Tko je za nas Isus… govorimo životom

24. NEDJELJA KROZ GODINU

(B-2012)

Svako malo čujemo i čitamo o raznim anketama koje se provode među ljudima, a kojima se želi pokazati što ljudi misle o pojedinim stvarnostima života. Pritom je vrlo važno znati da već sastavljači pitanja za ankete mogu jako pridonijeti rezultatu neke ankete. Naime, pitanja se mogu tako postaviti, tako formulirati, da se s dosta sigurnosti može pretpostaviti kakve će odgovore ljudi davati. K tome ankete doista ne mogu obuhvatiti niti pokazati svu problematiku, sve okolnosti, neke stvarnosti. Evo jednog vrlo jednostavnog primjera: pitanje može glasiti: „Biste li za veću plaću išli raditi u daleko inozemstvo, npr. u Kanadu, Ameriku ili Australiju?“ To je pitanje jednostavno preopćenito… za koliko veću plaću… da li za 100 kuna, za 1.000 kuna… ili…

U današnjem smo evanđelju čuli jedno poprilično općenito anketno pitanje koje je Isus postavio svojim učenicima: „Što govore ljudi, tko sam ja?“ Zanimljivo je da su na tako općenito pitanje odgovori vrlo slični, na istom su tragu: ljudi uglavnom Isusa smatraju jednim od proroka. Vjerojatno mnogi od vas znaju da su Židovi prorocima nazivali sve one ljude za koje su držali da im prenose Božju poruku. Neki su ljudi, ponukani čudesima koja je Isus činio, zaključili da je Isus ustvari Ivan Krstitelj, kojeg je Herod dao pogubiti, pa je onda Ivan uskrsnuo, i da zato kao uskrsli može činiti čudesa.

Znakovito je da Isus ni jednom riječju nije komentirao što su mu apostoli govorili o mišljenju ljudi o njemu nego je odmah postavio ključno pitanje svojim apostolima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Ovakvim postupkom Isus nam valjda hoće reći kako mišljenja ljudi o njemu mogu biti razna, više ili manje zanimljiva, jednostavno ‘svakojaka‘, ali je uistinu važno ‘tko je Isus za svoje učenike‘?! Naravno, i za ondašnju dvanaestoricu apostola i za sadašnje milijarde kršćana. Tko je Isus za tebe i za mene?!

Netko tko dobro pamti može se još s vjeronauka sjećati dobrog odgovora kojeg je onda naučio…, netko drugi i nakon obveznog vjeronauka za sakramente prati vjersku literaturu pa bi znao dati i posve ‘učeni odgovor’ na to pitanje …, ali prave odgovore svatko od nas daje svojim životom. To ipak ne znači da samo ‘bezgrešni ljudi’ daju prave odgovore – a bezgrešnih ljudi zapravo niti nema – nego prave odgovore daju i svi oni ljudi koji se trude iz dana u dan, iz godine u godinu, ostavljati ‘trag dobra’ među svojim bližnjima. Takvi se ljudi ‘grijeha rješavaju’ u sakramentu pomirenja (ispovijedi), pa onda nahranjeni ‘kruhom života‘ (pričešću) opet bivaju sposobni za dobra djela među svojim bližnjima. I tako iz dana u dan, iz tjedna u tjedan… kroza sav život.

Čuli smo u današnjoj poslanici apostola Jakova kako vrlo jasno i jednostavno govori kako se ‘djelima uistinu pokazuje vjera‘. Ne zahtijeva apostol Jakov neka posebna ‘herojska djela‘ o kojima će pisati novine, i pripovijedati radio, i prikazivati ih televizija, nego ona svakodnevna, koja su upravo zato teška jer su ‘svakodnevna’. Napisao je apostol Jakov sasvim konkretan primjer koji ne dopušta ‘filozofiranje‘ treba li im pomoći ili ne treba. ‘Goli i bez svagdanje hrane‘ svakako su potrebni konkretne pomoći. Čak i onda ako su iz nemara ili lijenosti upali u tu oskudicu. I onda kad se pruži ono najpotrebnije, onda ih treba uputiti u rad kojim će si sami privrijediti ono što im za život treba.

Apostol Petar koji je dao neočekivano točan odgovor o tome ‘tko je Isus za apostole‘, a to je da je „Krist-Pomazanik“, vrlo je brzo pokazao da mu je životna praksa manjkava u odnosu na znanje. Naime, kad je Petar čuo da Isus govori o svom skorom: ‘trpljenju, odbacivanju, smrti i uskrsnuću‘ to mu se očito nije slagalo sa životnim stilom kakav bi trebao živjeti netko tko je od Boga. Petrove riječi Isusu možemo i ovako prereći: ‘Ma, molim te lijepo, Isuse, Bog je uz tebe, ti si u njegovoj službi… i da tako stradaš, tako da trpiš? To se tebi ne smije dogoditi‘! Ako želimo biti iskreni prema samima sebi, onda ćemo vjerojatno morati priznati da si i mi puno puta mislimo kao apostol Petar. Mislimo si: to što smo vjernici trebalo bi se primijetiti po tome što nam bolje ide u životu…, što nas Bog štiti od teškoća koje imaju nevjernici… Najjednostavnije rečeno: ‘Pa što će mi Bog, ako od toga nemam koristi?!

Isusov odgovor Petru bio je posve neočekivan i tvrd za ljudske uši: i ondašnjih ušiju Petra i apostola, i za uši nas i naših suvremenika. „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ – opore su Isusove riječi koje još odzvanjaju u našim ušima. Izgleda da su i svi drugi apostoli ustuknuli pred ovako žestokim Isusovim riječima, jer ih je on opet morao ‘dozvati k sebi’. I premda je Isus vidio po Petrovim riječima kako je ljudima teško shvatiti i prihvatiti to što im govori, Isus ne odustaje. I dalje govori da i svi njegovi učenici trebaju biti sposobni ‘odreći se sebe’ i ‘nositi svoj križ‘ na putu za Isusom. Izgledat će to Isusovim učenicima puno puta kao ‘gubljenje života‘, izgledat će im kao ‘propuštanje dobrih prilika’, no – konačna stvarnost takvog življenja bit će sasvim drukčija: značit će to zadobivanje vječnog života. Isus kaže da će to biti ‘čovjekov spas’. A tko je tako ‘spašavao svoj život na zemlji’ da se nikad nije ‘vruć vode napio‘…, da nikad nije ‘nitko bližnji od njega korist imao‘…, da je ‘sve prilike za sebe iskoristio‘… zapravo će ‘život izgubiti‘.

Osobna molitva, sakramenti i nedjeljna sv. misa svakako su dobra škola učenja u ‘teoriji i praksi’ Isusova stila života koji je po mnogo čemu ‘gubitnički’ za ovaj svijet, ali je posve ‘dobitna kombinacija’ za vječni život. Neka nam i današnja nedjelja i današnja molitva bude ‘mala škola’ za Isusov stil života, a današnji dan i tjedan koji je pred nama, naravno i naši bližnji, neka nam budu ‘mala praksa’ za dobra djela koja će svjedočiti našu vjeru. I na anketno pitanje ‘tko je Isus za nas’ odgovorit ćemo svojim životom: netko važan tko nas nadahnjuje, netko jak tko nas jača i netko neumoran tko nas prati. Jednostavno: netko tko nas kroz život za vječni život vodi.