Vjeru treba upoznati i po njoj živjeti
2. NEDJELJA DOŠAŠĆA – BEZGREŠNO ZAČEĆE
(A-2013)
Da sad provedemo brzinsku anketu što smo najbolje zapamtili od današnjih misnih čitanja, vrlo vjerojatno bi većina odgovorila: čudno odijevanje i neuobičajenu hranu Ivana Krstitelja. Jer jeo je ‘divlji med‘, a to znači med od divljih pčela, i odijevao se ‘odjećom od devine dlake s kožnatim pojasom‘, a to je vrlo grubo sukno i nije ugodno nositi na goloj koži. Očito je taj način odijevanja bio zanimljiv i čudan i Ivanovim suvremenicima pa su se u velikom broju okupljali oko njega. To veliko mnoštvo Ivan je krstio u rijeci Jordan jer je u njihovu dolasku prepoznao ‘priznanje grijeha i kajanje za grijehe‘. Velikoj većini Ivan izgleda nije ništa pričao, oni su njemu pričali: svoje grijehe.
A onda se iznenada situacija promijenila: Ivan više ne krsti ‘u tišini‘ nego izgovara grube riječi: „Leglo gujinje!“ To Ivan govori grupi farizeja i saduceja koji su došli na krštenje. Kao Božji čovjek Ivan Krstitelj je očito u tim ljudima prepoznao ‘glumce’, ljude koji se krste samo ‘izvana’, a iznutra, u duši, ostaju neraskajani i neobraćeni. Izgleda da su farizeji i saduceji na krštenje k Ivanu došli više ‘iz mode’: jer mnogi drugi idu, a podosta i ‘za svaku sigurnost’: ako je to što Ivan propovijeda istina. Jer tada će i oni moći reći za sebe, opravdavati se: pa i mi smo pokršteni.
Ivan Krstitelj im veli da nije dosta, nije dovoljno, samo pripadati ‘nekoj skupini’, a životom biti daleko od duhovnih vrednota koje ta skupina treba živjeti. Naravno, to isto vrijedi za ljude svih vremena i svih prostora: i za nas danas. Naša suvremena tema i muka jest nedavni referendum o braku. Za kršćane uopće nije mogla ni smjela biti dilema: ZA ili PROTIV. Onaj tko poznaje svoju kršćansku vjeru i tko je nastoji živjeti u svojoj svakodnevici, uopće nije mogao biti u sumnji da treba zaokružiti ZA.
Naime, već na prvim stranicama Biblije piše da je ‘Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko‘, i da im je rekao ‘da se plode i množe i napuče zemlju i sebi je podvrgnu‘. Eto, to je bio ‘prvi brak‘ na zemlji. A Isus je to nekako nadopunio riječima da će ‘čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu‘. Nije rekao da će ‘muškarac prionuti uza muškarca‘ niti ‘žena uza ženu‘. Novovjeke novotarije o drukčijim zajednicama uistinu nisu u skladu s Biblijom pa onda niti s kršćanskom vjerom. Svim onim kršćanima koji su na nedavnom referendumu zaokružili ‘protiv‘ potrebna je pouka o vjeri ili oni sami sebe isključuju u jednoj bitnoj stvari iz poklada kršćanske vjere.
Danas je i blagdan Bezgrešnog začeća BDM pa je i s tim u vezi potrebno nešto reći. Naime, dosta često u raznim komentarima na internetskim stranicama se jasno vidi da mnogim i mnogim ljudima jednostavno nije jasno ‘o čemu se tu radi’. Oni koji to znaju neka ovo pojašnjenje shvate kao ‘ponavljanje naučenog‘. Dakle, na blagdan Bezgrešnog začeća BDM slavimo Marijino začeće pod srcem svoje majke Ane. S ljudske strane bilo je to najobičnije začeće, kako se začinju sva djeca, ali se je s Božje strane dogodila posebna ‘intervencija’ da na tek začetu Mariju nije prenesen istočni grijeh. Bit istočnog grijeha je u tome da bi ‘čovjek htio biti kao Bog‘ jer Boga shvaća svojim suparnikom, rivalom u odabiru životnih vrednota: čovjek bi sam htio ‘biti kao Bog‘ i sam određivati što je dobro a što je zlo, što treba činiti, a što ne treba ili ne smije činiti. Dakle, drugim riječima, blagdan bezgrešnog začeća BDM nam kaže: od samog svog začeća Marija je bila očuvana od shvaćanja da bi ‘ona htjela biti kao Bog‘. Marija je kao djevojka posve jasno rekla anđelu Gabrijelu da je ona ‘službenica Gospodnja‘. Kad je posjetila svoju rođakinju Elizabetu, isto je jasno posvjedočila da je ‘Bog njoj učinio velike stvari‘ i ona je za te velike stvari Bogu zahvalna i uopće joj ne pada na pamet da bi ona htjela biti kao Bog. Još ukratko da se, pod vidom istočnog grijeha, vratimo nedavnom referendumu: po novoj definiciji braka neki ‘ljudi bi htjeli biti kao Bog’ i promijeniti Božji naum s ljudima. Za ozbiljne kršćane to je posve neprihvatljiva ideja. Zato pozivam da se odrasli kršćani naše župe, koji su glasali ‘protiv’ na proteklom referendumu, nastoje poučiti čitanjem katoličkog tiska, npr. Glasa koncila koji izlazi svakog tjedna pa onda i najviše i najčešće može pisati o aktualnim temama našega društva. Naime po čitanju katoličkog tiska svatko se može informirati što kršćani o tome misle i tako će onda o raznim temama biti informirani s obje strane. Mala je korist čitati samo Večernji, Jutarnji ili 24sata, jer svi oni, više-manje, o tim vjerničkim temama pišu jednako ili vrlo slično. Evo, uskoro će se prijavljivati pretplate za iduću kalendarsku godinu, pa će biti stvarna prilika ‘pomoći samome sebi‘ u poznavanju vjere kojoj pripadamo. Oni vjernici koji pak neće na taj način sami sebe učiti, onda bi trebali imati povjerenja u ono što im o tome kaže vodstvo Crkve: papa, biskupi i svećenici. Jer tu su opet, sjetimo se, mediji ‘galamili‘ da što se biskupi i svećenici imaju u to miješati, a političari su bili ‘posvudašnje‘ prisutni, čak i u spotovima na televiziji.
Adventsko vrijeme koje sada živimo jest ‘vjernički ozbiljno vrijeme‘ s pozivima i poticajima da svoju vjeru sve bolje i bolje upoznajemo i sve više i više u svakodnevici živimo. Nije baš pametno već u adventu slaviti Božić, kako se to već čini po ulicama i trgovinama, jer smo si onda okrnjili i ‘istrošili’ pravi Božić. Pa i kad nekom čestitate imendan ili rođendan, ne činite to mjesec dana prije. Božić je na Božić, a sve ostalo je ‘nešto drugo’.