Družeći se s Kristom u radost neba putujemo

20. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2015)

Eto, dok smo slušali današnje evanđelje mogli smo zaključiti kako je Isus baš uporan u svojoj ponudi da nam bude ‘kruh živi‘ za ‘život vječni‘. Oni koji bolje pamte mogu se sjetiti da je ovo već treća nedjelja za redom kako o tome slušamo. Današnje evanđelje govori o mrmljanju i protivljenju Isusovih suvremenika s pitanjem koje si međusobno postavljaju: ‘kako je to moguće‘? Makar ljudi tako mrmljaju i suprotstavljaju mu se Isus ipak nije prestao o tome govoriti. Dobro je zamijetiti da Isus baš ništa pobliže ne tumači ‘kako‘ je to moguće nego jednostavno nastavlja da je to ‘tako‘. Pala mi je na pamet usporedba da netko pita roditelje zločestog djeteta ‘kako je moguće da ga takvog vole‘? I njihov odgovor bio bi valjda vrlo jednostavan: ‘pa to je naše dijete‘. Ne možemo vam objasniti zašto ga volimo, ali ga stvarno volimo. Naravno, pri nama ljudima su u tome mogući i razni nesporazumi, pa i moguća odustajanja i ‘zastranjenja‘… kod Boga toga nema niti može biti. Bog ljude jednostavno voli i onda kad oni to ne žele… Bog ljude voli i onda kad se oni tome borbeno suprotstavljaju. To čovjekovo suprotstavljanje Bogu ne donosi čovjeku nikakvu korist niti mu olakšava život – zbiva se nešto baš suprotno: kad se čovjek ne pokorava Bogu, stradava baš sam čovjek. Onda se čovjek pokorava drugome čovjeku, onome koji je na vlasti ili koji ima velika materijalna dobra. A to onda često završava tako da čovjek čovjeku postaje samo prilika za iskoristiti, osobito one koji su nemoćniji ili barem manje snalažljivi. Neplaćanje ljudi za obavljeni posao samo je najprimjetljiviji primjer takvog ponašanja. a i posve nepotrebni rad nedjeljom u trgovinama je primjer baš izrabljivanja trgovaca koji moraju nedjeljom raditi. I svi oni koji nedjeljom odlaze u trgovinu snose ozbiljnu krivnju za takav rad nedjeljom. To je grijeh koji kršćani koji nedjeljom idu u trgovinu  moraju ispovijedati… a koji kršćani nisu, pa oni se ionako ne ispovijedaju.

Isus se drukčije ponaša prema čovjeku: Isus ne traži da bude služen nego je on došao služiti. I čak: ‘život dati‘ za mnoge. To ‘davanje života za ljude‘ jest u stvari dobro korištenje naših dobivenih sposobnosti. Nemoguće je ljudima takav ‘život za druge‘ prihvatiti niti u teoriji, a kamoli u praksi…, ako se ljudi ne druže s uskrslim Isusom: ako se ne nadahnjuju i ne jačaju u susretu s Njime. Pa pogledajmo malo oko sebe: kako su se crkve nedjeljom ispraznile, trgovački centri napunili, to je manje zadovoljstva i radosti u našim obiteljima, a onda posljedično i u cijelome društvu.

Mnogi ljudi odlaze nedjeljom u trgovačke centre iz potrebe da si nedjeljni dan učine drukčijim od radnih dana u tjednu, ali se iz trgovačkog centra ne vraćaju ispunjeni zadovoljstvom iz barem dva jednostavna razloga: kao prvo ne možeš dušu ispuniti predmetima, a kao drugo kad čovjek vidi čega sve ima u trgovini, a on toga nema u kući – postaje  nezadovoljan. Još ako ga reklame uvjere da ‘on to mora imati‘, a nema, onda je nezadovoljstvo još i veće. Mnogi si pomažu tako da ‘peglaju kartice‘, makar su već prazne, makar su već u minusu. I tako onda slušamo o velikom broju ‘blokiranih građana‘.

Nedavno je i dubrovački biskup Mate Uzinić, na blagoslovu jedne kapele na poluotoku Pelješcu, o temi neradne nedjelje, rekao: “Ovo je također poruka i nama koji smo vjernici i koji nedjelje ne bismo trebali provoditi po trgovinama. Ne moramo kupovati nedjeljom da bismo preživjeli. Kad mi ne bismo kupovali nedjeljom, a kažemo da nas ima više od 93 % kršćana u Hrvatskoj, onda ni trgovine ne bi imale smisla biti otvorene”. Zanimljiv je mentalitet mnogih ljudi našega vremena: kad se radi o ‘pravima‘ tu su vrlo široki u njihovu tumačenju: ‘što sve spada pod njihova prava‘. Ali kad se radi o ‘obvezama i dužnostima‘, tu su ti isti ljudi vrlo ograničeni: tako da ni najosnovnije ne žele činiti, ako to nije propisano.

Za život ispunjen zadovoljstvom, naravno i s ponekim problemom, čak i više njih, čovjek mora steći mudrost koja zna ‘ostaviti djetinjarije‘ – kako nam to govori današnje 1. misno čitanje – i ‘živjeti razborito kao Božji stvorovi‘.

Zato nas i apostol Pavao poziva da ne budemo nerazumni nego da postupno sve bolje otkrivamo i shvaćamo ‘što je volja Božja‘. Nikad nećemo moći odstraniti sve probleme iz svojega života, niti ćemo moći izbjeći sve teškoće…, ali tomu svemu možemo i moramo dati smisao. Isus je kao pravi čovjek doista najbolje pokazao koja su rješenja najbolja, premda ne i najlakša, da bi čovjek u punini ostvario cilj i smisao svojega postojanja. Ni Isus nije bio privilegiran, nije samog sebe oslobodio od problema i nevolja života, nego je to sve podnio da bi ljudima dokazao ljubav, ljubav koja je sposobna i u muci ljubiti.

Poneki put možemo pročitati u novinama ili vidjeti na televiziji svjedočanstva ljudi koji su neko vrijeme živjeli u ‘paklu droga‘ i kako su zadovoljni i sretni sada kada su se, uz puno napora i odricanja, uspjeli iz toga izvući. Sretni su što su otkrili drukčiji cilj i smisao života nego je to ‘fiksanje‘ drogama… kad praktički nisu ni bili svjesni da žive, da postoje. Sva im je briga tada bila: nakon ovog fiksa nabaviti si novi. I kažu da su bili posve ‘prazni‘, bez osjećaja za svoje bližnje koje su upravo za vrijeme drogiranja u mnogočemu povrijedili i razočarali, jednostavno izdali njihovo povjerenje, ljubav i dobrotu.

Isus se nudi kao kruh života za život vječni. Posve je sigurno da nije dovoljno samo tjelesno blagovati taj kruh nego je potrebno životom se suobličiti onome koga u pričesti primamo. Naime, i u našoj kulturi ophođenja ‘blagovanje’ označuje zajedništvo. Najjednostavniji primjeri su to da na proslave na kojima se ‘jede i pije‘ pozivamo one ljude s kojima smo si ‘dobri‘. Susjede ili rodbinu s kojima nismo dobri jednostavno ne zovemo jer ni nama ni njima ne bi bilo ugodno u takvom društvu biti. Pričešćivanje na sv. misi govori o našoj spremnosti i nastojanju da živimo kao kršćani. Po svetoj pričesti mi sve više rastemo u ‘ljude vječnosti‘. U takvoj vjerničkoj spoznaji lakše se nose i životne teškoće, pa i sama smrt koja onda postaje kraj putovanja ovim svijetom i preseljenje u svijet vječnosti. Tamo se našli.