K dobrom nam je cilju stići

KRIST KRALJ

(B-2015)

Nedjelja Krista – Kralja svega stvorenja puni je naziv današnje posljednje nedjelje crkvene liturgijske godine. Taj naziv ove nedjelje nosi poruku da Kristu jednostavno pripada sve što postoji: cijeli stvoreni svijet. Pripada mu jednako tako kao što nekom kralju pripada sve u njegovu kraljevstvu: i teritorij i ljudi. Tako je to u starini bilo. Malobrojni današnji  kraljevi nisu više takvi potpuni vlasnici niti teritorija svoga kraljevstva niti pak su vlasnici ljudi koji na tom teritoriju  žive. U vrijeme kad je Pilat, koji je tada bio rimski namjesnik u Palestini, pitao Isusa – kako smo to čuli na početku dana-šnjeg evanđelja – ‘da li je on židovski kralj‘, kraljevi su bili stvarni vlasnici svega u svojem kraljevstvu. U Pilatovom pitanju „Ti li si židovski kralj?“ može se prepoznati njegova začuđenost nad Isusom kojeg su mu doveli židovski glavari pod optužbom da on želi biti židovski kralj. Zašto se je Pilat poprilično začudio nad ovakvom optužbom za Isusa? Valjda je Pilat već prije nešto čuo o tome što Isus govori, i što Isus čini, pa u tome nije mogao nikako prepoznati pripreme za preuzimanje kraljevske službe. Isusovo djelovanje Pilatu uopće ne izgleda kao kraljevsko djelovanje. Pilat zna kako kraljevi vladaju, zna kako se prema svojim podanicima ponašaju… Tako da se Isus Pilatu uopće ne uklapa u takvu ‘kraljevsku shemu‘.

U svom odgovoru Pilatu Isus nije zanijekao da je on stvarno kralj: kralj svega stvorenoga jer njemu sve pripada. Ništa ne mijenja na stvari ako mnogi ljudi to ne znaju ili ako to ne prihvaćaju, stvarnost je ipak takva. Ne može stvorenje nauditi Bogu, stvorenje može nauditi samo sebi, ako se za cijelu vječnost odvoji od svoga Stvoritelja. To onda znači da je stvorenje jednostavno promašilo svrhu svoga postojanja.

U nastavku svog odgovora Ponciju Pilatu Isus govori kakvog je kraljevstva on kralj – ‘kraljevstva koje nije od ovoga svijeta‘. Zato za ostvarenje Isusova kraljevstva nije strašno, nije propast, to što su ga svi njegovi učenici napustili pa se ne bore za njega. Isus već sada zna da će se njegovi učenici opet okupiti i da će po nadahnuću i snazi Duha Svetoga proširiti tu vijest o ‘kraljevstvu koje nije od ovoga svijeta‘ po cijelome svijetu. I mi već sada znamo da ta vijest, radosna vijest – a to upravo znači grčka riječ evanđelje – već 2.000 godina odjekuje ovim svijetom. I mi ovdje okupljeni smo slušatelji i vjernici te radosne vijesti. Današnje evanđelje, današnja radosna vijest, je završilo Isusovim riječima: „Tko je god od istine, sluša moj glas.“ Isusov glas je Isusov navještaj Božje ljubavi prema ljudima. I to je istina. Ta istina je za ljude radosna vijest jer je doista radost ‘biti ljubljen’, radost je znati da si ljubljen od nekoga tako velikoga i moćnoga: od Boga.

Dakle je istina da je Bog ljude stvorio; istina je da je Bog ljude i osposobio da svijet u kojem žive unapređuju, duhovno i materijalno, da ga unapređuju svojim životom i radom – jednostavno da ga čine boljim. I da onda jednom taj prolazni život na ovome svijetu nastave živjeti u sretnoj vječnosti sa svojim Stvoriteljem i svim ljudima koji su Stvoritelja prihvatili.

Ta vijest o Bogu Stvoritelju, izvoru života koji započinje na zemlji a nastavlja se u vječnosti, odjekuje ovim svijetom otkako je ljudi. Već je Adam osjetio Božju ljubav i brigu za čovjeka kad je bio pitan: „Adame, gdje si? Čovječe, gdje si? Zašto si se preda mnom skrio?!“ Naravno, ta Božja briga i ljubav prema čovjeku nije tom čovjeku uvijek jednako jasna, i nije uvijek jednako glasna; i nije uvijek jednako razumljiva, a još manje jednako od svih ljudi prihvaćana. Vječnost Božjega kraljevstva nam potvrđuje i kratki odlomak Biblije Staroga zavjeta iz Knjige proroka Danijela, kako smo to čuli u 1. misnom čitanju, gdje piše: „… i kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.“

A apostol Ivan u Knjizi Otkrivenja, kako smo to čuli u 2. misnom čitanju, piše da je Isus i ‘vladar nad kraljevima zemaljskim‘. To nas može na prvi mah zbuniti ako pomislimo da je Isus postavio ‘zemaljske kraljeve‘ pa je onda nekako i odgovoran ako su ti zemaljski kraljevi ‘loši kraljevi‘. Zemaljske kraljeve, i dobre i loše, biraju i postavljaju ljudi. Eto, i mi smo si birali i izabrali vladare: najprije predsjednicu a sada i saborske zastupnike. Vrijeme će pokazati jesmo li dobro ili loše izabrali: pa će izabrani biti dobri ili loši vladari. Loši i dobri ljudi, pa onda i loši i dobri vladari, mogu biti zato – jednostavno i samo zato – što Bog daje ljudima slobodu, slobodu ponašanja, slobodu u odabiru dobra ili zla. A tu slobodu onda slijedi i odgovornost: zasluge za dobro, i krivnja za zlo! E, tu je onda Krist ‘vladar nad svim ljudima’ jer se nitko neće moći ‘izvući od odgovornosti‘, neće moći Isusa potkupiti. Zemaljski vladari su u tome mnogo drukčiji od Isusa.

Za izabrane zemaljske vladare svatko je od nas samo malo odgovoran jer se je naš izbor jednostavno ‘uklopio‘ ili ‘utopio‘ u mnoštvu izbora brojnih drugih ljudi… ali u izboru Krista, ili u odbacivanju Krista, svaki čovjek, svatko od nas, snosi punu odgovornost. Razne životne okolnosti, pa i razni ljudi s kojima živimo i radimo, mogu nam biti olakotne ili otežavajuće okolnosti – ali je ipak konačni izbor na meni i na tebi: na svakome od nas.

Nešto više odgovornosti, barem one početne, u odabiru ili odbacivanju Isusa Krista, svakako imaju: roditelji u obitelji i voditelji u vjeri u zajednici – papa, biskupi i svećenici – koji su pozvaniji tu vjeru više predstavljati i svjedočiti: i riječima i djelima. I za to svoje bolje ili lošije svjedočenje, i bolje ili lošije prenošenje vjere, oni onda imaju više ili manje zasluga i više ili manje krivnje. Ipak, vjerujemo da svakome čovjeku pojedinačno Bog kroz život daje dovoljno prilika i mogućnosti da se sam osobno opredijeli: hoće li mu Bog biti važan ili nevažan… hoće li Božji poziv čuti ili prečuti, hoće li Božju ponudu prihvatiti ili odbaciti.

Isus Krist je ‘kralj svega stvorenja’ – neka to bude i za nas, za mene i za tebe: već sada dok ovim svijetom putujemo i onda kad u vječnost stignemo.