Uskrs nosi poruku da ima smisla živjeti jer idemo prema vječnosti

U   S   K   R   S

(B-2024)

         Mnogi bi roditelji mogli posvjedočiti svoje zadovoljstvo i sreću kad je njihovo dijete ushićeno dotrčalo kući s nekom radosnom viješću tako da je svo zadihano jedva uspjelo ispripovjediti nešto lijepo što mu se dogodilo. Vijest je za dijete bila tako lijepa i važna da ono nije moglo normalno ići kući već je trčalo da što prije ispriča radosni događaj. Pa, tako nekako je i nama jutros dotrčalo ovo uskrsno jutro i javilo: Gospodin je uskrsnuo! O tome već 2000 godina pripovijeda evanđelje, ta radosna vijest koju smo i mi čuli.

Jutro je inače počelo tužno: Marija Magdalena išla je na grob svog ljubljenog Učitelja koji je u petak sramotno umro na križu i bio na brzinu pokopan u obližnji, prazan grob na čiji otvor su ljudi navalili teški kamen. A na uskrsno jutro opazila je Marija Magdalena da je taj teški kamen bio s groba dignut. Bila je to za Mariju Magdalenu takva novost da ona trči k apostolima Petru i Ivanu da im što prije javi kako je netko ‘uzeo Isusa i nekamo ga stavio’. Na tu neobičnu vijest i apostoli Petar i Ivan sami trče na grob da vide što se to tamo zbiva.

Ovo je prilika malo zastati pa reći kako to i nije bio prvi trk apostola za Isusom. Kada se na oblama Genezaretskog jezera pojavio Isus iz Nazareta, mnogi su ljudi bili njime oduševljeni. Isus je imao srca za slabe i grešne, liječio je mnoge bolesne, a i govorio je zanimljivo i privlačno. Taj je Isus pozvao Petra i Ivana da mu budu učenici i oni su tim pozivom bili oduševljeni. Ostavili su svoje ribarenje na tom jezeru, ostavili su lađe drugima i pošli za Isusom. Stvarno je bilo divno ići za Isusom, osobito njima koji su bili među prvom Dvanaestoricom. A Isus je bio velik i veličanstven, tako da su ga se i protivnici bojali.

Isus je često govorio o Kraljevstvu Božjem i za apostole je to bila ‘gotova stvar’. Ako je riječ o kraljevstvu, onda samo Isus može biti kralj, a oni prvi do njega. Da je tome bilo tako svjedoči i intervencija majke dvojice učenika koja je molila Isusa da njezine sinove postavi uza se: jednoga s lijeva a drugoga s desna. Tako se može reći da su apostoli vidjeli pred sobom blistavu budućnost uz Isusa. Konačno, što im se može dogoditi uz Isusa koji je toliko mudar i toliko silan, koji ljude čudesno hrani i ozdravlja, čak i mrtve oživljuje?!

A onda se u samo nekoliko sati sve to srušilo! Nakon večere s Isusom, dok se nije još pravo ni razdanilo, došli su naoružani ljudi i odveli su Isusa. Apostoli su se pobojali za svoje živote i svi, baš svi, su se razbježali. Isus ne čini nikakvo čudo sebi na korist – daje se uhvatiti, bičevati i na križ pribiti. Nitko ga više ne poštuje, nitko mu se više ne divi – dapače – rugaju mu se i oni koji nisu nikada ništa korisnoga u životu napravili. Tek se apostol Ivan malo ohrabrio i pratio Isusa, ali bio je to samo čin milosrđa i poštovanja prema dragom i dobrom čovjeku. Što se tiče snova o kraljevstvu, sve se raspršilo kao mjehur od sapunice. I apostol Petar koji se toliko puta junačio sada se je potpuno izgubio i u samo jednoj noći triput je zatajio da uopće pozna Isusa, a kamoli da se s njim druži!

I sada opet, u nedjeljno jutro, Petar i Ivan ‘trče’ za Isusom. Dotrčala je k njima Marija Magdalena i sva zadihana govorila nekakve nesuvisle riječi o praznome grobu. Što bi to moglo biti? Nema druge – treba provjeriti. I Petar i Ivan opet potrče za Isusom. Trče obojica zajedno. Trče kao djeca, ne vodeći računa što bi netko mogao pomisliti.

Na Isusovu grobu doista vide ono što je rekla Marija Magdalena: da je kamen s groba dignut a grob je prazan. Oni vide još i nešto više: složene povoje i maramu s Isusove glave. Povoji su složeni, ne razbacani – dakle, nitko nije ukrao Isusa: jer kradljivci bi htjeli čim prije odmagliti, a ne slagati povoje i ubrus s glave.

I apostol Ivan je prvi shvatio: Isus je uskrsnuo! Bilo je to neshvatljivo, zadivljujuće, začuđujuće, ali istinito: Isus je uskrsnuo. Ne znaju kako, ne znaju kada – ali im je očito: Isus više nije mrtav, Isus je živ! Apostolima puno toga nije jasno, ali jasno im je da je Isus živ. Mi sada znamo da je tek silazak Duha Svetoga na apostole sve to u njihovom glavi posložio, tek su rasvijetljeni Duhom Svetim razumjeli događaj Isusove smrti i uskrsnuća kao spasiteljski događaj za sve ljude koji Isusa prihvate, koji se Isusu vjerom i životom priključe.

U svim ovim događanjima možemo u mnogočemu prepoznati i svoj život, svoju životnu trku. I mi smo u svome životu imali razdoblja oduševljenja, kad nam je sve bilo lijepo, kad su nam uspijevali planovi… Nekima još uvijek traje takvo životno razdoblje… Ipak, što je čovjek stariji to više doživi promjene u životu, planovi se izjalove, prijatelji nas iznevjere, zdravlje nas ostavi… pa razne nevolje u obitelji. I onda se pitamo ‘kako Bog uopće može dopustiti da se takve nevolje događaju ljudima koji ga ipak poštuju?!

Pa upravo zbog toga, upravo zbog takvih događaja, mi kršćani svake godine slavimo Uskrs. Da se podsjetimo da je Bog uskrisio Isusa od mrtvih baš zato da zauvijek budu pobijeđeni grijeh i smrt. Po Isusovu uskrsnuću svaki križ, svaka patnja, svaka nevolja ima svoj smisao. U uskrslom Isusu sav naš ljudski život zadobiva svoj puni smisao.

I nas, današnje kršćane, zadivljuje i začuđuje Isusovo uskrsnuće, ali mi po rasvjetljenju Duha Svetoga već shvaćamo da je to uskrsnuće temelj i najava svih uskrsnuća. Neka nas uskrsli Isus i ove godine osvježi i podrži u toj vjeri. Zaista, onda ima razloga reći poznatu nam čestitku: Sretan Uskrs! Jer Isusov Uskrs je bio, naš će se Uskrs dogoditi.