Hvala ‘nevjernom’ Tomi – vijest o uskrsnuću Isusa sad je sigurnija

BIJELA NEDJELJA

(C-2022)

Neočekivani, radosni i ujedno zbunjujući dolasci uskrslog Isusa se nastavljaju. Koliko je to bilo zbunjujuće i neočekivano pokazuje nam apostol Toma u događaju opisanom u današnjem evanđelju. On nije bio nazočan kod prvog ukazanja uskrslog Isusa. Možda zato jer je mislio da je gotova epizoda njegova hoda s Isusom. Isus je umro sramotnom smrti na križu, kao mrtav je položen u grob – i što se tu ima dalje očekivati. Kao praktičan i poduzetan čovjek valjda se vratio prijašnjim poslovima ili je potražio novo zanimanje.

Ipak je svratio svojim kolegama apostolima. Očito je čuo što oni pripovijedaju po Jeruzalemu o tome da im se javio uskrsli Isus. I njemu su pripovijedali o prvom Isusovom dolasku. Valjda je bilo lijepo Tomi slušati o uskrslom Isusu, ali je njegovo razočarenje zbog Isusove smrti bilo preveliko da samo tako, na prvu, prihvati svjedočenje apostola. To se vidi iz njegovih riječi da neće vjerovati da je Isus uskrsnuo, neće vjerovati da je Isus stvarno živ, dok svojim rukama ne dotakne Isusove rane. Pa i mi smo često puta slični apostolu Tomi kad u nevoljama života tražimo opipljivu Božju intervenciju, pravo čudo koje bi nas izbavilo od te nevolje.

Ne znamo s koliko je nestrpljivosti apostol Toma živio dane do slijedeće nedjelje kada se očekivalo novo Isusovo ukazanje. I došla je ta nedjelja. Toma se priključio drugim apostolima u iščekivanju dolaska i ukazanja uskrslog Isusa. Nakon pozdrava ‘mir vama’ uskrsli Isus se obraća direktno Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“ Izgleda da Toma ipak nije dotaknuo Isusove rane. Dovoljan mu je bio susret s uskrslim Isusom da izrekne svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!“ Isus je onda blago prekorio Tomu što mu je trebalo čudo ukazanja i ujedno je pohvalio sve one ljude koji neće vidjeti čudo ukazanja uskrslog Isusa ali će vjerovati da je Isus uskrsnuo.

Ta Isusova pohvala ide i svima nama i milijunima kršćana koji vjeruju u uskrsnuće Isusa premda ga nisu vidjeli u čudesnim ukazanjima. No, i Tomina nevjera je pomoć nama i svim kršćanima, jer sada znamo da apostoli nisu olako povjerovali i prihvatili uskrslog Isusa. Njihova vjera je prolazila kroz mnoga iskušenja pa je sada i nama lakše prihvatiti njihovo svjedočenje.

No, Isus se apostolima nije samo kao uskrsli ukazivao i davao im zadatke, Isus je propovijedanje apostola pratio ‘mnogim znamenjima i čudesima u narodu’. O tome smo slušali u 1. misnom čitanju iz Djela apostolskih. I nisu ti ljudi koji su slušali bili samo znatiželjnici nego pravi vjernici. O tome nam svjedoče mnoga ozdravljenja koja su se događala u nazočnosti apostola. Ni Isus ni apostoli nisu činili čudesa zato da zadive ljude nego su se čudesa događala po vjeri onih koji su vjerovali da Bog to može učiniti. Dakako, i onda je bilo ljudi kao što ih ima i danas koji svoju vjeru uvjetuju čudesima. Ta čuda se osobito traže u nevoljama koja se dogode ljudima. Najčešći prigovori Bogu su zašto dopušta patnju i smrt nevinih ljudi, osobito djece koja nisu nikakvo zlo učinila.

Pritom zaboravljamo kako je Isus rekao da smo njemu učinili ono što smo učinili ljudima: bilo dobro bilo zlo. I po tome će biti suđen, kome je draže čuti ocijenjen, naš život na prelazu iz ovoga prolaznog života u vječni život. Dakle je Isus nazočan u ljudima koji trpe: i u bolesti i u ratu, sada u Ukrajini. Mnogima je poznata ona izreka da ‘Bog ne plaća svake subote, ali nikome nije ostao dužan’. Zbog naše ograničenosti prolaznim životom, koji nam uvijek prekratko traje, pa makar i stotku dosegli, mi bi htjeli požuriti Boga u njegovoj intervenciji među ljudima. No, vječni Bog koji je i ljude za vječnost stvorio ima i za ljude na raspolaganju cijelu vječnost: kako za nagradu tako i za kaznu ljudima.

Apostol Ivan u knjizi Otkrivenja, čiji smo kratki odlomak slušali u 2. misnom čitanju, piše nešto o toj vječnosti. U tom opisu apostol Ivan je ograničen ljudskim pojmovima kojima bi trebao izreći nebeske stvarnosti. Uskrsli Isus kao Sin Čovječji jasno govori apostolu Ivanu da je bio mrtav i oživio za vječnost. Taj uskrsli Isus ima ‘ključe smrti i podzemlja’ i ljudima otvara vrata vječnosti: neba ili pakla. Pa prihvatimo uskrslog Isusa da bismo vječnost neba dosegli.