Tko je za mene Isus

12. NEDJELJA KROZ GODINU

(C-2022)

Od vremena do vremena razni mediji provode razne ankete koje nastoje saznati što ljudi misle o pojedinim događajima, uslugama, aparatima, pa ljudima raznih zanimanja. Malo prije smo u evanđelju čuli da je i Isus među svojim učenicima proveo jednu anketu. Najprije ih je zapitao što ljudi misle o njemu. Znao je Isus da ljudi njegovim učenici-ma više govore o njemu negoli će to reći njemu samome. I prenijeli su oni Isusu razna mišljenja ljudi: da je on u stvari oživljeni Ivan Krstitelj, kojega je kralj Herod dao pogubiti; neki drugi su mislili da je Isus davni prorok Ilija za kojega se vjerovalo da će opet doći; neki su opet mislili da je Isus neki drevni prorok koji je ponovno došao u svijet. Samo po sebi ljudi nisu ništa loše mislili o Isusu – ništa loše, no ipak sasvim pogrešno.

Pa zapravo cijelo vrijeme od Isusa do naših dana mnogi ljudi, dakako koji znaju za Isusa, misle da je Isus jedan značajan čovjek koji je mnogo toga dobroga naučio ljude, dobroga ali teško provedivoga u život; pojedini ljudi bi čak rekli da je Isus nenasilni revolucionar koji želi mijenjati ljude. Ni ti ljudi ništa lošega ne misle o Isusu – ništa loše, no ipak pogrešno.

Važno je i zanimljivo zamijetiti da Isus nije ništa odgovorio na izrečena mišljenja ljudi. Modernim bi se jezikom reklo: nije ništa komentirao to što je čuo. Umjesto nekog komentara Isus je postavio novo pitanje, pitanje koje je direktno pogađalo njegove učenike: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Izgleda da je nakon tog pitanja nastala kratka tišina: svi su učenici tiho. Javio se samo jedan… onaj koji je i inače u raznim prilikama bio poduzetan – učenik Petar. Njegov je odgovor bio iznenađujuće dobar, čak posve točan: „Krist – Pomazanik Božji!“

A onda slijedi novo iznenađenje: Isus zabranjuje učenicima ‘da toga nikomu ne kazuju‘. Jer Isus ide u susret nečemu što se ne očekuje od Pomazanika Božjega: ‘trpljenje, odbacivanje od ljudi, smrt i uskrsnuće‘. Sigurno učenici još nisu ‘pohvatali’ to što su čuli, još si u glavi nisu posložili o čemu to Isus govori, kad će se što od toga dogoditi, a on nastavlja neobičnim riječima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.“ Već na prvu nam je jasno da to nije baš privlačna reklama da se ide za Isusom. Izgubiti život koji je samo jedan i neponovljiv – pa to nije nimalo poželjno. No, Isus govori da se taj neponovljivi život može spasiti kad se živi za trajne vrednote. I riječima i primjerom Isus je pokazao koje su to životne vrednote.

Da, mi sada znamo da to – ići za Isusom – isprva nisu uspjeli niti oni prvi njegovi učenici: razbježali su se nakon Isusova uhićenja. Čak ni Petar nije uspio ostati vjeran Isusu premda je onako točno i veličanstveno odgovorio da je Isus – ‘Pomazanik Božji’. Znamo, nakon Isusova uhićenja zanijekao je da Isusa uopće i pozna! Ipak, mi sad već znamo da se je nakon primitka Duha Svetoga to raspoloženje učenika iz temelja promijenilo: od strašljivaca koji se skrivaju postali su navjestitelji koji ne odstupaju!

I sad je vrijeme da mi, svatko onako za sebe, odgovorimo: ‘tko je Isus za mene‘? Dio odgovora na ovo pitanje dajemo riječima, a veći dio dajemo svojim životom. Mali, ali prepoznatljivi odgovor dali smo nedavno tijelovskom procesijom. Mali, ali također prepoznatljivi odgovor dajemo i svake nedjelje kad nas Isus zove na druženje u sv. misi. On je uvijek, ali baš uvijek, na sv. misi nazočan… vidi li on tu i mene, čuje li on tu i mene?! Evo, nedavni krizmanici i prvopričesnici daju vidljivi odgovor, ne samo svoj osobni nego i svoje obitelji u kojoj žive. Pazimo, čujmo: netko tako važan kao uskrsli Isus dolazi na sv. misu, a mene nema?! Važnije mi je malo dulje odspavati… važnije mi je u trgovinu ići… važnije mi je … neka svatko sam svoj odgovor doda.

Eto, tako si neki žele spasiti život: da se još i s nedjeljnom sv. misom ne zamaraju kad već ionako preko tjedna imaju posla preko glave. Isus kaže da će takav život biti izgubljen. Življen za prolazno, možda i burno, ali trajno izgubljen. Uf, koji promašaj, životni promašaj, promašaj života.

A tko život svoj izgubi poradi Krista, a to znači za životne vrednote koje je i sam Isus živio… spasit će svoj život za vječnost. Eto, nije Isus baš nešto blag, već strogim riječima govori. Za ljudske uši poprilično grubo. Očito zato jer je i to što govori važno. Sudbonosno važno.

Može netko i bez nedjeljne sv. mise biti dobar čovjek, dobar čovjek ali neće uspijevati biti i dobar kršćanin. Kršćanin je oplemenjeni čovjek koji hodom kroz prolazno postiže nebesko.