Uskrs olakšava hod ovim svijetom i nosi nadu u vječnost
U S K R S
(A2011-2023)
Uskrs i Božić dva su najveća blagdana kršćanske vjere, koji pokazuju nevjerojatnu Božju ljubav prema čovjeku. Božić svjedoči o Božjem potpunom prihvaćanju ljudskog života na zemlji, njegovih radosti i teškoća, a Uskrs najavljuje da taj ljudski život na zemlji ima zadivljujuću, neslućenu budućnost u vječnosti. Naša je velika poteškoća što u tu vječnost možemo samo preko smrti, ali nam je i velika pomoć to što je prije nas Bogočovjek, Isus Krist, taj put već prije nas prošao: umro je i uskrsnuo je. Upravo je taj događaj uskrsnuća jedna od najradosnijih vijesti koja se mogla dogoditi ljudskom rodu. Malo prije smo čuli što se je dogodilo onoga trećeg jutra poslije Isusove smrti na križu. U praskozorje toga jutra grob je bio prazan! Prva ljudska pomisao, prva pomisao Marije Magdalene, je bila ta da je mrtvo Isusovo tijelo ukradeno iz groba. Po samo ljudskim spoznajama i silama grob i ne može drukčije biti prazan, osim da netko odnese mrtvo tijelo: bilo to kradomice kako to rade lopovi, bilo to pred svjedocima kako se radi pri tzv. ekshumaciji mrtvoga tijela.
Kolika je poteškoća nas ljudi povjerovati u uskrsnuće vidljivo je i iz primjera drugoga svjedoka praznoga Isusova groba. Apostol Petar je došao na grob i vidio ono isto što je vidjela i Marija Magdalena: grob je stvarno bio prazan. Apostol Petar je još primijetio kako su u grobu povoji i kako je ručnik s Isusove glave ‘napose smotan na jednome mjestu’. To mu je bilo dovoljno za zaključak kako Isusovo tijelo nije ukradeno… jer kradljivci žele čim prije napustiti mjesto krađe pa se sigurno ne bi zadržavali slažući povoje i ubrus.
Tek za trećeg očevica praznoga Isusova groba evanđelje govori da je ‘vidio i povjerovao’. Taj treći je bio apostol Ivan, pisac ovog evanđelja, za kojega se često navodi da je on bio ‘učenik kojega je Isus ljubio’. Iz ovoga je vidljivo da je ljubav sposobna vjerovati i ono što ‘matematika ne može izračunati’. Ljubav nadvisuje matematiku! Svi oni koji ljube, mogu posvjedočiti istinitost ove tvrdnje. No, stvarnost i važnost Kristova uskrsnuća ne završava na samo ovo troje prvih svjedoka praznoga groba. Događaj onoga nedjeljnog jutra novi je ključ čitanja našega živo-ta i smrti: i u vremenitosti koju sada živimo i u vječnosti kojoj sigurno idemo.
Događaj Kristova uskrsnuća poziva nas i ohrabruje da je ‘biti kršćanin’ ne samo moguće, već i lijepo. Kristova pobjeda ljubavi nad smrću djeluje među nama u tolikim svjedocima, pojedincima i obiteljima, po njihovoj odgovornosti i solidarnosti u Crkvi i u društvu. Uskrsli Isus i nas same traži i poziva za svoje glasnike i svjedoke pobjede života u našoj sredini.
Isus kao gospodar života i smrti i danas upućuje ljudima utješne riječi: ‘Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet. Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre.’ Zbog toga Isusovo uskrsnuće nije tek neka ‘utješna filozofija’ za slabe i naivne. Isusovo uskrsnuće nadilazi povijest ovoga svijeta i odlazi u natpovijest. Kristovim uskrsnućem započelo je novo vrijeme nade i optimizma. U toj nadi i optimizmu mi kršćani trebamo, vjerujući Kristu, prepoznavati svijet i ljude u svijetu ne samo kao brojeve ili neke čudne strojeve koji ‘hodaju na dvije noge’. Pomognimo nadi da ne umre! Budimo svjedoci uskrsne nade. Svaki kršćanin je pozvan da ljudima svog vremena bude glasnik nade: „Javljam vam veliku radost, Isus Krist je uskrsnuo. Aleluja!“
Kad bismo načinili neki popis osoba koje su najviše dobra učinile za čovječanstvo, među njima bi se sigurno isticali oni koji su bili nadahnuti vjerom u Boga. Pa kršćanstvo je doista, korak po korak, u nekim pitanjima brže, u nekima sporije, ali uspješno i bez ubijanja cijelih klasa stanovništva, promijenilo društvene strukture staroga svijeta, Rimskoga Carstva. Nestalo je izlaganja novorođene djece na ulice, nestalo je ubijanje u arena-ma, počelo je uvođenje radničkih prava (npr. neradna nedjelja). Po utjecaju kršćanske vjere žena i rob stekli su dostojanstvo ljudske osobe, a ropstvo je postupno sasvim nestalo. Od cijeloga starog svijeta, samo su Židovi u vrijeme proroka i kršćanski Rim imali priliku vidjeti da duhovni autoritet kori vladare zbog počinjenih zločina i, još veće čudo, da ti vladari prihvaćaju ukor i popravljaju se.
U svakom slučaju, da bismo činili dobro na zemlji, moramo pogledom biti usmjereni u nebo. Ne zato da bismo dobro činili zbog nagrade neba ili straha od kazne, nego jednostavno zato da bismo znali što je dobro i da je vrijedno samo zato što je dobro. U Isusovu uskrsnuću Bog je ljudima otvorio kao neki procjep u vremenu, procjep kroz koji ljudi mogu gledati nebo. Bez Krista uskrsloga ne bismo znali što je naš život, niti što je naša smrt, niti što je Bog, niti što smo mi sami.
Kršćanin je osoba koja vjeruje u Kristovo i vlastito uskrsnuće. Vjerovati u Uskrsloga, pak, ne znači samo klimnuti glavom na izvješće o praznom grobu. Cilj je: cijeli svijet i sebe shvaćati u svjetlu uskrsne Kristove pobjede. A kako će netko postati kršćanin, a da nije sreo kršćane?
Kako nasljedovati uskrsloga Isusa, kako nekada tako i sada? Pogled na raspelo, pa pogled na uskrsloga Isusa. Malo jedna slika, malo druga. To je Kristov život, ali to je i moj život. Uskrsli Isus ne daje samo utjehu u problemima, nego daje i snagu duši da ih prebrodi i nadvlada. Probleme ne treba tek trpjeti. Krist u nama budi potencijale da ih riješimo. Važno je da ne ostanemo na tome: da od Boga tražimo da izvana intervenira u naše živote, nego da ga primimo u život pa onda zajedno rješavamo probleme.
A uskrsli Isus na vratima smrti – tamo kamo te nitko ne može pratiti i kamo ništa osim sebe ne možeš ponijeti – čeka da bi te poveo u vječnost, u puninu života s Bogom. Danas je dan koji nam govori da nas Bog ne ispušta iz svojih ruku. Zato ima smisla slaviti i zato ima smisla ‘sretan Uskrs‘ čestitati.
