Bog se javlja ljudima – malima i velikima

BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA

(C-2022)

Ulazak Boga u ljudsku povijest po rođenju djeteta Isusa nezamislivo je važan događaj u ljudskoj povijesti. Najjednostavniji primjer za to jest to što većina ljudi svijeta broji kalendarske godine upravo prema tom događaju. Većina ljudi doista veli da se je nešto dogodilo prije Isusova rođenja i da se nešto dogodilo, ili se sada događa, poslije Isusova rođenja. Ne želeći spominjati Isusa neki su to zamijenili izrazom ‘prije nove ere’ i ‘poslije nove ere’. Pa može i tako: stara je era dok Bog još nije postao i Čovjek, a nova je era kad Bog jest postao i Čovjek. Inače, po čemu bi za nas sada bilo vrijeme nove ere ono što se je dogodilo prije tisuću i više godina? Ali tko ne želi spomenuti Isusa neka mu bude tako. Ali ipak je iz računanja godina vidljivo da je s Isusom započela tzv. ‘nova era’. Mi smo nedavno započeli 2022. godinu poslije Isusova rođenja. Dakako, i svatko od nas broji svoje godine života od svoga rođenja.

Prvi ljudi koji su saznali za Isusovo rođenje bili su pastiri s betlehemskih poljana. Bili su to posve neuki ljudi koji nisu mnogo znali o starozavjetnim pismima koja su najavljivala dolazak posebnog Spasitelja ljudi. Obavijest je došla s neočekivanog mjesta: s nebeskih visina od anđela. Vijest je bila da se rodio Spasitelj svijeta – Krist Gospodin. I kako god je vijest bila začuđujuća pastiri su toj vijesti povjerovali i potražili su novorođeno Dijete. I našli su Dijete povijeno u jaslama.

Danas se spominjemo jednih drugih ljudi koji su o rođenju Kralja saznali prateći znanost svoga vremena. Sveto pismo bilježi da su to bili ‘mudraci s Istoka’, a ljudi su ih popularno prozvali Tri kralja. Njihova znanstvena spoznaja o rođenju novoga Kralja naišla je na veliku prepreku tamo gdje se nisu nadali: na kraljevskom dvoru u Jeruzalemu. Zamislimo si koji je to peh: dođeš izdaleka potražiti novorođenog kralja, a na kraljevskom dvoru ti kažu da se nikakav kralj nije rodio.

E, onda se umiješala politika. Trenutni kralj na vlasti, Herod, se pobojao da se ipak možda nije negdje rodilo neko dijete koje bi ga kad poraste moglo svrgnuti s vlasti? Ako ne još njega, a onda možda njegove nasljednike. I pozvao je kralj svoje savjetnike da mu kažu što o tome ima u spisima raznih proroka. Njega ti spisi nisu zanimali I saznao je za neke nejasne, maglovite naznake da bi se to možda moglo dogoditi u Betlehemu. Bio je to nevažni i zabačeni gradić njegova kraljevstva i nije vrijedilo njegova truda da on sam to pobliže istraži. Umjesto toga dao je upute mudracima: kamo neka idu potražiti toga koga traže. I kad ga nađu neka ga onda obavijeste da mu se i on ode pokloniti. Tako je mudracima rekao, ali tako nije u stvarnosti mislio. U stvarnosti mu se nije namjeravao pokloniti nego ga ukloniti.

Mudraci su poslušali uputu kraljevih ljudi, nastavili su put prema Betlehemu i pronašli su Onoga koga su tražili. Taj novorođeni Kralj bio je još dijete u društvu običnih ljudi, u nimalo kraljevskom okruženju, no oni su ipak povjerovali svojim znanstvenim spoznajama i u znak priznanja tog Djeteta kraljem darovali su ga znakovitim darovima: zlatom, tamjanom i smirnom. Darom zlata su priznali da je to dijete pravi Kralj, darom tamjana da je to dijete pravi Bog i darom smirne da je to dijete i pravi Čovjek. Znanost je mudracima pomogla da pronađu pravoga Kralja, Bogočovjeka Isusa. A onda se i u njihov život umiješalo nebo: po anđelu su savjetovani da se ne vraćaju kralju, koji ima opake namjere, nego da se drugim putem vrate kući.

Tako to biva kad čovjek susretne Boga: živi drukčije. Živi isti zemaljski život, ali živi drukčije – živi za nebesa. A životne teškoće i problemi postanu otegotne okolnosti toga zemaljskog putovanja. Ne bacaju čovjeka u očaj i zdvajanje nego ga potiču da se osloni na Boga, na Božje nadahnuće i na Božju potporu: da smisleno živi svoj život. Tako onda radosti i uspjesi budu veći, a muke i neuspjesi budu manji.

Pastiri s betlehemskih poljana su pokazatelj da neukost i siromaštvo nisu stvarna prepreka u prepoznavanju Boga i života po Božjem, a mudraci su pokazatelj da ni znanost ni bogatstvo također nisu stvarna prepreka da se upozna Boga i po Božjem živi. Stvarna prepreka postane tek ljudska oholost i sebičnost kojima ne treba ni Bog ni čovjek. Takvi su ljudi dostatni sami sebi. Pa već je u samim počecima, još u raju zemaljskom, ljudima bilo šapnuto da ne trebaju Boga, da su sami sebi dosta – i izgubili su sreću raja. Započeli smo jednu novu godinu u svom životu i sigurno će biti puno prilika susresti Boga i ljude i ostavljati u svom životu trag dobra.