zapovijeda: „Nije tako među vama!“ Apostoli nisu pravo shvaćali doseg Isusovih riječi i poziva tako dugo dok nisu bili obasjani i ojačani Duhom Svetim. Tek onda su prihvatili živjeti tu Isusovu logiku tako da su bili sposobni i mučeničku smrt podnijeti za Isusa.

A čim je Sin Božji, Isus, počeo živjeti među ljudima, počeo je i nebeskom Ocu i nama služiti. Služio je nebeskom Ocu da posvjedoči kako Božja ljubav ne posustaje niti pred krajnjom ljudskom zloćom… a služio je Isus i nama ljudima pokazujući da mu ništa nije teško učiniti za čovjeka: pa niti umrijeti i pritom moliti da se ubojicama oprosti.

Danas kršćani širom svijeta slave Misijsku nedjelju. To je dobra prilika da se sjetimo onih koji su pošli svjedočiti Božju ljubav prema ljudima, iskazanu u Isusu Kristu, među ljude dalekih i siromašnih krajeva. Oni tamo troše svoje živote za te ljude… a povremeno se može čuti i pročitati kako su pojedini misionari i ubijeni. Mi nismo tamo, ali pomoći im možemo i moramo: molitvom da ustraju i novcem da uspiju. Nama 10 kuna baš ne znači puno, za misijska područja to je već neki novac. Nedavno sam pročitao kako je u Indiji veliki broj slijepih ljudi, među njima i mnogo djece, i da se sa samo 70 € može spasiti od sljepoće 70 djece. Dakle, 1 € za dječji vid da mogu postati odrasli ljudi koji će se brinuti i za sebe i za svoje obitelji.

Zato probajmo iz današnjeg evanđelja zapamtiti ne molbu dvojice braće i apostola da budu ‘prvi uz Isusa’ nego upamtimo Isusove riječi da je ‘došao služiti ljudima i dati svoj život kao otkupninu za mnoge’. Darujmo i mi svoje živote trošeći ih za naše bližnje i za opće dobro u svijetu u kome živimo. Ne treba valjda nikoga uvjeravati da je doista puno bolje biti u situaciji da možeš dati negoli biti u situaciji da moraš primati! I bit ćemo uistinu Kristovi učenici na ovome svijetu, i bit ćemo uistinu Kristovi i u radosti neba.