Birati s Bogom – pravi je izbor

4. KORIZMENA NEDJELJA

(A-2023)

U više ili manje pravilnim vremenskim razmacima u raznim državama održavaju se razni izbori. Prije toga se kandidati na razne način predstavljaju biračima,  onima koji bi ih mogli izabrati. U tom predstavljanju kandidati dosta često kude one druge i obećavaju i hvale sami sebe i svoje planove. Nije tako rijetko da se malo ili nimalo ne ostvari od lijepih obećanja. Dakako, uvijek budu neki izabrani i tako se najčešće posreći, kome – samo njima samima i onima koji su im bliski: obiteljski, rodbinski ili po stranačkoj pripadnosti.

Malo prije smo u 1. misnom čitanju čuli o davnim izborima u židovskom narodu. Bili su to važni izbori jer: biralo se novoga kralja. Sveto pismo kaže da je izbornik bio sam Bog, posrednik je bio prorok Samuel, a kandidati su bili sinovi Jišaja: njih sedmorica. Već je prvi sin pred prorokom Samuelom izgledao kao pravi izbor: to će biti novi kralj! I onda je bio poučen da ‘čovjek gleda na oči a Bog gleda što je u srcu’. I kad su se izredala sva sedmorica sinova ipak nitko nije bio po volji glavnom izborniku – Bogu. Malo je falilo da nitko ne bude izabran. I sam prorok Samuel se čudio što nitko od privedenih sinova nije zadovoljavao kriterij glavnog izbornika. Jednostavno: ljudski kriteriji nisu prolazili pred izbornikom, pred Bogom. I sam prorok Samuel je imao drukčiji kriterij od glavnog izbornika, od Boga. Čuli smo kako je više puta mislio da je pred njega došao onaj pravi. I sam iznenađen što nije bio izabran ni jedan od sedmorice sinova, prorok pita oca Jišaja ‘jesu li to svi njegovi sinovi’? Ostao je samo još jedan, onaj najmlađi s kojim nitko nije ozbiljno računao. I onda je bio izabran baš on, baš taj jedan s kojim nitko nije računao.

Na našim izborima pak se događa nešto obrnuto: više-manje skoro se uvijek zna tko će biti izabran. Naime izborni je zakon tako podešen da oni koji su prvi na listi praktički budu sigurni da će biti izabrani. Dakle, moraš si biti dobar sa šefom stranke i bit ćeš izabran! A onda su nakon izbora mnogi glasači nezadovoljni onim što izabrani rade, odnosno ne rade. Ali će i na slijedećim izborima vrlo vjerojatno opet biti izabrani isti. Pri izboru uređaja ili aparata ljudi tako ne rade: više ne kupuju od onoga proizvođača koji ih je prethodno razočarao.

Kod Židova je ovaj novoizabrani kralj bio netko posve drugi: nije bio ni iz istoga roda ni iz iste stranke. Pa su i promjene bile velike. A valjda zato što je i izbornik bio Bog a ne čovjek. Prorok Samuel bio je samo vidljivi posrednik.

A u evanđelju smo čuli kako je sam Bogočovjek Isus spasio jednog slijepca od rođenja: povratio mu je vid. Susret Isusa i slijepca bio je sasvim slučajan: Isus je prolazio i ugledao je čovjeka slijepa od rođenja. I kao što je susret bio slučajan, iznenadan, tako je način ozdravljenja bio iznenađujući, zapravo čudesan. Isus je blatom čovjeku premazao oči i poslao ga da se umije u kupalištu Siloam. Ljudski je očekivati da će blatom premazane oči biti još više oštećene, a ne da će im pomoći. I rezultat toga pranja bio je iznenađujući, čudesan: slijepac je progledao. A stvarno nije to blato čovjeku podarilo vid: progledao je jer je vjerovao Isusu. Vjerovao je da ima smisla ići na ribnjak i oprati si oči. Bez te vjere čovjek bi se valjda i razljutio: pa on si je već sigurno više puta oprao oči u tom ribnjaku i ništa mu nije koristilo. Najmanje mu može koristiti sada kad treba prati blatom premazane oči. Jednom prilikom Isus je rekao da je ‘ludo Božje mudrije od ljudi‘ – i sad se je to konkretno pokazalo.

Susjedi i prijatelji bili su zadivljeni čudesnim ozdravljenjem slijepca iako su malko i sumnjali je li to onaj isti čovjek. Jer, slijepci baš tako lako ne progledaju – ni danas, a kamoli onda. A onda je to čudesno ozdravljenje prouzročilo veliku nevolju i brigu. Farizeji su se uzrujali. Bilo im je neprihvatljivo da se čudo moglo dogoditi po Božjem djelovanju u subotu. Istina je: čudo može učiniti samo Bog, Bog koji je Židovima dao zapovijedi da subotom časte Boga tako da ne rade ono što nije nužno. Znamo: to je treća Božja zapovijed. A ozdravljenje očito  nije bilo nužno, moglo se pričekati do slijedećeg dana.  Ako pak se to ipak dogodilo subotom, onda je to farizejima jasni znak da to ozdravljenje nije od Boga. Pa valjda ni Bog subotom ne ‘radi’. Jednom zgodom Isus je jasno rekao da je ‘subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi  subote’. Drugim riječima: čovjek bi se subotom trebao moći doživjeti kao vrijedan Božji stvor, i zato se treba  osloboditi svih onih poslova koji ga u tome sprečavaju. Ipak, subota ne smije ograničavati čovjeka u dobrim djelima. Valjda nije potrebno posebno objašnjavati zašto su kršćani subotu zamijenili nedjeljom: jer je u nedjelju Isus uskrsnuo.

Farizeji se ne raduju čudesnom ozdravljenju jednog čovjeka nego i dalje tjeraju svoju pravdu. Kad vide da im to ‘tjeranje pravde’ ne ide u korist, onda počinju vrijeđati: „Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?“ Nakon svih nevolja i neugodnosti koje je doživio među ljudima ozdravljeni slijepac ponovno susreće Isusa i izriče svoju vjeru: da je taj Isus koji ga je ozdravio Sin Čovječji.

Danas slavimo i sv. Josipa koji je toga Isusa podigao na noge kao čovjeka. Već smo puno puta čuli da sv. Josip nije puno govorio, on je puno činio. Činio je ono što je kao ‘glava’ obitelji trebao činiti: svojim je radom priskrbljivao sve ono što je potrebno za život jedne obitelji. Njega je Bog izabrao preko zaručnice Marije, pritom se malko nećkao prihvatiti Božji izbor, a onda je sve što je trebalo izvrsno ispunio. Zato svima nama, a osobito nama Josipima koji nosimo njegovo ime, može i treba biti nadahnuće i pomoć da i mi svoje poslove na koje nas je Bog izabrao i postavio što bolje obavimo i tako Božji plan s nama ispunimo.