Ponuda je mnogo – izbor je naš
17. NEDJELJA KROZ GODINU
(A-2014)
Mnogi bi se od nas mogli sjetiti kakve smo sve lijepe snove sanjali. Neki su nakon buđenja iz tih snova bili tužni, a neki samo realni pa su sami sebi rekli ‘to je bio samo san‘. A kako je lijepu epizodu u snovima imao kralj Salomon: Bog ga je u snu pitao ‘što želi u životu‘?! A Bog se ne zeza i ne zafrkava ljude: da bi nešto obećao ili nudio pa onda od toga odustao. Salomonov odgovor nije iznenadio samo ljude: kako njegove suvremenike tako i nas danas; izgleda da je Salomonov odgovor iznenadio i samog sveznajućeg Boga: Salomon je zatražio ‘mudrost‘! Mnogi od vas su već čuli za onaj vic koji kaže da su nekoga čovjeka pitali: ‘Da li bi radije bio lijep ili glup‘? Odgovorio je: ‘Glup, jer se to manje vidi‘. I brojne ‘operacije uljepšavanja‘ u ovo naše vrijeme dobrano podupiru razmišljanje i odgovor toga čovjeka iz vica: ljudi žele biti lijepi.
No, Božje pitanje kralju Salomonu nije bilo vic nego istinska stvarnost: ono što je odabrao, to mu je Bog i dao. Salomon je uistinu bio mudar kralj! Koga podrobnije zanima Salomonova mudrost, neka potraži Bibliju, pa u njoj Knjigu o Kraljevima, i naći će svjedočanstva o toj mudrosti.
Vjerujem da nije naodmet ponoviti kako ‘znanje i mudrost‘ nisu riječi istog značenja. Netko s puno znanja ne mora biti ujedno i mudar, a netko s malo znanja ipak može biti mudar. Vjerojatno bi se ukratko moglo reći kako je mudrost zapravo korištenje znanja na dobro ljudima: sebi i bližnjima.
U protekle dvije nedjelje slušali smo Isusove prispodobe o ‘sijaču i sjemenu‘ pa o ‘pšenici i kukolju‘ – s pozivom i poticajom da što bolje razumijemo tajnu kraljevstva nebeskoga, a to zapravo znači da što bolje razumijemo i živimo Božanske vrednote na zemlji kako bi postigli i život u vječnosti – jer bez sretnog života u vječnosti, zemaljski je život čisti promašaj.
Današnje tri prispodobe usmjeravaju nas na potrebu odluke: da pravilno odaberemo božanske vrednote koje smo spoznali. Nije dovoljno samo puno toga znati o svojoj kršćanskoj vjeri, potrebno je po tom znanju i živjeti. Svi vozači znaju da nije dovoljno samo poznavati prometne propise, potrebno je i ravnati se po njima! Trojica iz današnjih Isusovih prispodoba bavili su se različitim poslovima: jedan je obrađivao njivu, drugi se bavio trgovinom, a treći je ribario. Izgleda da je onaj prvi sasvim slučajno otkrio nekakvo blago na njivi koju je obrađivao, a koja očito nije bila njegova. Kad je otkrio blago potrudio se do krajnjih granica – jer je prodao sve što je imao – da ta njiva postane njegova. U drugoj prispodobi je isto to učinio trgovac koji se očito razumio u svoj posao: i on je sve svoje rasprodao da bi kupio dragocjeni biser koji je pronašao. A ribar iz treće prispodobe po svoj je prilici radio svoj redoviti posao: ribario je i mrežu posve ispunio ribama. No, kad je na obali sjeo i na miru prebrao ribe, uvidio je da nisu sve dobre za prodaju… pa je loše izbacio.
Dakle su ova trojica iz prispodobe živjela različite živote, ali su u jednom bili isti: morali su se odlučiti i odabrati. Nas je puno više od ove trojice iz Isusovih prispodobi, i puno različitih života živimo, ali smo i svi mi u nečemu slični, zapravo isti: moramo se odlučiti u što i za što ćemo svoje živote potrošiti. Zakočiti ih ne možemo niti onda kad nam je najljepše: pa da što duže traje… niti pak možemo tijek života ubrzati kad nam je najteže: pa da što prije završi. Isus u svojim prispodobama ništa ne govori o tome u kojoj su životnoj dobi bili ovi ljudi, i ne znamo kakvo su životno iskustvo imali, ali su se očito u određenoj prilici morali odlučiti. Niti mi nismo u istoj životnoj dobi i nemamo svi ista životna iskustva, ali se i mi moramo odlučivati. Isus nas ovim prispodobama očito poziva na važne odluke – kako se običava reći: na sudbonosne odluke – u vrednovanju svoga života. Jer, neke odluke su ‘od danas do sutra‘, neke druge odluke važe za dulje vrijeme, neke nas odluke usmjeruju doživotno… a ima i odluka koje usmjeruju naš život i za cijelu vječnost. I opet treba reći da tu znanost i tehnika ne mogu pomoći jer nas one ‘prate‘ samo na zemaljskom putovanju. O vječnom životu znanost ništa ne može reći! Tu ‘nemoć znanosti‘ upotpunjuje vjera koja naviješta vječni život po uskrsnuću. A od Boga Stvoritelja mi u sebi i nosimo tu čežnju za vječnim životom. I milijuni godina iskustva o neminovnoj smrti svakoga čovjeka nisu uspjeli u ljudima poništiti tu ‘čežnju za vječnošću‘. Kršćanska vjera već 2.000 godina nosi ovim svijetom poruku, utemeljenu na Isusovu uskrsnuću, da je vječni život za čovjeka dosegljiv! Treba imati volje, a onda će se naći i vremena, da se ta poruka čuje i postupno prihvaća.
Mali Nijemci nauče govoriti njemački jer od djetinjstva taj jezik slušaju, naravno tako i mali Hrvati nauče hrvatski…, tko sluša kletve naučit će kleti… tko sluša molitve naučit će moliti. Ako nas zanimaju samo materijalni uspjesi, za duhovne stvarnosti ćemo malo mariti, pa će nam i Bog biti neprofitabilan i suvišan. Onda je nedjeljom ljepše na pikniku, ili čak samo među policama u trgovini, negoli na susretu s Bogom u sv. misi – osobito ako čovjek zaboravi: da ne bi mogao ni na piknik ni u trgovinu da mu nije života i zdravlja od Boga. A u Božjem društvu i tegobe života postaju manje, i radosti života postanu veće.
To pak je u skladu s onim što piše apostol Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima, čiji smo kratki odlomak slušali: „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube…“ Ljubav se živi i pokazuje na razne načine. I da ne moramo puno tih načina učiti i napamet naučiti, Isus je to posve pojednostavnio pa je rekao: „Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe!“ Da, rekao je onda Isus i ‘tko je bližnji‘, rekao je i ‘koliko puta treba oprostiti svome bližnjemu‘. Bog želi s nama surađivati, pametno je ako i mi želimo surađivati s Bogom.