Dobra djela ključ su nebeskog kraljevstva

21. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2014)

Ključ, šifra, PIN to su tri različita pojma za isto: upotrebljavamo ih kad nešto želimo zaštititi od drugih i kad tome zaštićenome mi sami želimo pristupiti. Kroz svoju dugu povijest ključevi su u znatnoj mjeri mijenjani. Najlakše je zamijetiti da su nekada ključevi bili glomazni, a danas su mali, premda su promjene na ključevima znatno veće negoli se to može samo okom zapaziti. Iz kapelanskih dana u Zagorju sjećam se kako su mnoge kleti imale velike ključeve i komplicirane brave. Nerijetko su domaćini znali nekom novom posjetitelju reći da mu daju sve vino u kleti ako otključaju vrata s ključem koji su mu dali. I uglavnom to nikom nije uspjelo makar je ključ bio pravi za tu bravu. Naime, nekad je taj ključ trebalo gurnuti u bravu samo napola, pa malo okrenuti na jednu stranu, onda ključ gurnuti do kraja pa okrenuti na drugu stranu, pa ga opet malo izvući i na neku stranu okrenuti, jednom ili više puta. Naravno, nisu svi ključevi i brave imali isti postupak. Ti ključevi i brave često su bili majstorski radovi mladih bravara ili kovača, s kojima su dokazali da su dobro izučili zanat.

U naše vrijeme ključevi se kao sigurnosno sredstvo pomalo napuštaju, a uvode se šifre ili PIN-ovi. U početku su to bili vrlo jednostavni pojmovi od nekoliko brojki i slova jer se njima koristio mali broj ljudi. S vremenom se povećao broj korisnika pa se pojavila potreba da šifre i PIN-ovi budu sve kompliciraniji – jer inače nisu nikakva zaštita. Čak se pojavljuje posebna vrsta ljudi – tzv. hakeri – koji provaljuju šifre i pinove: neki puta samo zato da dokažu sebi i drugima da su dobri kompjutorski znalci, a neki puta to čine da sebi priskrbe korist, ili da barem protivniku nanesu štetu.

Ako je nekima pomalo čudan ovakav uvod u propovijed, onda se sjetimo na brzinu da i današnje evanđelje govori o ‘ključu‘, zapravo o ‘ključevima kraljevstva nebeskoga‘ koje je dobio apostol Petar od Isusa. Ti ključevi su tako moćni da imaju utjecaj i na nebeske stvarnosti, rekao je Isus apostolu Petru. ‘Što odriješiš na zemlji bit će odriješeno i na nebu, i što svežeš na zemlji bit će svezano i na nebu‘, nedvosmislene su Isusove riječi upućene Petru. Ovakvu nevjerojatnu moć dobio je apostol Petar nakon što je jednako nevjerojatno dobro odgovorio Isusu na pitanje ‘tko je on za njih‘? Takav Petrov odgovor je jasno pokazao Isusu da se tom odgovoru nije mogao dosjetiti sam Petar po svojoj ljudskoj pameti nego je tako dobar odgovor bio očiti znak Božjeg nadahnuća Petru. I postalo je Isusu sasvim jasno da jedino čovjek koji je pod takvim Božjim nadahnućem može biti sposoban voditi zajednicu Isusovih učenika, koja će se ubrzo prozvati Crkva. Onda zapravo tu Crkvu i neće voditi sam Petar nego Otac nebeski preko Petra. Zbog ljudskih manjkavosti apostola Petra, i kasnije njegovih nasljednika koje zovemo papama, ta će Crkva kroz stoljeća i tisućljeća posrtati, i neće uvijek biti na visini zadatka koji joj je povjeren – slikovito reče-no dobivat će i jedinice i petice – ali jednostavno neće moći propasti! Isus je rekao: „Ni vrata paklena neće je nadvladati.“ Mi bi danas rekli ni sve zlo svijeta neće Crkvu uništiti. A bilo je kroz dugu kršćansku povijest podosta ljudi, pojedinaca i režima, koji su najavljivali skoru propast te Crkve. Sjećam se scene iz filma ‘Quo vadis‘: kad je jedan savjetnik upozorio cara Nerona da nije mudro progoniti nevine kršćane jer će ga povijest zbog toga osuditi, a on je rekao: ‘Kad uništim kršćane, povijest neće ni znati da su oni postojali‘. A, evo, ta Crkva postoji i danas, i povijest zna da je car Neron progonio i ubijao nevine kršćane.

Dakle, ta Crkva po Božjem promislu ima ‘ključ kraljevstva nebeskoga‘. Moderni ljudi bi možda radije rekli da ima šifru ili PIN pristupa u nebesko kraljevstvo. Već sam rekao da su neki ključevi bili zahtjevni u načinu otvaranja brave, šifre i PIN-ovi su također sve kompliciraniji, pa onda valjda nije tako teško razumjeti da je i ključ, šifra ili PIN, za kraljevstvo nebesko također kompliciran! Kompliciran u tom smislu da se kao Isusov učenik – kao kršćanin – trebaš  truditi ostavljati trag dobra u svijetu u kojemu je normalno činiti nepravdu za svoju korist. Komplicirani je ključ kraljevstva nebeskoga kad moraš svome bližnjemu oprostiti ne samo ‘sedam puta‘, kako je to svojevremeno mislio apostol Petar, nego ‘sedamdeset puta sedam‘, tj. uvijek, premda bi mu, onako po ljudski, radije još žešće uzvratio. I moglo bi se tu navoditi još mnoštvo raznih primjera po kojima bi kršćani trebali biti drukčiji u ovome svijetu od onih ljudi koji nisu kršćani. Da u tome nikad nećemo moći biti previše dobri pokazuju nam Isusove riječi kojima nas poziva da budemo ‘savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski‘.

Petar je dobio od Isusa golemu moć i priznanje premda po ljudskim mjerilima baš i nije bio najprikladniji za tu službu. Naime, htio je u mnogočemu biti prvi kod Isusa, a onda se u strahu za sebe povukao i odustao od obećanja. No, valjda je baš zato tom nesavršenom apostolu Petru Isus dao službu upravljanja Crkvom: kako bi bio bliži i obazriviji prema svim grešnicima u Crkvi jer je i sam bio svjestan svojih manjkavosti i grešnosti. Valjda i mnogi od nas imaju životno iskustvo da su kod nekih ljudi, ili obitelji, prigovarali i osuđivali njihov život, a onda kad se to isto ili vrlo slično dogodilo u njihovoj obitelji, mogli su naći raznih opravdanja ‘zašto je to tako‘. Na žalost ne dožive svi takvu promjenu… pa i dalje drugima prigovaraju i za ono za što svoje doma opravdavaju.

Posve sigurno je svaka nedjeljna sv. misa jedna od boljih prilika da u duhu zastanemo – naravno, da se i tijelom odmorimo – kako bismo ‘našli sebe‘: uvidjeli svoje pogreške i za njih se pokajali, i zamolili Božje nadahnuće i jakost da opet možemo što više ostavljati ‘trag dobra‘. To su ključ, šifra i PIN koji otvaraju kraljevstvo nebesko.