Mudro živjeti: dobro činiti i u nebo doći
20. NEDJELJA KROZ GODINU
(B-2012)
Svakodnevno smo obasipani brojnim reklamama o tome kako zdravo živjeti, kako se dobro zabaviti, kako koristiti godišnji odmor, kako uspjeti u školi i poslu… Dakako, ima još puno i puno ovakvih i drukčijih reklama. Kako čovjek pomalo stari i biva iskusniji životom, tako sve više uviđa kako su mnoge reklame više u službi zarade onih koji nude svoju usluge i proizvode negoli što stvarno ljudima donose ono što tobože nude. Jednostavno kažemo da čovjek postaje mudriji, pa mu ne mogu ‘prodati rog pod svijeću‘. Zato su tvorci reklama doskočili toj ‘mudrosti starijih’ pa često reklamiraju proizvode za djecu i mlade, koji su manje iskusni i manje kritički… a oni će s malo muke nagovoriti svoje roditelje, djedove i bake, da im kupe to što se reklamom nudi.
E, pa o mudrosti je riječ ove nedjelje u Božjoj poruci nama kršćanima. Što je to mudrost? Na prvi pogled nam se čini da je to pojam iz nekih davnih vremena, kao u onim basnama o mravu i cvrčku, pa o Ivici i Marici, Snjeguljici ili Crvenkapici… i da ne nabrajam dalje. U još ne tako davnoj prošlosti i dječji crtići su pokušavali poučavati djecu o mudrosti. Likovi današnjih popularnih crtića više valjda čude i plaše negoli što poučavaju: izgleda kao da je u tim modernim crtićima jedini cilj ‘drugoga uništiti‘ i pritom još i sadistički uživati. Ne samo da likovi u crtićima žele jedni druge pobijediti… nego upravo poniziti!
Vjerojatno mnogi znaju da i sama riječ ‘filozofija‘ na hrvatskom jeziku znači ‘prijateljevanje s mudrošću‘. U ljudskom društvu dosta često se brkaju pojmovi: znanje i mudrost. A ‘znanje‘ i ‘mudrost‘ doista ne znače isto! Može se reći da je ‘mudrost‘ više određeni ‘način života‘ negoli znanje određenih činjenica.
Da ne ostanemo nekako u zraku evo suvremenog konkretnog primjera. Nemali broj roditelja puno radi i zbog toga često izbivaju iz kuće, kako bi za obitelj priskrbili što bolji standard: osobito za svoju djecu, jer se kaže da su ‘djeca najveće bogatstvo‘. I tako su djeca tih roditelja imala gotovo sve što su poželjela (a reklame se brinu da im ne ponestane želja): mobitel s ekranom na dodir… pa najtanji laptop… a na onome što se oblači i obuva: mora biti ‘prava etiketa‘. Mnogi i mnogi se roditelji malo druže sa svojom djecom jer: svatko ima svoj televizor, a na gruntu se i nema više što zajednički raditi… I tako već prije završetka osnovne škole obitelj postane samo ‘ukućani pod istim krovom‘. Uskoro takvi ukućani postanu stranci koji se više i ne razumiju nego se jedni drugima čude. I zapravo nisu sretni sa svim onim što imaju, jer jedni druge nemaju!
Dakako, ima i sretnijih i radosnijih primjera. Roditelji manje zarađuju i više su ‘kod kuće‘ pa obitelj skromnije živi i roditelji dosta često moraju svojoj djeci tumačiti kako ne mogu kupiti te sve ‘moderne stvari’ koje se reklamiraju… i koje mnogi drugi imaju. Ti su roditelji posve sigurno i češće u situaciji da svojoj djeci progovore o tome: što im stvarno treba a bez čega se ipak može, pa moraju reći i sebi i svojoj djeci kako i oni bogatiji nisu posve zadovoljni jer bi i ti bogatiji htjeli imati ono što još nemaju.
I tako se u takvim obiteljima uče i vježbaju živjeti i druge vrijednosti a ne samo materijalne. I tako se djeca nauče cijeniti sebe i druge po onome što jesu a ne samo po onome što imaju… i jednostavno budu kompletniji i normalniji ljudi. Nije mi nakana ovime zagovarati siromaštvo a napadati bogatstvo, nego samo podsjetiti i sebe i vas kako materijalna dobra ne mogu do kraja usrećiti čovjeka. A razlog je valjda vrlo jednostavan: čovjek nije samo tjelesno biće nego i duhovno, pa ga zato i samo materijalna dobra ne mogu usrećiti nego traži i duhovna dobra. To je jednostavno ljudska mudrost zasnovana na brojnim i brojnim primjerima kroz dugu ljudsku povijest.
No, osim ljudske mudrosti, mi kršćani vjerujemo da nam treba i pomaže i Božja mudrost. Ona je nam je prenijeta ljudskim pojmovima i riječima. Tu nam se valja sjetiti Božje mudrosti izrečene u poznatim nam Božjim zapovijedima koje nas jednostavno poučavaju što je dobro i za nas i za naše bližnje. Znam da se mnogi ljudi našega vremena naroguše čim čuju riječ ‘zapovijedi‘. Možda bi bilo manje ‘uhodrapajuće‘ kad mi umjesto ‘Božjih zapovijedi’ upotrijebili pojam ‘Božje upute‘. Pa nam tako te Božje upute kažu: da treba poštivati oca i majku, da treba činiti dobro svojim bližnjima; uči nas Božja mudrost i tome da nam valja opraštati jedni drugima kao što želimo da Bog i nama oprašta (u Očenašu se na to svakoga dana podsjećamo). Tako živjeti, tako ponašati može se onaj čovjek koji računa i s ‘vječnim životom‘ u koji nam je Isus otišao pripraviti mjesto. Malo prije pak smo u evanđelju čuli kako nam Isus daje sebe kao kruh života koji nas hrani na našem zemaljskom putovanju.
Zato nam valja ponovno čuti zadnju rečenicu današnjeg prvog čitanja: „Ostavite djetinjarije da biste živjeli i hodite putem razboritosti.“ Znamo što su to djetinjarije. Djeca u svom ponašanju redovito gledaju samo na onaj najbliži cilj svojih postupaka… i uglavnom ne razmišljaju o posljedicama. Tako će se radije igrati nego učiti i pisati zadaće… mnogi će olako potrošiti dobiveni novac… Oni koji više nisu djeca, odrasli ljudi, trebaju se ponašati razborito, a to pak znači da uzimaju u obzir i posljedice koje će iz toga proizaći. Razborito ponašanje računa i s budućnošću. Čovjekov život je kratak, koliko god on živio, i s tom činjenicom moramo se mi ljudi pomiriti.
Biblijski poziv na ‘ostavljanje djetinjarija‘ upućen je nama, odraslima. Odrasli ljudi lako zaboravljaju Boga – osim kad se dogodi neko zlo, onda ljudi pitaju: „Zašto je to tako Bog nama dao?“ A dao nam je Bog i puno dobra koje nam izgleda tako obično da ga niti ne zamijetimo tako dugo dok to dobro ne prestane!
U taj govor o mudrosti življenja izvrsno se uklapa poziv apostola Pavla u današnjoj poslanici: „Razmotrite kako živite!“ Poznavanje Boga i druženje s Bogom doista zahtijeva, i istovremeno omogućuje, ‘drugačije življenje‘ od življenja svijeta, od življenja ljudi koji nisu kršćani. Činiti dobro i živjeti mudro – to je život kršćanina koji vodi u sretan život vječnosti.
