Branitelj – Duh Sveti – nas nadahnjuje, osluškujmo ga
6. USKRSNA NEDJELJA – krizma
(A-2017)
Prošle nedjelje slavili smo ‘Majčin dan‘, kad smo nadahnuti Majkom Božjom Marijom odali počast i svim majkama svijeta koje žive i rade za svoju djecu, onako kako to samo mame znaju i mogu. Odali smo im počast i izrekli zahvalnost. Danas slavimo ‘silazak Duha Svetoga‘ na naše mlade župljane: njih dvadeset krizmanika koji će primiti sedam darova Duha Svetoga. Krizmanike nećemo slaviti, za njih ćemo moliti: da se plodovi primitka Duha Svetoga što više i što češće mogu ostvarivati u njihovu životu. Danas su ‘mali duhovi‘ za našu župu, za dva tjedna bit će proslava silaska Duha Svetoga na apostole, bit će ta nedjelja proslava za cijelu Crkvu katoličku.
U današnjem evanđelju čuli smo Isusa kako će on moliti Oca nebeskoga da njegovim ljudima – dakle nama kršćanima – pošalje ‘drugoga Branitelja da bude zauvijek s njegovim ljudima‘. Mi kršćani smo Isusovi ljudi, dakle je taj Branitelj i s nama sada! Pritom je Isus dodao kako svijet ne može primiti toga Branitelja jer ga ne vidi i ne poznaje. Bilo je to tako u Isusovo vrijeme, tako je to bilo kroz cijelu ljudsku povijest otkako kršćani u svijetu žive, tako je to i danas. Ako se danas slabo primjećuje nazočnost toga ‘drugoga Branitelja‘ u svijetu, to je onda valjda znak da i veliki broj kršćana – Isusovih ljudi – sada živi po mjerilima svijeta, a ne po mjerilima Isusa. Onaj, i samo onaj tko ljubi Isusa može živjeti po njegovim mjerilima – jer bez te ljubavi prema Isusu njegova ‘mjerila življenja‘ nisu dovoljno interesantna niti dovoljno prodorna u ovome svijetu. A jedino se po Isusovim ‘mjerilima života‘ na ovome svijetu postiže i ‘vječni život u radosti neba‘. Bez te vječnosti, i to ‘sretne vječnosti neba‘, ni ovo vremenito nema baš nekog velikog smisla.
Za lakše razumijevanje možda je dobro poslužiti se sportskim rječnikom, osobito najpopularnijim nogometom: važno je dobiti utakmicu, to se u konačnici računa. O ljepoti igre, o zadivljujućim driblinzima i atraktivnim golovima priča se nekoliko dana, možda se koji put pogledaju i ponovljene snimke… ali, ali važno, najvažnije je: dobiti utakmicu. I da bi to postigli nogometaši marljivo i naporno treniraju, treneri smišljaju razne taktike, a ipak uspjeh nije uvijek ‘zagarantiran‘. Često puta u tome i jest draž natjecanja: da ničija pobjeda nije sigurna. Dakako, pritom u igri postoje pravila kojih se treba držati i postoje sankcije za one koji to ne čine.
A život, a ljudski život je nešto mnogo, mnogo važnije i vrednije od bilo koje utakmice: jer živi se jednom i mora se postići smisao ljudskoga postojanja – život u nebu! Tome, i samo tome služe Isusove zapovijedi koje treba čuvati, a to znači po njima nastojati živjeti. Tu se moramo sjetiti i zadivljujuće Isusove poruke da je Bog, kao dobri otac, uvijek spreman ljudima – svojoj djeci – oprostiti sve životne promašaje za koje zamole oproštenje. Da nam nekako približi tu neshvatljivu ljubav Isus nam je ispričao poznatu prispodobu o ‘rasipnom sinu i milosrdnom ocu‘. Tako po Isusu znamo da mi ljudi nemamo baš nikakvih poteškoća s Božjom dobrotom nego imamo poteškoća sa svojom ohološću i protivljenjem Bogu.
A Bog je nas ljude, svoja stvorenja, stvorio tako velikima da se doista možemo usprotiviti i svome Stvoritelju. I cijela ljudska povijest puna je takvih primjera: od događaja u našoj sadašnjosti kojima mi svjedočimo i u kojima sudjelujemo, pa kroz cijelu ljudsku povijest sve do Adama i Eve. Mnogi takvi događaji opiranja Bogu opisani su i u Svetom pismu i mi o njima svakodnevno, a osobito nedjeljom, slušamo u misnim čitanjima. Dakako, slušamo i o izvrsnoj suradnji ljudi s Bogom: kako u ona davna biblijska vremena, tako i u dugoj ljudskoj povijesti, tako i u ovoj našoj suvremenosti.
Kao što i mi ljude, svoje bližnje, možemo upoznati samo onda ako se s njima družimo, što češće družimo, tako i Boga možemo bolje upoznati samo onda ako se s njim družimo: po molitvi i sakramentima. Nedjeljna sveta misa je u tome jedan od boljih načina. Zato će biti istinska šteta za rast u vjeri i za ove naše krizmanike koji će s današnjom nedjeljom praktički odustati od nedjeljnog sudjelovanja u sv. misi. To će se dogoditi ponajprije zato jer neće imati podršku svoje obitelji, a neće ih više ‘primoravati‘ obveza radi primanja sakramenta krizme. Naime, oni su sada dovoljno upoznati s kršćanskom vjerom za svoju životnu dob, kao što su za svoju životnu dob dovoljno upoznati i s drugim stvarnostima života. No već sutra, a osobito s početkom nove školske godine, oni će sve više i više upoznavati životne stvarnosti na drukčiji, odrasliji način, pa će postupno doći u raskorak s vjerskim stvarnostima koje su naučili do 15 godine. Najjednostavniji primjer: za kratko vrijeme nitko od njih neće moći obući odjeću koju danas imaju na sebi. A doista se tako često vidi i čuje u nastupima odraslih ljudi: u novinama, na radiju i televiziji da ne znaju ni osnovne stvari o kršćanskoj vjeri. Nevolja je tim veća što si oni misle da znaju, da sve znaju, i jednostavno nemaju potrebu bolje se o tome upoznavati na odgovarajućem mjestu.
Bog se je potrudio, ljudskim riječima rečeno, postati čovjekom, jednim od nas, da bismo ga mogli što bolje i što više upoznati i s njime se u ljubavi sprijateljiti. U tom druženju s ljudima na način čovjeka Bog je u Isusu jako loše prošao: raspet na križu. Ali nije Bog od ljudi odustao već je Kristovim uskrsnućem pokazao i dokazao što nudi svim onim ljudima koji će nastojati po Isusovim uputama života živjeti na ovome svijetu da bi postigli i sretni život vječnosti.
