Znajmo dobro uložiti sebe i ono što imamo

28. NEDJELJA KROZ GODINU

 (B-2018)

Vjerujem da smo, na početku današnjeg evanđelja, svi primijetili s koliko oduševljenja i poleta je dobri čovjek dotrčao k Isusu. Da je bio dobar vidi se po tome što je  – već od svoje mladosti – živio po Božjim zapovijedima. Izgleda da on sam nije bio siguran je li takav život na zemlji ipak dovoljan i za život vječni. Očito je čuo za Isusa kao ‘Dobrog učitelja‘ pa je htio kod njega ‘provjeriti‘ ispravnost svoga načina života. Isus mu je rekao da je to dovoljno: neka samo tako i dalje živi na zemlji i postići će vječni život u nebu.

Kad je Isus čuo da taj čovjek živi tako već od svoje mladosti, razumio je te njegove riječi kao želju da želi još ‘napredovati‘ u načinu svoga života na zemlji. I zato mu je Isus ponudio ‘savršeni način‘: neka sve što ima proda i podijeli siromasima. Tako će svoje zemaljsko blago poslati pred sobom u nebo. I onda će postati sposoban u punini slijediti Isusa.

Taj Isusov savjet i poziv posve je obeshrabrio toga čovjeka. Došao je k Isusu pun oduševljenja i poleta, a otišao je od Isusa smrknut i žalostan. Takvu promjenu raspoloženja Isus je prokomentirao riječima: „Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!“ U to vrijeme jedino je Isus znao da je taj čovjek bogat. Svi ostali oko Isusa čuli su samo izjavu toga čovjeka da po Božjim zapovijedima živi sav svoj život. Tek su po Isusovoj izjavi: „Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje!“ mogli zaključiti da je taj čovjek bio bogataš. Postoji tumačenje da ove ‘ušice iglene‘, o kojima govori Isus, nisu ušice stvarne igle nego da su se jedna mala vrata u gradskim bedemima oko Jeruzalema, upravo zbog svoje iznimne malenosti, zvala ‘ušice iglene‘. Dakle, kroz ta jako malena vrata jako teško bi prošla deva. Čuli smo kako su učenici ostali zapanjeni tim njegovim riječima. I mi bismo trebali biti zapanjeni tim Isusovom riječima – naravno, ako te riječi ozbiljno shvaćamo. Koliko su nama naša materijalna dobra – ona obična koja imamo – zapreka da ‘poštujemo Boga i bližnjega svoga‘? Mali pokazatelj koliko poštujemo Boga je kako živimo nedjelju, a koliko poštujemo bližnjega svoga, pokazuje naša svakodnevica.

U čemu je istinska poteškoća Isusovih učenika – kako onda dok je Isus zemljom hodio, tako i danas kad mi njegove riječi čitamo i slušamo – u shvaćanju ovih riječi? Poteškoća je u tome što su Židovi vjerovali da je čovjekovo bogatstvo pokazatelj Božjeg blagoslova. Jednostavno rečeno: čovjek je bogat zato jer je  njegov rad i zalaganje Bog blagoslovio. Kako da onda bogatstvo bude zapreka bogatašu za život s Bogom u vječnosti? Pa čovjek i ne bi bio bogat da ga Bog nije blagoslovio! Zato su apostoli pitali Isusa: „Pa tko se onda može spasiti?“ Tko se onda može spasiti ako se ne može čovjek koji je od Boga blagoslovljen tako da ima uspjeha u životu. Uspjeha kojim je stekao bogatstvo? Mnogi ljudi našega vremena uglavnom si poprilično drukčije misle: da je uspjeh plod njihove pameti i rada. Zato malo tko Bogu zahvaljuje za uspjeh. Tek onda kad uslijedi neuspjeh i nesreća, tek onda se mnogi ljudi sjete Boga uz prigovor: ‘zašto ih je Bog tako kaznio‘. Kad su imali uspjeha uglavnom se nisu pitali ‘zašto ih je Bog tako nagradio‘?

Isusov odgovor je vrlo jednostavan i poprilično utješan: „Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!“ Dakle, ako čovjek ‘s Bogom računa‘ u svom životu, ako ozbiljno računa, onda je na dobrom putu svoga života na zemlji, onda je na putu koji ga vodi i u vječni život u nebu.

Sad bi mogla nastati poteškoća što to znači ‘s Bogom računati‘? ‘S Bogom računati‘ jednostavno znači: s jedne strane nastojati živjeti po Božjim zapovijedima, i s druge strane znači: kajati se za promašaje toga života. A prilike za takav način života su valjda svakodnevne: da činimo dobro i da se kajemo za zlo. To izgleda tako jednostavno, ali upravo zbog svoje svakodnevnosti to i nije tako lako živjeti. I mi svi smo posve sigurno poprilično toga s oduševljenje i poletom započeli, pa smo onda smrknuti i u žalosti odustali. Isus i dalje želi poduprijeti naše oduševljenje i polet pa nas poziva – osobito svake nedjelje – da ne posustanemo. A i rado nam oprašta posrtaje i padove, jednostavno rečeno naše grijehe, kad ga za to zamolimo.

Molitva nam također daje mudrost življenja po Božjem, kako o tome piše pisac Knjige Mudrosti, kako smo to čuli u 1. misnom čitanju. Kaže sveti pisac da su mu po Božjoj mudrosti ‘došla sva dobra i blago nebrojeno‘. Jednostavno rečeno: čovjek je bio  životom zadovoljan. Ljude našeg vremena često zavedu razne  reklame koje ih uvjere da nešto moraju imati jer inače nisu ljudi ovoga vremena. Uz malo truda i mi bismo mogli pronaći razne predmete i aparate koje smo nekad kupili zato ‘da budemo suvremeni‘, da bismo bili u trendu, a kroz neko vrijeme nismo ni primijetili da to imamo i da nam to i ne treba. Taj višak u kući ili na gruntu nam je i poziv da ne požurimo odmah u trgovinu koja oglasi neku ‘akciju‘ nego da se pomolimo za Božju mudrost  koja će nam pomoći u odluci što nam od toga ponuđenoga na akciji treba?

Danas se širom naše domovine slavi i ‘Dan zahvalnosti – dan kruha‘ koji nas potiče na zahvalnost Bogu i ljudima: za sve ono dobro koje imamo. Najveća vrijednost je život i zdravlje, pa obitelj i prijatelji, a to onda upotpunjuje još i sve ono što u kući i na gruntu imamo. Zato danas možemo i moramo iskreno izraziti svoju zahvalnost Bogu i ljudima.