Isus moli za nas – predivno
7. USKRSNA NEDJELJA
(C-2013)
Evanđeoski odlomak današnje nedjelje donosi nam Isusovu molitvu i to molitvu za sve kršćanske vjernike – jer Isus doslovce kaže: „Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ povjerovati u mene…“ Dakle, i mi sadašnji vjernici, uključeni smo u ovu Isusovu molitvu. A čuli smo i što to Isus moli za svoje: moli ‘da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu‘. Ta ‘jednost‘ iliti ta ‘složnost‘ među Isusovim ljudima bit će – kaže Isus – velika pomoć ljudima s kojima kršćani žive da povjeruju da ‘Bog ljude ljubi‘. A to je doista pravi problem za ljude: da vjeruju da ih Bog ljubi!
Pa već je u raju zemaljskom, dakle kad čovjeku nije ništa nedostajalo: živio je u raju, bilo ‘šaptano na uho‘ da ga Bog ograničava, da mu ne daje nešto po čemu bi čovjek mogao biti ‘još veći’, potpuno svoj. Tada je đavao šaptao čovjeku pitanje kojim je ustvari htio čovjeku ‘ogaditi‘ Boga: „Je li istina da vam je Bog zabranio ‘sve‘…?“ Prvotni čovjekov odgovor je bio posve ispravan: Nije nam zabranio sve… zabranio nam je samo jedno: nemojte sami odlučivati ‘što je dobro, a što je zlo‘. Priča o ‘zabranjenom voću‘ samo je slika koja nosi sudbonosnu poruku. A zašto čovjek ne može sam odlučivati ‘što je dobro, a što je zlo’?! Jednostavno zato jer ima ‘preslabi pregled situacije‘ … premalo pozna sve okolnosti i stvarnosti života.
Eto zato Isus želi da ljudi upoznaju i povjeruju da ih Bog ljubi, da pojedine Božje zapovijedi nisu čovjeku na štetu nego na pomoć da čovječnije živi, da bude bolje i njemu samom i svim njegovim bližnjima. A lakše će ljudi upoznati i prihvatiti, lakše će povjerovati, da ih Bog ljubi ako će gledati ljubav i slogu onih koji ‘Boga navještaju‘. Zato Isus moli za slogu među svojima! Isus ne naređuje nego moli. Bog ne naređuje nego poziva, ljude savjetuje. Pa i ono što smo mi nazvali ‘Božjim zapovijedima‘ zapravo bismo ispravnije mogli nazvati ‘Božjim uputama‘, uputama za ljudskiji život: da si ne mora svaki čovjek pojedinačno, i uvijek iznova, ‘premišljavati‘: što, kako i kada treba činiti – Bog je dao generalne upute življenja koje tako divno pokrivaju sva područja ljudskog života.
No, Stjepanova mučenička smrt, kako smo to čuli u 1. misnom čitanju, jasni je pokazatelj neobično visoke cijene koju ponekad moraju platiti Isusovi navjestitelji. Pa stvarno je čudno i na prvi mah nejasno, zašto su proganjani i ubijani navjestitelji evanđelja?! Ne bi li bilo normalnije da svi oni koji to ne žele čuti jednostavno odu dalje od navjestitelja… pa ga neće čuti…?! Ili možda to proganjanje i ubijanje ‘navjestitelja Boga‘ pokazuje da je čovjek u svojoj najdubljoj nutrini svjestan svoje stvorenosti od Boga… pa je onda svjestan i svoga odbijanja Boga i napuštanja Boga… tako da ga svako podsjećanje na Boga toliko ljuti da se buni, da protestira, a u pojedinim okolnostima i da ubija one koji Boga navještaju?!
No, s druge strane sv. Stjepan, svjestan Božje ljubavi prema njemu i prema svim ljudima, nije mogao zamrziti niti svoje progonitelje ni ubojice: u svoj svojoj muci, čak u času umiranja, Stjepan moli za te ljude. I to moli onim istim riječima kojima je molio i Isus na križu: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ Tako je sv. Stjepan nevjerojatno sličan Isusu koga propovijeda tako zanosno da ga ‘vidi u nebesima‘. Odlomak iz Knjige Otkrivenja koji smo slušali kao današnje 2. misno čitanje, govori da to i takvo čovjekovo zalaganje i življenje neće ostati uzaludno nego će biti ‘naplaćeno svakom po njegovom djelu‘! Tu se moramo sjetiti one poznate izreke da ‘Bog ne plaća svake subote‘ ali i Isusovog obećanja da niti ‘čaša vode neće ostati nenaplaćena‘. To je ono što daje konačni smisao ljudskom životu: kako ovom zemaljskom putovanju tako i onom životu u vječnosti. To je ono što Isus kaže u današnjem odlomku evanđelja: „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom.“ S uskrslim Kristom u vječno sretnom životu!
Bez neke posebne muke možemo se lako sjetiti kako su mnogi ljudi obećavali i pokušavali stvoriti nebo na zemlji. Pojedini pokušaji čak su u početku obećavajuće izgledali, ali su se u patnjama, progonima i smrti mnogih na kraju urušili. Jer sve zlo koje se događa čovjeku proizlazi iz sebičnosti i laži o ljudskoj veličini bez Boga. Stvorenje ne može biti uspješno bez Stvoritelja.
Danas slavimo i ‘majčin dan‘ s pozivom i poticajem da poštujemo majke, jedine darovateljice života, i da za njih molimo. Ima jedna izreka koja kaže kako ‘Bog ne može svuda na zemlji stići pa je onda dao majke‘. To je zaista izvrsna priznanje majkama. Tu izreku bi mogli malo preoblikovati pa reći: ‘Bog želi svuda po majkama stići‘. I zato majke ne smiju pristati da budu ‘ubojice svoje nerođene djece’ – jer posve sigurno i ta ubijena nerođena djeca za svoje majke mole: ‘Bože, oprosti im jer ne znaju što čine‘. Utješno je i obećavajuće što Božja ljubav može obuhvatiti sve ljude, sve svece i sve grešnike. Zapravo po kajanju za grijehe i po zadobivanju oproštenja svi ljudi mogu biti sveti – jer svi su pozvani i svi mogu vječni život u nebu postići. Jer živeći na zemlji – pokazuje nam Isus – prema nebu putujemo.
