Dobri Pastir nas dobrom cilju vodi

4. USKRSNA NEDJELJA

(A-2023)

Današnje evanđelje dalo je ovoj nedjelji prepoznatljivo ime: Nedjelja Dobrog Pastira. U tom evanđelju Isus za sebe ne tvrdi da je on dobar pastir nego da je on ‘vrata ovcama, i tko kroz ta vrata uđe spasit će se’. A kroz vrata, kaže Isus, u ovčinjak ulaze pastiri, dok kradljivci i razbojnici negdje drugdje preskaču. Malko čudi što evanđelist Ivan piše da ga slušatelji nisu razumjeli.

Naime, mnogi i mnogi Židovi uzgajali su veća ili manja stada ovaca, koza, deva i drugih životinja za koje su brinuli brojni pastiri. Preko noći stada bi boravila u ograđenom prostoru: u ovčinjaku. Velika stada imala su više pastira koje su plaćali vlasnici stada. Zanimljivo je čuti da pastiri baš i nisu bili na dobrom glasu. Smatrali su ih lažljivcima i prevarantima: valjda zato što su više puta znali prodati janje bez znanja vlasnika, a vjerojatno su se i sami znali počastiti janjetinom. Nije bilo lako provjeriti je li neko janje stradalo od vuka ili je bilo prodano ili pojedeno. Pastire se smatralo toliko nepovjerljivima da nisu mogli svjedočiti na sudu. Ipak, uz dobre pastire i stadima je bilo dobro. No, kako god bio dobar pastir ovce mogu odbiti ići za njim – tako da i o ovcama ovisi da li će s dobrim pastirom i njima biti dobro.

Na kraju evanđelja Isus kaže da je on dobar pastir ljudima jer se za njih toliko brine da ‘imaju život u izobilju’. Tu Isus ne misli na život u materijalnom izobilju nego u izobilju trajanja – da ljudi imaju vječni život. To i jest pravo izobilje života: koji traje i traje, traje vječno – i da to bude sretna vječnost. No, put do tog vječnog života nosi sa sobom mnoge poteškoće i probleme. Te poteškoće i problemi čine taj vječni život još vrijednijim. Naime, ljudi često puta slabo cijene ono što je lako postići. Brzo i lako postignuti ciljevi donose kratkotrajno zadovoljstvo. To pokazuju i hrpe igračaka za djecu koje im više nisu interesantne. Kad se lako zaradi novac na kladionici ili lutriji, on se dosta lako i brzo potroši. Pa nerijetko razni natjecatelji koji dobiju neke veće novce reknu da će ih potrošiti na neko više-manje egzotično putovanje. Lako došli – lako otišli.

Ono što čovjek s mukom i naporom zaradi, to zna puno više cijeniti. Ako se treba dulje truditi oko nekoga, onda taj netko postaje vrijedniji i trajniji. To iskustvo imaju i mnogi roditelji našega vremena. Iz raznih razloga imaju malo vremena i volje ‘baviti se’ svojom djecom pa im vrlo brzo metnu u ruku mobitel. I zadivljeni su kako već mala djeca brzo nauče koristiti se mobitelom, nerijetko brže od samih roditelja. Ali tako oni gube kontakt sa svojom djecom koja se internetski druže s mnogima, samo ne s ukućanima, samo ne s članovima obitelji.

U obitelji se događaju samo oni osnovni kontakti: presvuci se, hodi jesti, napiši zadaću, kad imaš koju izvannastavnu aktivnost i tome slično. A vi roditelji ste ‘pastiri’ svojoj djeci i kao što dobri pastiri moraju znati pronalaziti dobru pašu za ovce i dobro sklonište za nevremena… tako i roditelji moraju voditi brigu da djeca rastu ne samo školskim znanjem i ne samo korištenjem Interneta već da usvajaju: i znanjem i praksom ljudsko ponašanje prema bližnjima. Da, znam ono prvo je lakše… ovo drugo je korisnije za život. U tom rastu djece i mladih veliku ulogu ima i nedjeljna sv. misa: tu se najprije susretnu s drugima, pa se uče ponašanju u zajednici, rastu u svijesti i vjeri da ima Netko tko voli sve ljude i prati ih u životu. Jasno mi je da mnogo toga u crkvi čuju samo s pola uha, često puta niti toliko, ali ipak to negdje sjedne u njihovu nutrinu i jednom će u životu postupiti baš tako kako su nekad na sv. misi čuli… i uopće neće znati gdje su i kada su to čuli, ali će tako postupiti.

Tako se neki čovjek opravdavao pred prijateljem da više ne sudjeluje u nedjeljnim sv. misama jer je već puno puta bio, slušao misna čitanja i propovijedi i malo je od toga zapamtio. Onda mu je prijatelj odgovorio: pa tako ti je to i u kući: puno si raznih jela jeo, malo koji recept si zapamtio… ali, ali od toga si živio.

Isus je doista dobri, najbolji Pastir za ljude. Svojim dolaskom na svaku sv. misu uskrsli Isus nam jasno pokazuje da su mu ljudi važni. Križ nam zorno pokazuje koliko smo mi ljudi Bogu vrijedni: da je Isus radije podnio sramotnu smrt na križu negoli da se odrekne ljubavi prema ljudima. To je jasno pokazao kad je umirući na križu molio: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ I onda je uskrsnuće pokazalo da tako velika ljubav nije mogla ostati u smrti, u grobu već je nagrađena uskrsnućem i vječnim životom.

Tako i Dobri Pastir ljudi – Isus Krist – nije lako prihvatljiv za život po njegovim pravilima, ali je takav život vrijedan života u sretnoj vječnosti. Prvo misno čitanje iz Djela apostolskih nam svjedoči da su Jeruzalemci pitali apostole što im je činiti, kako im je živjeti da postignu vječni život. Apostol Petar im je odgovorio neka se najprije pokaju za grijehe kako bi onda ne samo ušima nego i u dubini svoga bića mogli čuti Isusa koji ih prati: od krštenja, kroz život i smrt u uskrsnuće. E, to je pravi pastir, e, to je Dobri Pastir. Vrijedi ga slijediti i s njime se družiti.