O župi – današnja situacija

Od 2. veljače 1997. godine započeo je prijevoz autobusom na župsku sv. misu. Autobus polazi pola sata prije početka sv. mise od kapele u Miklavcu pa preko Celina i Sivice dolazi u Podturen; nakon sv. mise autobus obrnutim redoslijedom vraća župljane ovih naselja. Tu “liniju” drži Marijan Bauer, vlasnik autobusa iz Podturna, a putnici si sami plaćaju prijevoz.

Mi smo i dalje neumorni u obnovi: 14. travnja ove 1997. započelo je bojanje crkve iznutra.

Obojano je sve od poda do plafona, tj. slike na stropovima nisu dirane. Jedino smo se potrudili da ornamentiku s lukova plafona prenesemo na stupove crkve. Te radove je izvodio gospodin Stanko Hamer, vlasnik tvrtke “Hanis” iz Selnice. Za crkvu je naručena i slika 4. postaje križnoga puta. Slika te postaje ukradena je pred desetak godina i nikada nije pronađena. Zato smo kod slikara iz Preloga naručili izradu te 4. postaje, a troškove je platila u cijelosti Katarina Tropša iz Podturna.

U ljeto smo saznali da je naša Zagrebačka nadbiskupija dobila novoga nadbiskupa u osobi Josipa Bozanića, biskupa s Krka. Također je pomoćni zagrebački biskup Marko Culej imenovan prvim biskupom novoosnovane Varaždinske biskupije, a svećenik Antun Škvorčević imenovan je prvim biskupom novoosnovane Požeške biskupije. Prije negoli je uveden u službu varaždinskog biskupa, preuzvišeni biskup Marko Culej vodio je koncelebriranu svetu misu na našem najposjećenijem proštenju Žalosne Gospe, u nedjelju 21. rujna. Tom smo ga prilikom pozdravili kao svoga novog biskupa, a biskup je zahvalio župniku i svim župljanima koji su s nemalim zanosom i darovima sudjelovali u obnovi župnih građevina. Tom prilikom biskup je podijelio zahvalnice “Srebrni donator” onima koji su kroz pet godina (1991.-1995.) darovali za župu iznos u protuvrijednosti 500 DEM do 1.000 DEM, te zahvalnicu “Zlatni donator” onima koji su kroz tih pet godina sudjelovali s više od 1.000 DEM. Rekli smo da ćemo 2001. godine opet dijeliti takve zahvalnice za darovatelje novih pet godina (od 1996. do 2000.).
U nedjelju, 28. rujna, sudjelovali smo u svečanosti uvođenja prvog varaždinskog biskupa Marka Culeja u službu upravljanja novoosnovanom Varaždinskom biskupijom. Mi smo iz župe išli s dva autobusa, a mnogi su išli i vlastitim prijevozom.

::: 1998.g. :::

Ove smo godine zaštitili od vlage i zidove na kapelama u Miklavcu i Sivici, istom metodom kao što je to prije već bilo učinjeno na župnoj crkvi.
Krajem kolovoza, od 23. do 30. u mjesecu, bile su održane Misije, nakon punih 35 godina. Misije su imali oci kapucini: Stjepan Novoselec i Ivan Markan. Uoči Misija u svaku je kuću dostavljen plan s detaljnim rasporedom za cijeli tjedan. Glavnina misijskog programa odvijala se u župnoj crkvi, a bilo je više toga i u kapelama. Svaku večer iz filijala je vozio autobus na glavnu večernju misu i misijski program nakon te mise, a po završetku programa autobus je ljude i vratio natrag kućama. Za ljude je to bilo besplatno, autobus je plaćen iz župske blagajne.
I ove se godine zbilo nešto iznenađujuće za našu Domovinu: opet nas je, nakon samo 4 godine, posjetio sveti otac Ivan Pavao II. Ovaj puta je došao na Mariju Bistricu da blagopokojnoga kardinala Alojzija Stepinca proglasi blaženim. Bilo je to u subotu, 3. rujna, a iz naše župe smo opet išli s dva autobusa. U odnosu na dolazak sv. Oca u Zagreb prije 4 godine, može se reći da je ovaj put bila puno veća gužva, premda nije bilo više ljudi, jer je prostor Marije Bistrice skučeniji od zagrebačkog hipodroma, a i pristupni putevi su nesrazmjerno manje propusni od puteva koji vode prema Zagrebu. Unatoč svemu i to je bio veličanstveni događaj koji će svima prisutnima ostati u lijepom sjećanju. Po nekim procjenama na Bistrici je moglo biti oko 500.000 hodočasnika.

