I kroz teškoće do glavnog uspjeha: vječni život

33. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2021)

Već podosta vremena ljudi širom svijeta očekuju objavu prestanka ovog ‘novo normalnog vremena’  koje je prepoznatljivo po brojnim ograničenjima u druženju ljudi. Podosta je zbunjujuće da se broj zaraženih povećava premda su mnogi ljudi cijepljeni i premda se mnogi pridržavaju tih brojnih ograničenja. Pritom smo svjedoci brojnih sukoba između onih koji su cijepljeni i onih koji nisu cijepljeni. Prepoznatljivo su više grubi oni cijepljeni protiv necijepljenih. Valjda zato jer ni to što su cijepljeni nije sigurna zaštita od zaraze, oboljenja pa čak i smrti. I na žalost jednih i drugih, ne predviđa se skori kraj mogućnosti zaraze pa onda niti skori kraj proglašenih ograničenja nego se najavljuje novi val zaraze, pa onda opet novi, i opet novi. I da će to trajati još mjesecima ako ne i godinama.

I današnja misna čitanja nekako se uklapaju u ova nesigurna vremena. Tako smo najprije čuli najavu proroka Daniela o dolasku ‘vremena tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena’. No, pozorni slušatelji su mogli zamijetiti da prorok Daniel ne govori da će ta tjeskobna vremena dovesti do propasti svih ljudi nego do propasti onih koji nisu upisani u Knjigu. Tu prorok Daniel očito ne misli na bilo kakvu ljudsku knjigu nego misli na Knjigu koju, po ljudski govoreći, vodi Bog. U tu Božju knjigu su upisani ljudi koji prihvaćaju Boga i koji se u svom životu ravnaju po Božjem. A onda kad im ne uspije tako živjeti kaju se za počinjene grijehe kako bi od Boga zadobili oproštenje. Ljudi koji su upisani u Knjigu, piše prorok Daniel, postići će vječni život. Budući da je ljudska duša besmrtna, vječnost će postići i zli ljudi, ljudi koji se nisu ravnali po Božjem, ljudi koji nisu živjeli po Božjem. No, prorok Daniel ipak tu njihovu vječnost ne naziva životom nego kao ‘vječnu gadost‘ – jer vječnost tih ljudi će biti tako loša da i neće biti život nego muka, vječna muka, vječna gadost.

U evanđelju Isus nastavlja na temu proroka Daniela s jednakom najavom velikih nevolja za ljude. Pa i sam svemir će, kaže Isus, biti u rasulu jer ‘sile će se nebeske poljuljati‘. No, sva ta događanja ipak neće značiti propast svega: pa ni propast ljudi koji više neće moći živjeti u takvom posve izmijenjenom svijetu. Nakon tih tjeskobnih vremena Isus najavljuje okupljanje svih njegovih izabranika, svih ljudi koji su vjerom i životom slijedili Isusa. Drugim riječima ta duboka promjena svijeta neće biti propast dobrih ljudi nego početak i nastavak vječnog života. Pa i mnogi ljudi, što su stariji valjda imaju iskustva da su se tijekom života nečega plašili, bili u tjeskobi pa je na kraju to sve ipak dobro završilo. Naravno, neki su imali i drukčije iskustvo.

Mnogi ljudi, valjda i svi koji s povjerenjem slušaju ove Isusove riječi, sigurno bi htjeli znati: kada, kada će se to dogoditi. I da se ljudi ne muče u pogađanju i izračunavanju vremena ovih događanja Isus je posve otvoreno i jasno rekao: „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“ Dakle nam je uzaludna bilo kakva briga i želja za otkrivanjem pa i približnog datuma ovih događanja. A bilo je takvih iščekivanja ‘sudnjeg dana’ i u ne tako dalekoj prošlosti. Očito zato jer nisu čuli, ili nisu ozbiljno shvatili, ove Isusove riječi da ‘o tom danu i času nitko ne zna’. Pa, zapravo to i ne trebamo znati jer će za svakoga čovjeka ovaj svijet završiti časom njegove smrti. Tada besmrtna čovjekova duša nastavlja život u vječnosti i malo je važno, zapravo je posve nevažno, za nekog čovjeka hoće li nakon njegove smrti svijet trajati još samo koji sat ili koju godinu ili pak će trajati još tisuće i tisuće godina. Za čovjeka koji umre godine su se prestale brojiti, premda njegovo postojanja nije uništeno već u vječnost prenijeto.

Mi se možemo i smijemo u vjeri tome nadati jer živimo u vjeri da je Isus svojim uskrsnućem otvorio ljudima vječnost s Bogom koji nas kao dobri Otac želi trajno u svom društvu. Tako i naš život na zemlji, dug ili kratak, sa svim radostima i nevoljama dobiva konačni smisao i vrijednost. Pa bolje ponude, bolje budućnosti, smisla i vrijednosti ljudskog života jednostavno nema. Mi smo kršćani privilegirani ljudi koji s tom vjerom živimo i prolazimo životne teškoće i radosti. I kad nam nije lako po vjeri znamo da nije uzalud.

Izlazak iz tjeskobe nudi Krist, on je nada čovjeka i čovječanstva. Većinu ljudskih tjeskoba može se vjerom pobijediti. Razni antidepresivi koje ljudi našega vremena masovno gutaju tu tjeskobu, tu depresiju samo guraju ‘pod tepih’ a ne oslobađaju čovjeka od depresije. Više se moramo kao kršćani osloniti na Kristova obećanja negoli na tablete za smirenje.

I završimo molitvom: „Gospodine, nemoj da tjeskoba upravlja našim životom. Zabrinutost nas neće nikako dovesti. Unesi u našu sadašnjost put nada u Tebe. Ojačaj nas za danas, za ovaj trenutak, za ovaj život, za stvarnost u kojoj ti prebivaš, a obećao si je i nama. Amen“.