Sretan Uskrs – život ima smisla

U S K R S

(A-2014)

Od ovih najmlađih s tek par godina života, pa do onih najstarijih s više desetaka godina života, nema valjda nikoga a da nije čuo razne reklame za zdrav i dug život. Da se samo nabroji što se sve preporučuje i na što se sve poziva u tim reklamama bilo bi potrebno podosta vremena. I doista se nemali broj ljudi povede za tim reklamama i ne žale za to ni novaca ni vremena. Koliko u tome ima uspjeha teško je znati jer nitko ne može znati koliko bi dugo i kako zdravo živio da se ne drži tih reklamnih poziva i preporuka. K tome se rade razne statistike i predviđanja o očekivanom trajanju ljudskog života.

A današnji blagdan Uskrsa nam nosi poruku da ljudski život traje ‘neočekivano‘ dugo: da traje cijelu vječnost. A vječnost je mnogo, mnogo dulje negoli samo jako puno godina – vječnost jednostavno nema kraja. Ta vječnost za ljude ima svoj temelj na vjeri u uskrsnuće Bogočovjeka Isusa: On je vječnost navijestio i obećao svim, ali baš svim ljudima. Ali život u vječnosti je poželjan ljudima samo onda ako se živi sretno. Jer živjeti u nevolji i nesreći dosta nam je i samo nekoliko dana ili godina… nikome se ne želi živjeti vječno u nesreći. I rekao je Isus što treba činiti, kako se ponašati, da bi vječnost bila sretna. Rekao je i svojim djelima pokazao.

Već su nam suvremenici Isusova zemaljskog života, pa i sami njegovi najbliži učenici, pokazali da ljudima nije lako razumjeti, a još teže živjeti Isusove pozive i poruke. Kakve su sve ushite i razočaranja mnogi od njih prošli dok su bili u Isusovu društvu?! Kršćanska povijest kroz ove 2.000 godina samo još ‘nadopunjuje‘ i te ushite i ta razočaranja. Valjda bi i neki od nas i sami mogli nešto o tome posvjedočiti. Jednostavno rečeno: s Isusom nije lako, nije ga lako životom nasljedovati, ali s Isusom ima smisla živjeti. Jer se s Isusom po uskrsnuću vječni život doseže.

Čovjeku koji ne vjeruje nije lako prihvatiti uskrsnuće. Nema u svijetu nekih velikih naznaka, a kamoli dokaza, da  bi nakon smrti bilo nečega. No svakog čovjeka muči pitanje o smislu života. Čovjek se pita: „Je li doista sve to što činim i što me muči, je li to doista sve?! Ako jest, ima  li onda moj život smisla?“ Stvarno, ako nema ‘prozora‘  koji kroz uskrsnuće gleda prema vječnom životu, onda je teško životu dati smisao. Rađanje potomstva, kao možebitni odgovor, baš i ne nudi neki veliki smisao jednostavno zato što će i to novo potomstvo umrijeti: dakle propasti. I svako novo potomstvo jednako će propasti kao i prethodne generacije, ako nema vječnog života. Tako da pitanje smisla života postaje poticaj za traženje nečega višega.

Bez Kristova uskrsnuća jednom položeni u grob ljudi bi tamo zauvijek i ostali. Isus je bio u grobu tri dana i na to se na svakom kršćanskom sprovodu, nad otvorenim grobom pokojnika, podsjeti ljude. I svi ljudi će isto tako ostati u grobu nama nepoznat broj dana: no jednom će i naši grobovi postati prazni! Po samo ljudskoj sili i logici ljudi nikad ne bi ustali iz grobova, ali ovim svijetom ne upravlja samo ljudska logika i ne djeluju samo ljudske sile… ovim svijetom upravlja i Bog. Kako upravlja svijetom, Bog nam je najbolje pokazao u Isusu Kristu, umrlom i uskrslom. Mudar je svaki čovjek koji donese odluku da s uskrslim Isusom ide kroz život kako bi s Njime postigao i vječnost.