U studenome ove godine zbilo se u našoj župi nešto lijepo i veliko: blagoslovljena su dva nova zvona, kupljena u najpoznatijoj svjetskoj firmi “Grassmayr” iz Innsbrucka u Austriji. Kako je vidljivo iz Spomenice, župa Podturen je u Prvom svjetskom ratu ostala praktički bez zvonâ koja su bila oduzeta za potrebe rata. U 1923. i 1924. godini nabavljena su tri zvona koja su ostala zvoniti sve do ove godine kad su ta zvona dobila “društvo”. Kupljeno je jedno zvono od 550 kg i jedno zvono od 315 kg i 29. studenog bio je blagoslov tih zvona i njihovo postavljanje u zvoniku.

Zvona je na početku sv. mise blagoslovio prvi varaždinski biskup Marko Culej, koji još i nije službeno uveden u službu, uz sudjelovanje velikog broja župljana, i ta su zvona na kraju sv. mise već zazvonila. Zvonâ je u toranj podigla auto-dizalica, a radnici “Elektro Bosilja”, zastupnika tvrtke “Grassmayr”, su ta zvona postavili na svoja, unaprijed pripremljena, mjesta. Kako je to običaj, ta su zvona imala i svoje kumove: većem zvonu je kumovao Stjepan Bobičanec iz Sivice, a sada poduzetnik u Australiji, i obitelj Križaić iz Podturna za manje zvono.

Kumovi su darovali svoj dar u visini 10% od cijene zvona kojem su kumovali. Tom prigodom su kumovima i biskupu darovani mali tornjići sa zvonom, posebno izrađeni za tu priliku, za dugo sjećanje na spomenuti događaj. Zvona je besplatno prevezao kombi tvrtke “Ryder” iz Sivice, u vlasništvu Stjepana Bobičanca (Steve Ryder), a kombi je vozio suvlasnik te tvrtke Josip Lepen iz Podturna u pratnji crkvenog odbornika Ivice Jambrošić. U pratnji kombija bio je župnik sa svojim autom u kojem su bili još Vinko Slamek iz Miklavca i Dragutin Andrašec, crkveni odbornik iz Podturna. Po zvono smo išli 4. studenog i cijelog puta do Innsbrucka i natrag pratila nas je kiša.

::: 1999.g. :::

Ove godine dali smo si “odmora” u obnovi župskih zgrada.
Od ove su godine u našoj Biskupiji uvedeni Zaručnički tečajevi u kojima trebaju sudjelovati svi zaručnici. Ti se zaručnički tečajevi održavaju deset puta godišnje u Čakovcu i Prelogu, a predavači su: jedan svećenik, jedan liječnik i jedan bračni par. Ispočetka je bilo malo pitanja “da li to baš moramo?”, ali se je to polako uhodalo i više nema nekih poteškoća.
Ove smo godine po prvi puta tiskali vlastite jednolisne kalendare s lijepom slikom obnovljenog svetišta naše župne crkve. Bilo je tiskano 1.000 primjeraka i doslovce su svi prodani.

::: 2000.g. :::

Ova je godina u cijelom svijetu proglašena Jubilejskom godinom povodom 2.000 godina od Isusova rođenja. U ovoj se godini može dobiti tzv. jubilejski oprost uz uobičajene uvjete i to na dan zaštitnika župe ili prigodom hodočašća u katedralu ili, za našu Biskupiju, još i u crkvu Presvete Krvi Isusove u Ludbregu. Zato je u subotu 11. ožujka bilo dekanatsko hodočašće u katedralu, a u nedjelju 14. svibnja u ludbreško svetište Predragocjene Krvi Isusove. Mladi naše župe su također hodočastili na Marijin Trsat na posebno organizirano Hodočašće mladih. Putovali su s jednim autobusom, zajedno s mladima iz župe Dekanovec – to putovanje je za njih bilo besplatno – platile su župe: svaka polovicu cijene.
Ove smo godine u subotu 26. kolovoza, nakon duljeg vremena, hodočastili kao župa na Marijin Trsat. Hodočasnika je bilo za dva autobusa, a u sklopu hodočašća posjetili smo i Crikvenicu, gdje se je moglo otprilike dva sata kupati. Bilo je i onih koji su sada prvi puta bili na moru, jasno i po prvi put na Trsatu, a kako je većini to ostalo u lijepoj uspomeni vjerojatno ćemo i u slijedećim godinama hodočastiti Majci Božjoj Trsatskoj.

