Biti velik u služenju bližnjima

25. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2018)

Kad čitamo ili slušamo evanđelja, ovako na sv. misi ili možda netko to katkad i doma čini, lako zamjećujemo da je Isus praktički uvijek okružen većim ili manjim brojem ljudi. U tom pogledu je današnji odlomak evanđelja prava iznimka: Isus je okružen samo svojim učenicima. Čak smo čuli da Isus nije ni htio da netko sazna za to putovanje. Naveden je i razlog: ‘jer poučavaše svoje učenike’.

A pouka je bila toliko neobična da ga učenici nisu razumjeli. Ali nisu htjeli priznati da ne razumiju. Ne razumiju kako bi netko tako moćan kao Isus – a što je dokazao brojnim čudesima – mogao tako jadno proći: da bude ubijen. Najava njegova ubojstva posve je zasjenila i najavu uskrsnuća. Znali su oni iz ljudskog iskustva da poslije smrti slijedi samo grob, a nikakvo uskrsnuće. Tko je to još vidio i doživio? Dodatna nevolja je još u tome što su se bojali pitati ga ‘o čemu to on priča’?

I onda je bilo najjednostavnije ‘promijeniti temu’ razgovora. I tako su oni vodili svoje razgovore koji nikako nisu uključivali Isusovu pouku. Jer Isus je govorio o trpljenju i smrti, a oni su razgovarali ‘o tome tko je najveći’. Po svoj prilici su uz ovako dokazano moćnog Isusa, koji čini tolika čudesa i okuplja oko sebe oduševljena mnoštva, učenici već pomalo počeli sebe raspoređivati na vodećim položajima u novome Isusovom kraljevstvu koje će, valjda uskoro, osnovati. Ne znamo po kojim su se kriterijima ravnali, ali to očito nisu bili kriteriji koje im je iznio Isus.

Kad ih je Isus upitao ‘o čemu su putem među sobom razgovarali’ oni su umuknuli. Očito su shvatili da njihovi razgovori nisu nikako bili u skladu s onim o čemu im je govorio Isus. I premda oni nisu Isusu rekli o čemu su razgovarali, Isus je to znao pa im je zorno pokazao ‘tko je najveći među onima koji njega slijede’: onaj koji je svima poslužitelj. Modernim jezikom bi mogli reći ‘ministar’. Da, da, baš je tako: pojam ‘ministar’ označava čovjeka koji poslužuje, čovjeka koji se brine za ljude na području života za koje je svojom službom zadužen! Bez zadiranja u politiku možemo reći da bi mnogi ministri, i ne samo u našoj državi, trebali promijeniti ili način svog djelovanja ili svoje službeničko ime. Dakako, svatko od nas bi za to prozvao nekog drugog ministra. Pa i pojam ‘ministrant’ dolazi s istom porukom: to je onaj koji poslužuje kod oltara. I ne moraju to biti samo djeca, to mogu biti i odrasli ljudi. No, odrasli ljudi se uglavnom ne daju u tu službu pa to čine većinom djeca – a i njih je sve manje. Iz raznih uzroka i raznih razloga.

I sad umjesto da tražimo ministre i ministrante, i da tražimo promjenu njihova ponašanja, možemo i trebamo i sami sebe zamisliti kao ‘poslužitelje’ – ministre i ministrante – svojim bližnjima kako bi život na ovome svijetu bio što ljepši i što bolji. U tome nam može i treba pomoći ‘mudrost odozgo’ kako to piše apostol Jakov u svojoj poslanici, koju smo malo prije čuli kao 2. misno čitanje. Ta ‘mudrost odozgor je mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena’.

U nastavku poslanice apostol Jakov navodi i ponašanje ljudi kad se ne vode tom ‘mudrošću odozgo’ nego svojom ‘ljudskom mudrošću’ koja je prepoznatljiva po ‘pohotama i pohlepama’. I apostol Jakov navodi neke konkretne primjere što se događa ljudima kad nastoje živjeti po toj ‘ljudskoj mudrosti’. Mi bi se mogli sjetiti i navesti neke druge primjere svoga vremena. To je uvijek nezahvalno: jer se uvijek u nekim primjerima netko nađe, pa onda rogobori da su neki drugi ljudi u drugim primjerima još i gori, a nisu navedeni u primjerima.

Bez da idemo u neke visoke razine upravljanja državom i firmama zadržimo se na nečem običnom, praktično svakidašnjem. Mnogi ljudi našega vremena, obični ljudi, jako su opterećeni tzv. ‘šopingiranjem’ – kupovinom svega i svačega. Mnogi ljudi čim čuju za riječ ‘akcija’ u nekoj trgovini, odmah požure u kupovinu i malo kad se pitaju: ‘akcija čega’ i ‘da li im je baš potrebno to što kupuju na akciji’? I tako imaju treću ili petu jaknu u ormaru, a niti one prve dvije ne nose. Što tek reći za ‘rad trgovina nedjeljom’? Mnogi se jako uznemire čim se o tome uopće povede razgovor – jer to je dostignuće modernog čovjeka. A da takvim kupovanjem nedjeljom svi ti kupci nikako ne služe – nisu ni ministri ni ministranti bližnjima – obiteljima čiji članovi moraju raditi u trgovini, to ih uopće ne muči. Čista bezobzirnost i sebičnost!

I onome tko o tome na ovaj način progovara počne se događati ono o čemu piše Knjiga Mudrosti, čiji smo kratki odlomak danas slušali kao 1. misno čitanje. Nabacivat će se na njega raznim porugama, izvrgavati ga sramoti: da je staromodan, zatucan, da ne razumije želje i potrebe modernih ljudi. I odmah počnu isticati svoja prava bez ikakvog obzira prema pravu drugoga. To je ‘ljudska mudrost’. ‘Mudrost odozgo’ je posve drukčija. Čujmo je još jednom: ‘mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena’. Trudimo se po toj mudrosti živjeti i bit ćemo veliki po Isusovim kriterijima, veliki već ovdje na zemlji prema našim bližnjima i veliki u vječnosti.