Kršćani – svjedoci uskrsnuća
3. USKRSNA NEDJELJA
(B-2021)
Dok smo slušali govor apostola Petra u današnjem 1. misnom čitanju mogli smo zamijetiti njegovu hrabrost i odlučnost u obraćanju Jeruzalemcima. Nije okolišao reći im ono što su zaslužili svojim postupcima prema Isusu. Danas bi apostola Petra za takav govor optuživali po svim medijima da širi ‘govor mržnje’. Jer danas treba govoriti ‘politički korektno’, a to znači da treba izbjegavati govoriti ono što ljudima nije drago čuti. Danas je manje važno je li istina to što se govori ili nije, važno je da slušateljima nije neugodno zbog onoga što se govori. A Petar je govorio istinu. Znamo da je i Petru i svim apostolima trebalo pedeset dana da od strašljivaca, koji se skrivaju pred ljudima, postanu odvažni navjestitelji uskrslog Isusa. Tu hrabrost i odlučnost u navještaju uskrslog Isusa nisu apostoli pronašli i probudili u samima sebi – tu hrabrost naviještanja dobili su silom Duha Svetoga. Dakako, oni su se u svojoj slobodi izbora mogli i trebali odlučiti prihvatiti to djelovanje Duha Svetoga. I tu je njihova zasluga.
A onda nakon navještaja neugodne istine, apostol Petar poziva ljude da se pokaju za svoja zla djela i da se u znak kajanja i prihvaćanja uskrslog Isusa daju krstiti u Isusovo ime. Dakle da se krste u ime onoga istoga Isusa čiju su smrt ishodili. Jer nema nikakve koristi od toga da se ljudi uvrijede na iznesenu istinu… pa se tako Jeruzalemci nemaju što vrijeđati ni na ono što im Petar govori… jedino može pomoći kajanje i prihvaćanje uskrslog Isusa. To pak se događa po krštenju u Isusovo ime, na koje apostol Petar poziva sve nazočne.
Uskrsnuće Isusovo, kazuje nam današnje evanđelje bio je istovremeno i radosni i zbunjujući događaj. Očevici ukazanja i sudionici susreta nisu znali kamo smjestiti to što su doživljavali. Uskrsnuće Isusovo doista i veseli i zbunjuje ljude: od onog prvog uskrsnog jutra sve do naših dana… a sigurno neće biti drukčije niti dok je svijeta i vijeka, dok je ljudi na svijetu. Bez otvorenosti nadahnućima Duha Svetoga uskrsnuće je ljudima jednostavno neshvatljivo pa onda i neprihvatljivo. I ne samo apostolima nego i nama danas, svim ljudima svih vremena.
Uskrsnuće ostaje trajni misterij čak i za apostole kojima je Isus tijekom trogodišnjeg ‘školovanja’ nekoliko puta najavio takav razvoj događaja. Sjetimo se da je Isus nakon svoga preobraženja rekao dvojici apostola koji su bili s Njim da o tome ‘ne pričaju dok on ne ustane od mrtvih…’ pa su se onda oni u čudu međusobno pitali ‘što to znači uskrsnuće od mrtvih‘? U današnjem ukazanju uskrsli Isus se trudi apostolima dokazati da nije duh već da je živ u preobraženom tijelu. Zato može i jesti ponuđenu hranu, ali mu nisu trebali otvarati ni vrata ni prozore da bi bio s njima. Uzimanjem hrane Isus svjedoči da njegovo uskrsnuće nije samo priča, nije nekakav mit, nego istinska stvarnost. Uskrsnom preobrazbom ljudskoga tijela Isus jasno daje do znanja da naša smrtna tijela nisu bezvrijedna, nisu tek neka privremena ljuštura koje se treba osloboditi. Uskrsnuće tijela jest istinski preobražaj cjelokupne slike čovjeka i slike Boga. Dakle u uskrslom Isusovom tijelu vidimo da Bog ne prezire niti ne omalovažava naše smrtno tijelo već ga smatra krunom i vrhuncem svoga stvaranja. Pa već na prvim stranicama Biblije piše da je nakon stvaranja čovjeka Bog zaključio da je to ‘veoma dobro’. Uskrsnuće tijela nosi poruku da je već i ovo naše smrtno tijelo vrijedno makar je po smrti za ovaj svijet prolazno. Zato ga trebamo čuvati i njegovati. Ma još i više: to nas potiče i zove da se koristimo svojim tijelom u dostojanstvu Božjih stvorova. Nije ovo naše tijelo ‘sklepano’ slučajnom evolucijom mnogih stvorenja.
Uskrsnuće nije samo dokaz Božje snage i moći nego i dokaz Božje ljubavi. Dugo će vremena trebati apostolima da shvate ovu dimenziju ljubavi u uskrsnuću. Već je rečeno: trebalo im je pedeset dana. Pa i samo blagovanje hrane pred apostolima jedan je čin ljubavi prema njima. Jer mogao je Isus nekim velikim i zastrašujućim činom pokazati svoju živu uskrsnu nazočnost… no on je odabrao ono obično, svakodnevno: blagovanje hrane. Pa i na sv. misi svoju nazočnost uskrsli Isus ostvaruje u kruhu i vinu. Kruh ljude hrani, a vino pomaže u ostvarivanju zajedništva.
O velikoj ljubavi uskrslog Krista prema ljudima piše i apostol Ivan u svojoj Poslanici. Najprije poziva kršćane da ne griješe, a kad se ipak ne uspiju sačuvati od grijeha, neka znaju da imaju zagovornika pred Ocem nebeskim: to je Isus Krist. To je Onaj koji je apostolima rekao da u njegovo ime ljudima opraštaju grijehe. Najpoznatiji obraćeni grešnik je valjda onaj razbojnik na križu. Više ništa nije mogao popraviti u svome životu, za par sati je umro… samo je mogao moliti oprost. I dobio je oprost uz poznate nam riječi: ‘Još danas ćeš biti sa mnom u raju’. Ako je taj razbojnik s križa najpoznatiji obraćeni grešnik, onda pak je svatko od nas sam sebi najvažniji obraćeni grešnik. Jer i mi možemo biti dionici te Božje ljubavi.