Još je zanimljivo to da je ove godine na proštenju sv. Stjepana u kapeli u Celinama misu vodio i propovijedao naš misionar u Beninu vlč. Toni Štefan, rodom iz Cirkovljana, župa Prelog. Tom prilikom on je pokrstio i jedno dijete – tako da će njegov boravak u našoj župi biti trajno zapisan u Matici krštenih.
U ovoj jubilejskoj godini naš je biskup nastojao biti na svim župskim klečanjima naše Varaždinske biskupije: uvijek je vodio misu i propovijedao, ako nije bio nečim posebnim spriječen. Tako je na Ime Marijino, 12. rujna na dan našeg klečanja, biskup Marko Culej predvodio misno slavlje i u našoj župnoj crkvi. I to je bila prilika za dobivanje jubilejskog oprosta uz uobičajene uvjete.

Ove je godine bila i deset godišnjica smrti dugogodišnjeg podturenskog župnika vlč. Ivana Grščić, koji je umro 2. prosinca 1990. godine u bolnici u Zagrebu. Misu zadušnicu za pokojnog župnika predvodio je naš dekan vlč. Blaž Horvat, župnik u Kotoribi, uz koncelebraciju većine svećenika iz našeg dekanata.
Od materijalne obnove ove smo godine nastavili uređivati okoliš crkve. Zato smo 13. ožujka srušili tri velika divlja kestena u dvorištu crkve, kako bismo na taj način načinili prostor za daljnje uređenje. Naime, namjeravali smo ove godine srušiti staru “škarpu-ogradu” koja dijeli crkveno dvorište od glavne ceste. Pri tim radovima bi se u znatnoj mjeri podrezalo korijenje tih divljih kestena pa smo ih zato srušili dok još nije krenula vegetacija. Do tog rušenja stare ograde ipak nije došlo jer bi polovicu troškova trebala snositi Uprava za ceste, a taj posao za ovu godinu nije predviđen u troškovima održavanja cesta za ovu godinu. Kako bi samoj župi bilo preskupo graditi cijelu ogradu-škarpu, to smo radije odustali dok ne uskladimo izvođenje tih radova s Upravom za ceste.

Ove smo godine nabavili i elektronska zvona za kapelu u Miklavcu. Time smo željeli pomoći zvonaricama u toj kapeli: da više ne moraju dolaziti u kapelu za svako zvonjenje već da se to uključuje automatski za ono što se redovito dnevno zvoni. Nismo išli na elektrifikaciju postojećih zvona, koji su inače ispravni, jer bismo morali praviti novu konstrukciju, platiti trofazni priključak električne struje i kupiti elektronski sat – to bi sve znatno više koštalo negoli ova elektronska zvona. Ta su zvona kupljena u “Horvat-elektroniki” u Puščinama za 7.000 DEM.

Od ove jeseni više nećemo zimi cvokotati u crkvi od hladnoće. Naime, 24. studenog pušteno je u rad centralno grijanje na plin: nabavljena su dva protočna bojlera (2×24 kW), postavljeni su radijatori u sakristiji i u prostoriji nad sakristijom, a u crkvi je postavljeno pet ventil-konvektora za brzo zagrijavanje zraka. Cijeli je sistem napunjen tekućinom koja se ne smrzava na temperaturama ispod 0° Celzijusa. Grijanje se može uključiti ručno ili putem uklopnog sata, a termostat isključuje grijanje kad se u crkvi postigne odgovarajuća temperatura. Plinski priključak za ovo centralno grijanje dobili smo besplatno, a radove je izvodila tvrtka “Termo”, u vlasništvu gospodina Antuna Mihaleca iz Novakovca.

Kroz nekoliko posljednjih godina pokušavamo uvesti “stražu” na Božji grob. U svrhu popularizacije te straže dali smo sašiti dvije uniforme papinske garde. Po svemu sudeći mladima se to sviđa jer više nema problema u pronalaženju kandidata za stražarenje na Božjem grobu. Ti naši “Isusovi gardisti” doista dobro izgledaju, o čemu svjedoči i ova fotografija.