Ne samo priča, nego djela – tako sam nazočan

26. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2020)

Posve sigurno svatko od ljudi, dakle i svatko od nas,  ima iskustvo nezadovoljstva odlukama i ponašanjem naših bližnjih. To počinje već kod malene djece koja na razne načine, oni najmlađi najčešće plačem, pokazuju nezadovoljstvo kad im se ne ispuni nešto od onoga što bi oni htjeli. Kako čovjek raste i broji sve više godina, tako ima i sve više primjera životnog nezadovoljstva zbog ponašanja svojih bližnjih, dakako i naši bližnji imaju takvo iskustvo s nama.

Ali nismo mi ljudi često nezadovoljni samo postupcima ljudi, naših bližnjih, nego često puta prigovaramo i samome Bogu. Počelo je to već u raju zemaljskom kad se je Adam pred Bogom opravdavao da ga je na neposluh navela Eva, žena koju mu je Bog dao. Da mu Bog nije dao Evu, Adama ne bi imao tko nagovoriti na neposluh Bogu. I takvi i slični prigovori Bogu nastavljaju se kroz cijelu ljudsku povijest – sve do naših dana – i valjda će tako biti sve do konca ovoga i ovakvoga svijeta. Mediji našega vremena puni su tih i takvih ljudskih nezadovoljstava. Bez pretjerivanja se može reći da u medijima ima znatno više negativnih vijesti negoli pozitivnih. A mi kršćani i na svakoj sv. misi u odlomcima biblijskih čitanja slušamo takve događaje o odnosima ljudi prema Bogu, svome Stvoritelju.

Tako smo danas u 1. misnom čitanju čuli kako se Bog, preko proroka Ezekiela, na neki način ‘brani‘ pred optužbama ljudi: da Bog vodi ljude ‘nepravednim putovima‘. Bez ulaženja u detalje čuli smo jasnu poruku proroka Ezekiela: da Bog pravedno postupa, a ljudi budu nepravedni. Tu mogućnost da ‘idu mimo Božjih putova‘ ljudi mogu zahvaliti Božjem daru ‘slobode‘ u čovjekovu odabiru životnih putova i vrijednosti. Kao čovjekov Stvoritelj Bog doista najbolje zna što vrijedi a što škodi ljudima. Bog zna, ali Bog ne prisiljava ljude da se tako i ponašaju. Ljudi mogu prihvatiti, a mogu i odbaciti Božje naputke za život. S tim da je Isus kao Bogočovjek dao najbolje naputke: i riječima i djelima.

Upravo na takav život, na život po Isusovim uputama apostol Pavao poziva vjernike grada Filipa, kako smo to malo prije čuli u 2. misnom čitanju: „Složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedni misli budite, nikakvo suparništvo ni umišljenost… ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!“ Opet poziv da smo odgovorni jedni za druge, odgovorni smo za naše bližnje. I apostol Pavao navodi da najbolji primjer takva ponašanja, takva života, kršćani moraju gledati u samome Isusu. Jednak Bogu, kaže apostol Pavao, Isus je postao i čovjekom. I to čovjekom koji je ljudima jednak u svemu od rođenja do smrti, jednak u svemu osim u grijehu. Isus je postao čovjek koji trpi i umire za ljude. Takvim životom Isus Krist je proslavio Boga Oca: proslavio ga je tako da sada ljudi znaju koliko je velika Božja ljubav prema njima. Za takav život, za takvo zauzimanje za ljude Isus je bio od nebeskog Oca nagrađen uskrsnućem. To je i životni put i budućnost i za sve one koji Isusa vjerom prihvaćaju i životom u što većoj mjeri slijede.

A onda smo u evanđelju čuli jedan običan primjer ponašanja iz života ljudi, primjer kakvih ima svakodnevno na stotine pa i na tisuće među ljudima. To je lako zamjetljivi primjer raskoraka između riječi i djela. Naime, nije mali broj ljudi koji su jako dobri na riječima i obećanjima, ali njihova djela ne slijede njihove riječi i njihova obećanja. Isus je uzeo jedan konkretan primjer iz jedne obitelji koja je imala dva sina. Ništa ne znamo koji je mlađi a koji stariji, jer ovdje očito ‘godine nisu važne‘. Važno je zamijetiti što djela nisu slijedila riječi ove dvojice sinova. Jedan je na riječima bio prkosan i neposlušan, a jedan je na riječima bio poslušan i slatkorječiv. A onda su obojica postupili u praksi drukčije negoli u riječima. Ljudi koji su slušali Isusov primjer lako su odgovorili na pitanje ‘tko je od njih izvršio očevu volju‘ – onaj koji je učinio što je trebao učiniti. Uvijek je tako među ljudima: jedni samo lijepo pričaju, a malo toga čine, a drugi naknadnim dobrim djelima mijenjaju svoje prethodno izrečene loše riječi.

Posve sigurno je sretna svaka obitelj, svaka zajednica ljudi – obitelj, selo, općina, župa – u kojoj ima ljudi koji su prepoznatljivi po djelima, a ne samo po riječima. Osobito je ružno i pogubno ako neki samo prigovaraju svemu, a doista ni na koji način ne žele sebe uključiti kako bi mogućih nepravilnosti bilo manje. Konkretno u novom broju Župnog listića pozivam mlade i one malo manje mlade: da se uključe u župni zbor pjevača. Inače naš po sebi malobrojni župni zbor izvrsno pjeva – to su mi već više puta rekli ljudi koji su bili na našim nedjeljnim sv. misama, a inače nisu iz naše župe. Pa onda je valjda lijepo priključiti se dobrim pjevačima da pjevački zbor bude jednako dobar ili još i bolji. Kao što se npr. dobri nogometaši rado priključuju dobrim nogometnim klubovima. Uz novce koje dobe važno im je, i na osobni ponos, što su ih ti slavni klubovi htjeli za svoje igrače.

Jesenski poslovi su pri kraju pa je sve više slobodnog vremena. Nije dobro za našu psihu, za naše duševno zdravlje, da nam društvo prave samo ‘virtualni ljudi‘, nestvarni ljudi s Interneta ili televizije. Tek živi ljudi mogu biti istinsko društvo jedni drugima. Imamo naš Pastoralni centar, imamo i dobrog orguljaša – pa to iskoristimo. Na osobno zadovoljstvo i ljepotu zajednice.

I bit će to dobar i jasan znak da smo Isusovu poruku iz današnjeg evanđelja pretvorili u život. Ne riječi – nego djela.