U kušnjama budimo pobjednici
1. KORIZMENA NEDJELJA
(C-2019)
Događaj opisan u današnjem evanđelju nedvosmisleno pokazuje da je Isus stvarno pravi čovjek: doživio je napasti ili kušnje samoga đavla. Onoga istoga đavla koji je napastovao i kušao i prve ljude, onda dok su još bili u raju zemaljskom. No, rezultat ili posljedica napasti su drukčiji, posve suprotni: ljudi su podlegli napastima đavla, Isus ih je odlučno odbio! Odmah treba reći da ni mi, ljudi 21. stoljeća, nismo pošteđeni tih napasti i kušnji.
Zapravo, od samih svojih početaka, kroz cijelu ljudsku povijest, ljudi su uvijek u istim napastima i kušnjama. Razlog možemo potražiti u tome da smo mi ljudi stvoreni tako velikima – na Božju sliku – da bismo nerijetko htjeli biti ne samo ‘Božja slika’ nego baš ‘kao Bog’. I sve bi bilo u redu kad bismo mi mogli ‘biti kao Bog‘. Nevolja je u tome što mi kao Božja stvorenja nikako ne možemo biti kao Bog – nego možemo biti samo Bogu slični.
A sad promotrimo malo pobliže te đavlove napasti i Isusove kušnje. One se zbivaju odmah kako se Isus vratio s krštenja u rijeci Jordan. Duh koji se objavio u krštenju kao ‘glas s neba‘ potiče Isusa na sučeljavanje sa Sotonom, Božjim i čovjekovim neprijateljem. Duh Božji ne želi Isusa sačuvati od napasti Zloga nego ga jača da se suprotstavi Zlome. Napast uvijek daje mogućnost izbora: posluhnuti je ili je odbaciti. Isus je odbacio sve napasti đavla, a zapisane su nama za primjer i nadahnuće. Razmotrimo malo pobliže na što to đavao napastuje i Isusa i svakog čovjeka.
Ponajprije valja reći da đavao nije ružno i odvratno stvorenje. Nije ni ružan ni jeziv ni smrdljiv. Pokazuje se kao onaj koji rado s čovjekom razgovara i koji dobro poznaje čovjeka: njegove želje, planove i strasti. K tome pokazuje veliku dozu strpljivosti i pedantan je u pristupu čovjeku. I laže! I želi nam zlo. Ali nikada čovjeka ne nagovara na zlo. Da, da, tako je: vrag nikada čovjeka ne nagovara na zlo. A valjda jednostavno zato što bismo ga onda lakše prozreli, otkrili ga kao varalicu. Vrag nas uvijek nagovara na nešto što izgleda dobro. Ali samo izgleda kao dobro, a nije stvarno dobro. Sjetimo se: Evi je u raju govorio da će ‘biti kao Bog’. A to stvarno izgleda dobro: ‘biti kao Bog‘. problem je u tome što je to laž. To je laž jer čovjek kao Božji stvor nikako ne može ‘biti kao Bog’!
Zatim vrag čovjeku počinje laskati, buditi u njemu ono što čovjek nije, ali si umišlja da jest. I vrag mu kaže: ‘pa da, pa to si ti… samo ti to drugi ljudi ne primjećuju i ne priznaju‘. Laskanje je laž koja čovjeka onda dovodi do oholosti. A oholost je – neki se valjda još toga sjećaju iz vjeronauka – prvi ‘glavni grijeh‘, prvi od njih sedam. Po laskanju vrag uvjerava čovjeka da mu je i sam Bog nešto dužan jer je on toliko dobar i vrijedan, bolji od drugih i da to i Bog treba zapaziti i nagraditi.
I na kraju đavao se ljudima predstavlja i kao dobar poznavatelj Biblije. Čuli smo kako on i samom Isusu navodi biblijski tekst kojim ga želi uvjeriti u ispravnost onoga na što ga nagovara. Pa i danas se često mogu čuti ili pročitati pojedini navodi iz Biblije kojim se želi opravdati nečije ponašanje. Nevolja je u tome što se taj navod izvadi iz cjeline biblijskog teksta i zato postane prevara. Tako npr. u Bibliji stvarno piše „nema Boga“, ali tu nije točka nego u nastavku slijedi „reče luda u svom srcu“. Veliki broj ljudi u našoj domovini smatra sebe katolicima i pritom se ravnaju samo po nekim istrgnutim rečenicama iz Biblije. Najveća nevolja pak onda bude u tome što ljudi ‘misle da znaju‘ i da nema nikakve potrebe da se u tome dalje poučavaju i napreduju. Ali netko tko zna samo čitati i pisati ipak nije pisac i književnik.
Dok razmišljamo o svim ovim napastima đavla važno je čuti današnje evanđelje, radosnu vijest o Isusovoj pobjedi. Jer pred nama je korizmeno vrijeme koje nam jače i glasnije govori o našim ljudskim ograničenjima. Ali ne zato da nas ponizi niti obeshrabri, ne zato da budemo tužni nad svojom sudbinom, nego zato da u svojim životima vidimo Božju ljubav. Korizma nam daje mogućnost otkrivati: što nas i naše bližnje pokreće u životu, što nas privlači i što nas odbija. Korizma nas potiče da prepoznate znakove i događaje Božje dobrote i ljubavi sve više i više pretvaramo u konkretna dobra djela.
Na nama je da si osiguramo vrijeme i prostor da čujemo Boga. To doista nije lako jer živimo u društvu i vremenu u kojemu smo pretrpani slikama, vijestima koje nam pune život tako da ni ne zapazimo svoj život i živote naših bližnjih. Gutajući slike i vijesti često prekasno shvaćamo da one gutaju naš život. Sve češće se čuje napomena kako su današnji mediji, osobito televizija i Internet, kradljivci vremena. A kako je u svemu tome više loših negoli dobrih vijesti, to mnoge ljudske duše hvata zamor životom, postaju sve više i više nezadovoljni i mrzovoljni.
Zanimljivi je i poučljivi završetak današnjeg evanđelja: „Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.“ I bolji poznavatelji Svetog pisma znaju da je Isus doista više puta bio kušan od đavla, a jedna od kušnji bila je i na Kalvariji: „Ako si Sin Božji, siđi s križa.“ Da je sišao s križa spasio bi sebe. I upravo zato što nije sišao s križa Sin Božji je postao naš Spasitelj. U vrijeme korizme slušat ćemo brojne primjere beskrajne Božje ljubavi i strpljivosti s ljudima. Jer on je naš Spasitelj.
