Čovjek kao Božji suradnik – koja je to čast i obveza

4. NEDJELJA DOŠAŠĆA

(B-2023)

         Danas smo zapalili i četvrtu svijeću u adventskom vijencu. Sad su sve svijeće zapaljene i zatvoren je krug. To pak znači da je ispunjeno vrijeme iščekivanja, a približilo se vrijeme ostvarenja. Danas, s misom polnoćkom, započet ćemo svečanu i zanosnu proslavu ispunjenja Božjeg obećanja o dolasku Spasitelja. Oni koji već od početka prosinca slave, radost će im biti okrnjena: već su si istrošili i oči i uši i osjećaje. Prava radost ispunjat će one koji budu slavili od Božića pa do nedjelje iza blagdana Tri Kralja. Ispunjenje se ostvarilo rođenjem djeteta Isusa u okolici maloga grada Betlehema.

Čudesan je naš Bog. On, Gospodar neba i zemlje, htio je ostvariti svoj nedokučivi naum utjelovljenja, moli za pomoć djevojku iz galilejskoga grada Nazareta, kako smo to čuli u današnjem evanđelju. Bog kojemu smo povjerovali pokazuje se kao veliki poštovatelj čovjekova dostojanstva i čovjekove slobode. Time i nas potiče da poštujemo, čuvamo i razvijamo vlastito dostojanstvo i dostojanstvo svakoga čovjeka, ponajviše onoga čovjeka kome to dostojanstvo ljudi niječu.

Jedan od najočitijih znakova čuvanja vlastitoga dostojanstva je korištenje Božjih darova. Stoga i Marija, koja u tom trenu vjerojatno nije imala više od petnaestak godina, ne pristupa senzacionalistički događaju, niti se zanosi spektaklom što joj anđeo dolazi u pohode, nego razmišlja o onome što je čula. Koristi Božji dar razuma. Time i nama daje primjer kako uvijek valja razmišljati o onome čega smo svjedoci, a osobito valja razmišljati u situacijama koje zbunjuju našu dušu i naše iskustvo.

Potvrdu takvoga stava o potrebi razmišljanja imamo u još jednoj riječi koju nazaretska Djevica malo kasnije izriče u razgovoru s anđelom Gabrijelom. „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem“? Blažena Djevica Marija tim riječima potvrđuje da smo mi ljudi Božji partneri. I to cijenjeni partneri, koje Stvoritelj ne želi kao puke izvršitelje njegove volje, nego kao suradnike. Bog ne želi da ga slijedimo iz straha od vječne kazne nego želi slobodno opredijeljene zrele ljude koji srcem vjeruju, razumom prihvaćaju, ustima ispovijedaju i životom svjedoče.

Današnje evanđelje je hvalospjev ljudskom dostojanstvu koje proizlazi iz sličnosti s Bogom. Naravno, sva evanđelja su i poticaj da toga postanemo svjesni. A onda i da djelujemo u skladu s tim. Na toj liniji partnerstva s Bogom je i sveti apostol Ivan koji u svojoj prvoj poslanici piše: „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.“ I to je istina koju jasno svjedoči današnje evanđelje po anđelovim riječima upućenim Djevici Mariji. Onaj tko vjeruje, onaj tko se nada i onaj koji ljubi, ne boji se nikoga i ničega jer zna da je našao ‘milost u Boga’.

Zanimljivo je u Svetom pismu Novoga zavjeta promatrati Isusov govor o strahu (od opasnosti, od budućnosti, od vraga…), te pod tim svjetlom promišljati o mentalitetu današnjega čovjeka, i o vjeri i nevjeri koju pokazuje. Zašto je tako teško povjerovati da smo u Božjoj ruci i da ćemo sve imati ukoliko pristanemo biti bogonositelji ovome svijetu? „Bogu ništa nije nemoguće“, rekao je Mariji anđeo Gabriel, da je ohrabri u njezinoj vjeri.

Vjerujemo da Svemogući Bog sve može učiniti, ali ništa ne želi učiniti mimo čovjekove slobode. Isus je toliko puta rekao, bilo na početku bilo na kraju svoga poziva ljudima: ‘Ako hoćeš?’ I time se zapravo opet vraćamo na početak našeg današnjeg razmišljanja. Bog pokazuje neizmjerno više poštovanja i povjerenja prema nama, nego što ga pokazujemo mi sami prema sebi. Kada bismo od Boga naučili cijeniti sami sebe onoliko koliko nas Bog cijeni, ovaj svijet bi ubrzo po-stao blagoslovljeno boravište djece ljudske. A ukoliko bismo i druge ljude počeli cijeniti onoliko koliko ih Bog cijeni, ovaj svijet bi odmah postao raj.

            ‘Neka mi bude po tvojoj riječi‘ – odgovorila je Marija anđelu, dajući sebe u potpunosti Bogu na raspolaganje, premda sigurno nije u potpunosti znala što je nakon tih riječi čeka. Marija se pokazala velikodušnom Božjom službenicom, bila je velikodušna u prihvaćanju Božje ponude. Marija jednostavno prihvaća svoje vlastito životno zvanje iz Božje ruke; Marija prihvaća da se njezino životno zvanje odvija po Božjem planu.

Onaj koji u Krista vjeruje, može od njegove Majke Marije, koja je pristala svijetu roditi Boga, naučiti temeljno vjerničko opredjeljenje. A temeljno vjerničko opredjeljenje za Boga očituje se kroz potpunu predanost Božjoj volji. Evo me! Evo sluge Gospodnjega! Evo službenice Gospodnje! Kad budem to mogao reći ja, ti, on i ona, onda ćemo biti istinski vjernici i pravi Božji partneri.