Po krštenju mi smo počeli hodati s Bogom i tako smo na neki način počeli pripadati nebu, ali smo ostali i živjeti na zemlji. Ta dvostruka pripadnost nebu i zemlji izvorom je stalnih napetosti u životu nas kršćana. Jer mi trebamo biti prepoznatljivi u načinu života na zemlji od onih koji nisu kršćani. Jer mi znamo kome pripadamo. Ako znamo. Zato nipošto nije kršćanski ako nam se Uskrs pretvori samo u ‘šunku s hrenom i pisanice‘. To slavljeničko blagovanje na uskrsno jutro ima svoj temelj i smisao samo na događaju Kristova uskrsnuća. Da tome često nije tako svjedoče nam ovih dana radio, televizija i novine koje se uglavnom bave samo ‘šunkom, pisanicama i uskrsnim zajcima’. Slabi smo kršćani, ili to već niti nismo, ako je sav naš Uskrs ostao na tome.

Po Isusovu uskrsnuću mi znamo da čovječanstvo ima svoju svrhu i ima cilj: vječni život u Božjem društvu. A da bi se stiglo do toga cilja treba proći zemaljski životni put. Kako se njime prolazi da se do sretne vječnosti stigne najbolje nam je pokazao uskrsli Isus. Tu nam se valja sjetiti da taj Isusov životni put na zemlji nije bio privilegiran tako da bi bio izuzet od ljudskih poteškoća. Na Veliki petak smo proslavili njegovu smrt na križu. Proslavili smo je zato jer je ta smrt bila potpuni iskaz njegove ljubavi prema ljudima, a to je umirući Isus potvrdio riječima: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Dakle, nije ta smrt bila Isusov poraz nego Isusov težak put da nam pokaže i dokaže da mu je do ljudi stalo! Upravo zato i samo zato što je nakon te smrti slijedilo uskrsnuće Isusovu smrt slavimo… bez uskrsnuća mogli bismo samo sažalijevati Isusa što je jedan tako dobar čovjek tako ružno prošao u životu. I još bi mogli utučeno dodati: „Što ti onda vrijedi ‘biti dobar‘.“ Uskrsnuće pak daje smisla svemu u životu: i podnesenoj nepravdi i učinjenom dobru. A da je uvijek sadašnjost pravo vrijeme za činjenje dobra, probali su svoje suvremenike i sugrađane ove godine podsjetiti mladi kršćani Rijeke. Oni su izveli ovaj ‘performans’, kako se to danas zvučno i moderno kaže, a može se vidjeti na internetskim stranicama.

Legli su na ulicu glumeći mrtvace, a iznad svakoga od njih stajala je poruka koja je opisivala način na koji je smrt iznenadila tu osobu i ostavila njezin život neispunjenim. Jedan od natpisa je bio: “Umro sa 773.000 kuna na računu, mislio je ponijeti ih sa sobom”; drugi natpis iznad ‘mrtvaca’ je bio: “A baš je krenuo podignuti najveći zgoditak u karijeri”; treći natpis je bio: “A mislila se sutra pomiriti sa sestrom”. I bilo je još raznih ‘mrtvaca’ i natpisa. Ti mladi su ovako objasnili cilj ovoga performansa: ‘Želimo ljudima posvijestiti činjenicu da još uvijek, unatoč svim našim postignućima, nemamo odgovor na smrt. Čovjek danas sve planira i trudi se sve isplanirano realizirati, no u te se planove nikako ne uklapa činjenica da ne znamo koliko je još vremena pred nama. Pokušali smo kroz nekoliko motiva prikazati kako kod smrti novac ne vrijedi i kako imamo na raspolaganju samo ovaj trenutak. Dok ljudi na različite načine neuspješno proniču u misterij smrti, postoji Onaj koji je jedini u povijesti čovječanstva nadvladao smrt. On, Isus Krist želi našem životu i smrti dati viši smisao i poslanje. Želja nam je bila približiti Njegovu ljubav i milosrđe u živote naših sugrađana jer smo i sami iskusili Isusovu blizinu i dobili radost koju ne možemo zadržati za sebe“, objasnili su.

Ako nam Uskrs nije samo šunka, pisanice i zajci, onda ćemo imati s Kim i od čega živjeti svoju svakodnevicu i ove godine.