Bog traži i one koji od njega bježe

24. NEDJELJA KROZ GODINU

(C-2016)

S velikom radošću i svjesni Božje intervencije Izraelci su jednoga jutra krenuli iz egipatskog ropstva u slobodu vlastite domovine. Kako je živjeti u ropstvu to su znali: generacije i generacije kroz 400 godina živjele su to iskustvo s nadom i željom da se jednom toga oslobode. Život u slobodi vlastite domovine bio je san mnogih generacija. No, do brzog ostvarenja snova ispriječilo se dugotrajno putovanje kroz pustinju u kojoj su doživljavali mnoge neugodnosti i poteškoće. Mnogi i mnogi ljudi bili su zbog toga razočarani. Jednostavno su pomislili da se Bog za njih premalo brine ili ih je jednostavno zaboravio. I tada su mnogi počeli tražiti ‘nova rješenja‘ i na novi način su tumačili svoje oslobođenje u kojem, najjednostavnije rečeno: Bog tu više nije imao mjesta! Tako je to bilo s Izraelcima u onim vremenima, a kako smo čuli u današnjem 1. misnom čitanju, a tako je to i s nama Hrvatima u ovim vremenima.

I Hrvati su, sigurno velika većina, kroz stoljeća sanjali život u slobodi vlastite domovine. I naši snovi su se teško ostvarivali: mnogo je trpljenja i ljudskih života ugrađeno u temelje slobodne domovine. I mi vjernici sve češće i sve lakše priznajemo da nam je stvarna Božja intervencija pomogla u stvaranju slobodne domovine jer po samo ljudskim silama ne bismo u tome uspjeli. No, ni nama ne ide lako ostvarenje snova o lijepom i laganom životu u slobodnoj domovini pa se traže brža i učinkovitija rješenja jer nam izgleda da sve ide i presporo i s mnogo nepravde. Pritom se i nama dogodilo kao i Izraelcima: da smo ‘zaboravili Boga‘. Evo, i danas smo u mogućnosti birati rješenja: hoćemo li izabrati one koji s Bogom računaju ili one koji Boga u stranu guraju?! Vjernici ne bi trebali imati dileme, ako svoju vjeru i poznaju i poštuju. Tko je vjernik samo po upisu u razne ‘župske knjige‘ ravna se po drukčijim kriterijima.

Apostol Pavao, kako smo to čuli u današnjem 2. misnom čitanju, ravnao se po Božjim kriterijima. Bio je svjestan da nije tako činio cijeloga svoga života jer se je jedno vrijeme žestoko protivio Božjem načinu djelovanja među ljudima. U promjeni svoga ponašanja prepoznao je Božju ljubav i milost za koje je Bogu duboko zahvalan. Na temelju svoga životnog iskustva i Božjeg zahvata u njegov život apostolu Pavlu je postalo jasno da Bog među ljudima ne djeluje na silu nego je silno strpljiv. Bog jednostavno rečeno trajno čovjeka iznutra nadahnjuje i strpljivo čeka da čovjek to nadahnuće prihvati. Apostol Pavao sebe smatra Božjim primjerom strpljenja i ljubavi pa onda poziva i sve ljude da u Božjem brzom nekažnjavanju njihova pogrešna života prepoznaju Božju strpljivost s njima a ne Božju nemoć prema njima.

Veliku Božju strpljivost i ljubav prema ljudima prepoznajemo i u današnjem evanđelju: Isus se druži s carinicima i grešnicima. Neće valjda biti od viška malo se podsjetiti tko su to bili carinici i grešnici koji se češće spominju u evanđeljima. Carinici su bili ljudi koji su ubirali razne poreze za vladare. Pritom su ‘višak’ ubranoga zadržavali za sebe pa su bili optuživani da se bogate na račun drugih ljudi, pa su zato bili omrznuti. K tome su u Isusovo vrijeme ubrane poreze davali tuđoj okupatorskoj vlasti u Rimu, pa su još i dodatno bili prezirani. Grešnici pak su bili svi ljudi koji su se bavili nekim zanimanjima koja su bila smatrana ponižavajućima za ljude onog vremena društva. Zato su oni Izraelci koji su ‘držali nešto do sebe‘ izbjegavali druženje s tim ljudima! Evanđelja nam na više mjesta svjedoče da Isus nije izbjegavao druženje s tim ljudima. Neki takvi ‘loši ljudi‘ su se onda, po druženju s Isusom, promijenili na bolje. Poznat nam je primjer s carini-kom Zakejom koji je bio tako oduševljen Isusovih dolaskom u njegovu kuću da je polovicu svoga imetka podijelio siromasima…, a jednog je carinika – Mateja – Isus čak pozvao za svoga učenika.

Farizeji i pismoznanci su često predbacivali Isusu što se druži s takvim ljudima, kako smo to čuli i u današnjem evanđelju. Dobro je primijetiti da Isus nije rekao kako ‘carinici i grešnici‘ nisu problematični ljudi nego je rekao da je došao upravo takve ‘problematične‘ učiniti ‘ne-problematičnima‘, promijeniti ih na bolje. Dakako, ta promjena na bolje ne ovisi samo o Isusu i njegovu pozivu tim ljudima, ta promjena ovisi i o slobodnoj volji tih ljudi: hoće li oni Isusov poziv prihvatiti ili odbaciti.

Da ga ljudi lakše shvate Isus je naveo dva primjera ‘spašavanja izgubljenih‘, naveo je primjere koji su njegovim suvremenicima bili lako razumljivi: traženje izgubljene ovce i drahme. I radost kad se izgubljeno nađe! Mi bismo danas mogli navesti drukčije primjere.

A svi ljudski životi, i oni više i oni manje uspješni na ovome svijetu, imaju dobar i pravi razlog svoga postojanja: vječnost u nebu. Bez te vječnosti mi smo ljudi samo putnici od kolijevke pa do groba: neki putuju mnoge godine neki malo dana ili mjeseci… neki su dobri da bi rane s njima vezao, a s nekima ni u nebu ne bismo htjeli boraviti. Isus je sa svima nama nevjerojatno strpljiv, i do krajnosti poduzetan: tako da mu ni umrijeti za ljude nije bilo preteško. Svjesni te velike Isusove ljubavi prema ljudima i njegove zauzetosti i strpljivosti za problematične, nastojmo ga slijediti: malim koracima i slabim uspjesima. Zato se želimo s njim svake nedjelje družiti na poseban način sv. mise gdje je on nazočan: i po riječima koje nam govori, i po bližnjima s kojima se družimo, i po pričesti kad se s njim najtješnje združujemo. Utješno je i radosno je znati koliko mu je do nas stalo. A koliko je nama do njega stalo?