Bogojavljenje – Bog se daje susresti

BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA

(B-2021)

Ovih božićnih dana često smo slušali o tome kako su betlehemski pastiri bili prvi koji su se poklonili djetetu Isusu. Danas smo čuli kako su to isto učinili mudraci s Istoka. Zanimljiva je usporedba objave Isusova rođenja pastirima i mudracima. Tako se vidi da se Bog javlja ljudima na razne načine, čak na dva oprečna načina. Pastiri nisu ništa tražili, bavili su se svojim pastirskim poslom i odjednom su primili poruku o rođenju posebnog Djeteta, koje je vrijedno da mu se poklone. Mudraci pak su bili ljudi koji traže, ispituju i zaključuju. I kad su već bili nadomak cilja doživjeli su pravi ‘peh’: nitko ništa ne zna o onome koga oni traže.

Posve sigurno nitko od ljudi nije pošteđen većih i manjih promašaja i razočarenja. Najsvježije je valjda to da nismo mogli proživjeti božićne i novogodišnje blagdane kako smo to htjeli i planirali. Netko se iz takvih razočarenja brzo ‘izvuče‘ netko opet za to treba više vremena. Nema potrebe nabrajati pojedine primjere: jednostavno ih ima previše i brojem i uzrocima.

Sad si možemo lakše zamisliti razočarenje mudraca s Istoka kad su došli u židovski glavni grad Jeruzalem. Doputovali su izdaleka u želji da se poklone ‘novorođenom kralju židovskom‘. Posebnost toga novorođenoga kralja mudracima je naznačila nova zvijezda koja se pojavila na nebu. Nakon dugog i napornog putovanja saznaju da u Jeruzalemu, glavnom židovskom gradu, gdje živi i vlada kralj Herod, nitko nije ni čuo za ‘novorođenog židovskog kralja‘. Valjda je još više od mudraca bio iznenađen sam židovski kralj Herod, jer otkuda ovim strancima informacija da se rodio novi židovski kralj, a on kao vladajući židovski kralj o tome pojma nema.

Mudraci su došli pokloniti se tome novorođenom kralju, nisu došli samo ‘posjetiti ga‘, a kralj Herod se uplašio toga novorođenog kralja! Jer, nije se za šaliti. Ako ovi stranci znaju da se rodio novi kralj, koji je doduše sada još dijete i kao takav nije za njega opasan, ipak to znači da bi u skoroj budućnosti kralj Herod mogao ostati bez kraljevske vlasti. Ili ako još ne   on, a onda njegovi potomci sigurno.

I dosjetio se političkoj lukavosti. Najprije je zatražio  od svojih učenih ljudi da mu probaju odgonetnuti: tko bi to  mogao biti i gdje bi se imao roditi? Odgovor ga je sigurno  začudio: rekli su mu da bi to moglo biti u Betlehemu. Čudio  se Herod da bi se novi kralj mogao roditi u tako malenom i  beznačajnom gradiću. Pa valjda bi se trebao roditi u glavnom gradu Jeruzalemu, i to u nekoj plemićkoj, ili barem u nekoj imućnoj i uglednoj obitelji… a ne u beznačajnom Betlehemu.

Ipak, za Heroda nije vrijeme za šalu i nadmudrivanje. Odlučio se na eliminaciju toga njemu nepoznatog djeteta. No, to ne može reći mudracima koji se žele pokloniti tome djetetu. Oni mu se iz poštovanja žele pokloniti pa kako da im rekne da ga on želi smaknuti. Zato se pretvara i glumi da bi se i on htio pokloniti tom novorođenom kralju pa neka mu mudraci pomognu: kad ga pronađu neka mu jave – tko je to i gdje se nalazi.

Takva situacija u Jeruzalemu nije pokolebala mudrace. Začuđujuće je da ni učeni Jeruzalemci ne kreću u potragu za svojim novim kraljem. Daju mudracima naznaku tko bi to i gdje mogao biti, ali oni se ne miču. Od početnog razočarenja u mudracima se budi nova upornost u traženju. Osobito kad su čuli da i kralj Herod želi znati tko je to dijete i gdje se nalazi. Zato mudraci nastavljaju potragu za onim kome su se došli pokloniti. Tako su nam oni istinski primjer i poziv da i nas naše poteškoće i moguća razočarenja u životu trajno ne obeshrabre nego da se iznova trudimo oko onoga što nam je važno, oko onoga do čega ili do koga nam je stalo.

I nije samo upornost krasila ove mudrace, krasila ih je i velika vjera. Naime, pronašli su maleno dijete u nimalo kraljevskim uvjetima života, a oni su pošli u potragu za novorođenim kraljem. Ipak po unutarnjem nadahnuću oni znaju, zapravo puno više vjeruju, da je to dijete doista taj ‘novorođeni židovski kralj‘. Još i više: po unutarnjem nadahnuću oni znaju da to dijete nije tek obični zemaljski kralj. To i takvo njihovo uvjerenje potvrđuju darovi kojima darivaju dijete: zlato, tamjan i smirna.

Zlato označava kralja jer ga valjda on ima najviše u svome kraljevstvu. Dakle mudraci vjeruju da je Isus istinski kralj premda ne na način zemaljskih kraljeva. Dim od tamjana svojim posebnim i prepoznatljivim mirisom i uzdizanjem prema nebu naznačuje Boga. Darom tamjana mudraci izriču svoju vjeru da je dijete Isus pravi Bog. A smirna je bila najpoznatija i najskupocjenija krema onih krajeva i onih vremena. Tom kremom ljudi su se mazali da se zaštite od jakog sunca i vrućeg vjetra u onim pustinjskim krajevima. I danas ljudi raznim kremama mažu i štite svoja tijela. Tako darom smirne mudraci izriču svoju vjeru da je Isus i istinski čovjek koji treba štititi svoje tijelo.

I onda mudraci ne idu Herodu s viješću tko je i gdje se nalazi ‘novorođeni židovski kralj’. Kao što su bili otvoreni Božjem nadahnuću u traženju i poklonu djetetu Isusu, tako su bili otvoreni i Božjem nadahnuću da ne idu kralju Herodu nego da se drugim putem vrate kući. Tako Herod nije uspio u svojoj nakani smaknuća novorođenog kralja, ali je uspio pokazati svoju krajnju okrutnost i bezobzirnost: dao je poubijati sve dječake do dvije godine starosti – uvjeren da će među tim dječacima biti i Isus.

Tako se pokazuje da je Božja mudrost mudrija od ljudske mudrosti. Zato i nas kršćane uskrsli Isus okuplja svake nedjelje na sv. misu da se tu nadahnjujemo Božjom mudrošću i jačamo Božjom snagom u našim životnim prilikama i neprilikama. U nedavno započetoj godini imat ćemo puno prilika takvima biti: sebi i našim bližnjima na radost i korist.