Bog nas hoće i poziva za suradnike u dobru
26. NEDJELJA KROZ GODINU
(B-2018)
Na svakoj sv. misi, osobito nedjeljnoj svečanijoj sv. misi, čitamo i slušamo biblijske odlomke u kojima prepoznajemo Božju poruku. Ta poruka namijenjena je kako ondašnjim generacijama ljudi kad je ta poruka nastala, tako je namijenjena i svim kasnijim generacijama ljudi koji te poruke čitaju i slušaju. Dakle i nama danas i ovdje.
Današnja misna čitanja nas pozivaju na razmišljanje o zavisti i dobroti: to su dva posve oprečna raspoloženja i ponašanja ljudi – kako nekad tako i sada. Tako nas 1. misno čitanje podsjeća da je već u davna ‘mojsijevska vremena’ ljude mučila zavist. No, zavist je još starija: prati ljude od samih početaka. Pa već je Kajin ubio brata Abela iz zavisti. U evanđelju smo čuli da je zavist mučila i ljude Isusovog vremena: i to i njegove učenike. Da zavisti ima i u naše doba ne treba nitko nikom dokazivati: i u naše vrijeme mnogi su ljudi jedni drugima zavidni. Sigurno ni mi ovdje nazočni nismo od toga oslobođeni.
Čuli smo kako sam Mojsije nije imao problema sa zavišću. Baš obratno: on se veselio što sve veći broj ljudi može prenositi Božju poruku – dakle, činiti dobro. Poželio je da takav bude sav židovski narod. Očito je to Mojsije mogao jer je bio više Božji čovjek nego drugi ljudi koji su ga okruživali. I u evanđelju smo čuli kako je Isus, koji nije bio samo Božji čovjek nego upravo Bogočovjek, lako izašao na kraj sa zavišću. Rekao je jednostavno: „Tko nije protiv nas, za nas je.“
I onda je Isus nastavio govoriti kako ni ‘čaša vode’ dana bližnjemu neće kod Boga ostati nenaplaćena. Drugim riječima: niti jedno dobro djelo, ma kako maleno bilo, neće biti uzalud učinjeno. A činiti dobra djela ljude se uči od malena. Još dok su malena djeca, kad tako maleni ne mogu činiti ništa dobroga drugima, potiče ih se da budu zahvalni kad se njima neko dobro učini. Tako već jako malenu djecu učimo da reknu obični ‘hvala’ kad nešto dobiju.
I zato Isus nastavlja da ne smijemo ‘sablažnjavati’ malene. Sablažnjavati jednostavno znači da činimo nešto loše čemu se ljudi od nas nisu nadali, što od nas nisu očekivali. Tako će se npr. ljudi više iznenaditi – biblijski rečeno sablazniti – ako nedjeljom radi ili ide u trgovinu neki vjernik, koji je k tome i svake nedjelje na sv. misi, negoli ako to čini netko tko je bio u crkvi zadnji put npr. na svom vjenčanju. Više će se ljudi sablazniti ako se napijem ja kao svećenik negoli ako se napije neki zidar ili tesar, makar ćemo svi biti jednako pijani. Pritom ne omalovažavam niti jedno zanimanje, ali jednostavno se od svećenika opravdano očekuje drukčije ponašanje.
Isus je vrlo ozbiljan u sprečavanju sablazni kad kaže da treba ‘odsjeći ruku i nogu i iskopati oko’ ako su oni ‘izvor sablazni‘. Možemo slobodno zaključiti da Isus ne traži stvarno odsijecanje ruku i nogu niti stvarno kopanje oka nego nas poziva da se nastojimo ozbiljno čuvati onoga lošega što možemo učiniti rukama i kamo nas mogu odvesti naše noge i oči. Jer ruke mogu činiti i dobro i loše. Jednako tako i noge mogu čovjeka odnijeti na krivi put kao što i oko može kod naših bližnjih vidjeti samo ono loše.
Nekad je ljudima stvarno teško gledati ‘uspjeh drugoga‘. Božja poruka današnje nedjelje poziva nas na ‘pozitivan pogled‘ koji se zna radovati uspjehu drugih, koji zna u drugima tražiti ono dobro, tražiti ono što nas spaja, a ne ono što nas dijeli. Zato se zna reći da je pravi prijatelj onaj koji se zna veseliti uspjehu svoga prijatelja.
I starozavjetni Mojsije i novozavjetni Isus gledaju oko sebe i izabiru suradnike koji će nastavljati njihovo djelo. I zato potiču i svoje suradnike da jednako tako čine kako to rade i oni. Poučavaju ih kako su na njihovoj strani svi oni ljudi koji nisu protiv njih, svi oni koji se bore protiv zla i nepravde. Jer, u konačnosti svako dobro djelo dolazi od Boga. Svakim dobrim djelom čovjek pokazuje, svjedoči Božju dobrotu koja je najprije njemu darovana i koju onda čovjek dalje širi svojim djelima. Isus nije nikada odbacivao grešnog čovjeka, ali nikada nije prihvaćao grijehe svakog čovjeka. Isus je uvijek grijeh opraštao i pozivao na poboljšanje, na čovjekovo kajanje i promjenu na bolje.
Kroz cijelu ljudsku povijest očito je aktualno i ono o čemu piše apostol Jakov u svojoj Poslanici, čiji smo kratki odlomak danas slušali kao 2. misno čitanje: o radu i pravednoj plaći. Preko javnih medija, radija televizije i novina, često puta slušamo i gledamo o brojnim nepravdama prema zaposlenicima koji rade a mjesecima za svoj rad ne dobivaju plaću. Neki o tome i ne moraju saznavati iz medija nego to i sami na svojoj koži osjećaju. Takve prevare i nepravde nisu iznašašća ljudi našega vremena. Čuli smo apostola Jakova da je toga bilo i u njegovo doba. Bolji poznavatelji Svetoga pisma znaju da nepravde i prijevare prate ljude otkad postoje. U grijehom ranjenoj čovjekovoj naravi nazočna je sebičnost: da se čovjek briga samo za sebe pa i na uštrb drugoga, svoga bližnjega. Apostol Jakov poziva bogataše – onoga i svakoga vremena – da proplaču i zakukaju zbog onoga što ih čeka u vječnosti, ako nepravedno postupaju sa svojim bogatstvom. I onda apostol Jakov navodi konkretne primjere nepravde svoga vremena: „Plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Boga.“ Danas su drukčiji načini, ali jednako grešni.
Nije problem bogatstva u samom bogatstvu: nije netko grešan zato što je bogat, nego je grešan onda kad to svoje bogatstvo sebično upotrebljava. Čovjek koji svoje bogatstvo upotrijebi na dobro drugih ljudi, taj bogataš dobro čini. Tko ima firme i trgovine u kojima njegovi zaposlenici rade i tako: i vlasniku privrijeđuju i sebi pravednu plaću zarađuju, takav je čovjek na cijeni i pred ljudima i pred Bogom.
Mi, današnji Isusovi učenici, mogli bi reći: Kako bi krasno bilo kad bi svi ljudi živjeli onako kako je Krist živio, pa makar ne bili kršćani – jednostavno svijet bi bio puno ljepši i ugodniji za život svih ljudi, a Kraljevstvo Božje na zemlji bilo bi bliže. Doprinesimo i svi mi – i ja i ti – takvom svijetu, doprinesimo na onom mjestu i u onoj službi u kojima sada živimo. I svijet će biti malčice ljepši i život ljudi bolji.