Pozvani smo dati svoj doprinos za bolji svijet

22. NEDJELJA KROZ GODINU

(A-2023)

Svakoga dana slušamo i gledamo brojne reklame koje nas pozivaju na kupnju određenih proizvoda koji će nas učiniti sretnima i zadovoljnima. Nerijetko se dogodi da budemo zavedeni: kupljeni proizvod nije ispunio naša očekivanja. Neki put smo si i sami krivi što olako povjerujemo u čudesnost nekog proizvoda. Osim reklamom za proizvode ljudi mogu biti zavedeni i nečijim izgledom ili pak nečijom slatkorječivošću. Nakon toga neki su onda tužni neki pak ljutiti.

Malo prije smo čuli i kako se jedan Božji čovjek, prorok Jeremija, dao zavesti. Tuži se da ga je zaveo sam Bog: „Ti me, Gospodine, zavede, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i  svladao me.“ Posljedica toga je podsmijeh ljudi koji ga ne shvaćaju ozbiljno premda im se prorok obraća u Božje ime. Iz tog podsmjehivanja ljudi prorok Jeremija se htio izvući odustajanjem: da više ljudima ne govori Božje poruke, kad ih oni ionako ne uzimaju za ozbiljno. Jednostavno je htio odustati od zadatka koji mu je Bog dao.

No, prorok Jeremija svjedoči da mu to odustajanje nije donijelo duševni mir nego još više nemira i trpljenja. I zato je nastavio svoje proročko poslanje i djelovanje među ljudima: takvima kakvi jesu. Bez obzira kako se ljudi prema njemu ponašali prorok nastavlja prenositi Božje poruke, nastavlja svoj od Boga dobiveni zadatak. Možda netko poželi kod kuće pročitati iz Biblije što se dalje zbivalo u životu proroka Jeremije, a što ne piše u ovom misnom čitanju. Ukratko: nije doživio ovacije odobravanja niti počasti mnoštva.

Posve isto događa se i danas u ovom našem svijetu. Toliko je negodovanja i povika na vjernike kad iznose svoje vjerničke stavove o zbivanjima u društvu. Samo vjernici ne bi smjeli isticati svoje životne vrijednosti: morali bi maknuti križeve, ne smiju ništa reći o tzv. rodnoj ideologiji, o braku muškarca i žene, o pobačaju i eutanaziji – jednostavno: kršćanima se želi zabraniti govoriti o čovjeku kao Božjem stvoru. Svi drugi slobodno iznose svoje ideje i svoje mudrolije. A papa, biskupi i svećenici potiču kršćane da žive kršćanske vrijednosti. Naravno, tko ne želi ne mora prihvatiti kršćanske vrijednosti života, ali se mora dopustiti da ih kršćani predstavljaju svijetu. Makar za ostale ljude samo kao reklamu.

A zapravo samo kao Božji stvor čovjek ima potpuni smisao: to je ono kad postigne vječni život u nebu. Po tom postignuću vječnosti u nebu i ovaj vremeniti život postaje vrijedan – jer onda taj život nije bilo samo putovanje od kolijevke pa do groba nego je taj život na zemlji bio putovanje prema vječnosti kao konačnom cilju. Sve druge vrijednosti su očajno kratkotrajne.

Zato i sv. Pavao trajno poziva ljude, kršćane, da se ne suobličuju ovomu svijetu. To znači da ne prihvate prolazne vrijednosti života kao trajne. To pak nije uvijek lako razabirati jer smo i mi kršćani podložni utjecaju reklama i zavodljivosti materijalnih dobara. Jer tim smo ponudama svakodnevno okruženi na mnogo načina. Zato  uskrsli Isus trajno poziva kršćane da se s njim redovito sastaju – svakoga tjedna na nedjeljnoj sv. misi. Pa da onda usporedimo Isusove ponude i ponude svijeta. Zanemarivanje tih misnih sastanaka – nedjeljnjih sv. misa –početak  je udaljavanja od trajnih vrednota čovjeka kao Božjeg stvora.

Za nama je za brojne učenike tužni tjedan oproštaja od ljetnih ferja. Sutra započinje i nova školska godina kada će učenici stjecati nova saznanja o prirodi i društvu. U ta stjecanja novih znanja uklopit će se i vjeronauk: u školi i u župi. Vjeronauk uči djecu i mlade o vrijednosti čovjeka koji nije samo proizvođač i potrošač nego i biće ljubavi i dobrote. Da bi tako mogli živjeti, kršćani su pozvani na nedjeljne susrete s uskrslim Isusom. Tu se čuju Božja nadahnuća i dobiva se jakost ta nadahnuća pretvarati u konkretna djela. Valja nas podsjetiti, opet i opet, kako nam znanost i tehnika pomažu kako živjeti, a vjera nam govori za što živjeti. Treba opet ponoviti: kad se Bog stavi na prvo mjesto, onda je sve drugo na pravom mjestu.

Na pravom mjestu poduke i nadahnuća našao se i apostol Petar u današnjem evanđelju. Valjda se još malko sjećamo da je taj Petar u evanđelju prošle nedjelje bio pohvaljen od Isusa za izvanredan odgovor na Isusovo pitanje: tko je on za njih. Isus mu je tada rekao da mu je Otac nebeski, sam Bog, ‘šapnuo’ taj tako dobar odgovor. I onda ga je Isus postavio za glavnoga među vjernicima uvjeren da će ga i dalje u toj službi upravljanja zajednicom vjernika Bog voditi.

Taj isti Petar danas pak je oštro prekoren jer: misli na zemaljsko, a ne na nebesko. Što je to Petra tako jako uzrujalo? Pa, čuli smo. Uzrujala ga je i prestrašila Isusova najava trpljenja i smrti. Zar sada kad je tako popularan među ljudima i kad je dokazao svoju božansku moć u čudesima… kako da sada Isus tako jadno završi?! Zato uzima Isusa na stranu i govori mu da mu se to ne smije dogoditi.

Isus je neočekivano oštar prema Petru: „Nosi se od mene, sotono!“ Nakon ovako žestokog ukora Petru Isus nastavlja govoriti kako trebaju živjeti njegovi učenici na ovome svijetu. Najjednostavnije rečeno: moraju biti angažirani oko dobra pa ma koliko ih to koštalo. Moraju živjeti po kriterijima koji su vrijedni vječnosti. Jer, kaže Isus: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojem naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?“ I sad zadnje ono ‘udarno’: „Doći će, doista ,Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.“ Meni po mojim i tebi po tvojim djelima.