S Marijinom vjerom i pouzdanjem u Novu godinu 2024.

BOGORODICA-NOVA GODINA 2024.

(B-2024)

         Najprije, neka je svima ‘Sretna Nova 2024. godina‘ koju smo započeli ove noći – bučno ili tiho, spavajući ili bdijući. To je već 2024. godina otkako je Bog počeo zemljom hoditi kao čovjek, a eto u ljudskom rodu još je uvijek ostalo živo sjećanje na taj događaj. Očito zato jer je to za mnoge i mnoge ljude iznimno važno. Taj Božji dolazak među ljude ne samo da mi ljudi ‘memoriramo’, ne samo da ga se sjećamo, taj Božji dolazak među ljude mi kršćani doista slavimo. Slavimo ga jer ga smatramo važnim za naš život i za život cijeloga ljudskoga roda. S tim Božjim dolaskom među ljude na način čovjeka započelo je za ljude novo doba nerazdruživog postojanja Boga i čovjeka. Sigurno je da svi ljudi koji danas slave Novu 2024. godinu nisu tako jako svjesni svih ovih događanja – mnogi ni u najgrubljim crtama ne znaju što se to zapravo dogodilo i što se to zapravo slavi – ali je u svim ljudima prisutna jedna neuništiva vjera da čovjek u svom životu uvijek ima neku novu šansu: da jednom ostvari što još nije ostvario, da jednom napravi što još nije napravio!

Zato će danas biti izgovoreno toliko dobrih riječi, zato će danas biti izrečene tolike dobre želje – sve će to na neki način biti naša podrška tom čovjeku, našem prijatelju, čak i samo običnom znancu – u njegovim nastojanjima da doista ostvari jednom ono što još nije ostvario, a što planira i tako žarko želi.

Naše ljudske riječi jesu osnovno sredstvo obnašanja ljudi prema ljudima, ljudske riječi su osnovno sredstvo komunikacije među ljudima. Te naše riječi prenose najnježnije osjećaje kao i najgrublje prijetnje, riječima izričemo svoju radost i tugu. Nažalost riječima se često puta izriče i mržnja. Neke nam se riječi tako duboko urezuju u dušu i u srce, da ih i mnoge godine ne mogu izbrisati niti pak im mnogi novi događaji ne mogu oduzeti važnost. Riječima prenosimo misli i osjećaje, riječima prenosimo stanja vlastite duše. Jezik kojim govorimo nazivamo ‘materinjim jezikom’ jer nam se u sjećanje i u srce najdublje usijecaju riječi i nježnost vlastite majke.

Na početku nove godine, kad se izriču tolike riječi, bilo bi dobro progovoriti i razmisliti o posebnim riječima, o riječima blagoslova, o blagom govoru, o blagoslovu. Na to nas potiču riječi blagoslova koje smo slušali u današnjem 1. čitanju, u kojem sveti pisac nadahnut od Boga, poučava svo-je sunarodnjake kako da zazivaju blagoslov jedni na druge. Bit blagoslova jest zazivanje Božje ‘naklonjenosti’ na ljude, stvari i prostore. Ostvari li se ta naklonjenost, prihvate li ljudi tu Božju naklonjenost, onda i stvari kojima se služimo, i ljudi s kojima se družimo kao i prostori na kojima živimo, postaju za nas ljude ‘blagoslovljeni’, o svemu tome se onda ‘blago-slovi’, blago-govori. Tamo gdje je Božji blagoslov, tamo su i ljudi dar jedni drugima.

Isusova majka Marija je izraziti primjer življenja toga Božjeg blagoslova i nošenja Božjeg blagoslova ljudima s kojima je živjela i na prostorima na kojima je djelovala. Zato je tu Isusovu majku Mariju Crkva kao zajednica vjernika uzela za svoj uzor na početku jedne nove godine. Na početku svake Nove godine Crkva slavi Mariju Bogorodicu.

Sveopći sabor Crkve 325. godine u Efezu proglasio je Mariju Bogorodicom, tj. pravom majkom i roditeljicom Sina Božjega, Isusa. Ta je Bogorodica Marija dušom i tijelom uz-nesena na nebo, ali je i ostala srcem i vjernim zagovorom povezana sa svima koji stupaju zemaljskom dolinom suza na putu k nebeskom Ocu, zajednica kršćana-Crkva, sa zahvalnošću osjeća Marijinu pomoć.

Kršćani su, naime, uvjereni da je dobro svaku novu godinu započeti upravo s tom Marijinom svetkovinom jer je Marija svim kršćanima uzor vjere. Znaju kršćani kako je Marija bila zatečena pohodom anđela Gabrijela koji joj donosi nevjerojatnu ponudu: da bude majka Božjeg Sina. Bila je Marija nakratko zatečena i zbunjena te je ozbiljno pitala: “A kako će to biti?”, da bi ubrzo pokazala nevjerojatno povjerenje i odanost Bogu: “Neka mi bude po tvojoj riječi!” Malo je toga napisano o Mariji u Svetome pismu, ali njezin život tako jasno svjedoči da je ona bila žena poslušne vjere, spremna pomoći potrebnima i vrlo strpljiva u iščekivanju kako će se Božji plan ostvarivati s njezinim Sinom Isusom.

Zar i nama na početku jedne nove godine ne treba poslušne vjere da bismo mogli živjeti nove dane i nove okolnosti našega života?! Da, treba nam! Jednako tako treba nam spremnosti u pomaganju ljudima kojima će biti potrebna naša pomoć, i materijalna i duhovna, općeljudska pomoć; treba nam također strpljivosti u iščekivanju kako će se ostvarivati planovi koje mi planiramo i planovi koje Bog i ljudi s nama imaju.

Danas ćemo izreći još puno lijepih riječi i puno dobrih želja. Poduprimo ih svojim djelima, upotrijebimo za to darove i sposobnosti koje smo za život dobili. I godina će biti sretnija i ljudi s kojima živimo i prostori na kojima djelujemo bit će blagoslovljeni. Neka tako bude što češće u ovih 366 dana koje smo danas započeli.